Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Politika & Kriminal

Nepodnošljive Milanovićeve izjave zapravo su potakle društvo da se suoči s ulogom države u slučaju Obitelji Zec

Tjedan obilježavanja ubojstva Aleksandre Zec, europskih Oscara, secesije Republike Srpske i pogibije turske djevojčice praćen je Milanovićem obračunima

30.11.2021., Zagreb - Ured predsjednika, predsjednik Republike primio je clanove Hrvatskog diplomatskog kluba i urucio im Povelju Republike Hrvatske za izniman i dugogodisnji doprinos u promicanju hrvatske diplomacije, proucavanju medjunarodnih odnosa i vanjske politike Republike Hrvatske te uspostavljanju suradnje i prijateljskih odnosa s diplomatima stranih drzava, u prigodi 20. obljetnice postojanja i djelovanja Hrvatskom diplomatskom klubu. Zoran Milanovic
Photo: Marko Lukunic/PIXSELL
FOTO: Marko Lukunic/PIXSELL

Istina je da je predsjednik RH napravio sve da taj pomak poništi i onemogući, predstavivši se još jednom kao prvi autentični ideološki nasljednik Franje Tuđmana. Što jest legitimno, iako nepodnošljivo, ali stoji činjenica da nije na ovoj retorici dobio izbore. Nego, upravo suprotno, tvrdeći da ćemo imati normalnog predsjednika. Umjesto kojega imamo hodajući eksces koji oduševljava desničarsku publiku i Vladimira Šeksa

Protekli tjedan obilježile su četiri velike teme, obilježavanje ubojstva Aleksandre Zec i njene obitelji, zatim pogibija turske djevojčice na granici sa Slovenijom, secesija Republike Srpske i novi val Milanovićevog egzibicionističkog desničarenja. U sjeni svega ovoga došla je vijest o ispunjavanju uvjeta za Schengen, biskupi su nakon sastanka s Plenkovićem iskazali punu kooperativnost po pitanju poziva na cijepljenje, Aleksandar Vučić je reterirao pred prosvjednicima, saznali smo da se u bolnici Sv. Duh ne obavljaju pobačaji, Zagreb je dobio novi proračun, Bandićeva stranka novog čelnika, a napetost oko Ukrajine nije smanjena, unatoč video-sastanku Bidena i Putina.

Aleksandra Zec

Trideseta godišnjica brutalnog ubojstva zagrebačke obitelji Zec obilježena je konačno na dostojniji način, nego dosad, s obzirom na to da je prvi put bio prisutan zagrebački gradonačelnik. Pored toga, nepodnošljive izjave Zorana Milanovića o ovoj temi zapravo su potaknule suočavanje društva s ulogom države u čitavoj priči iz čega bi se moglo doći do nekakve vrste trajnog sjećanja na pogubnost nacionalizma devedesetih i na samu obitelji Zec, posebno dvanaestogodišnju Aleksandru. Stoga, postavimo li pitanje je li napravljen ikakav pomak od svojevremene Frljićeve predstave, do danas, odgovor je pozitivan.

Milanovićevo desničarenje

Istina je da je predsjednik RH napravio sve da taj pomak poništi i onemogući, predstavivši se još jednom kao prvi autentični ideološki nasljednik Franje Tuđmana. Što jest legitimno, iako nepodnošljivo, ali stoji činjenica da nije na ovoj retorici dobio izbore. Nego, upravo suprotno, tvrdeći da ćemo imati normalnog predsjednika. Umjesto kojega imamo hodajući eksces koji oduševljava desničarsku publiku i Vladimira Šeksa, dok relativizira žrtve Srebrenice, ubojstvo Aleksandre Zec, omalovažava susjednu državu, laže da ljudi iz udruga i SDSS-a nisu nikad obilježili mjesta stradanja hrvatskih civila i slično. Milanović je očito odlučio ići utabanim stazama tuđmanizma, a sad dokle će tako, ovisi o građanima.

Secesija Republike Srpske

Bosna i Hercegovina je pak došla korak bliže kaosu, nakon što je Narodna Skupština Republike Srpske izglasala napuštanje zajedničkih institucija i naložila Vladi da to operativno zakonski provede. Ovakva odluka naišla je na žestok odgovor preostala dva člana Predsjedništva i zapadnih ambasada, ali i na gromoglasnu šutnju Dragana Čovića. Kako će se stvari dalje razvijati nitko ne zna, ali ne sluti na dobro. Pogotovo u svjetlu činjenice da još uvijek nema niti dogovora o reformi Izbornog zakona i odnosa u Federaciji, čak i nakon snažnog pritiska međunarodne zajednice da se to pitanje zaključi.

Vučićevo privremeno povlačenje

Predsjednik i najmoćniji čovjek Srbije se pak očito prepao općenarodne pobune te privremeno reterirao povukavši dva sporna zakona, što jest prepolovilo broj prosvjednika i kupilo mu neko vrijeme, ali još uvijek nedovoljno. Aleksandar Vučić igra možda i posljednji čin političke karijere, no to još uvijek nije moguće definitivno zaključiti.

Pogibija turske djevojčice

A dok se mi bavimo svakodnevnim političkim temama i traumatičnim nasljeđem ratova iz devedesetih godina, pred očima nam se svakodnevno odvija drama izbjeglica koju odbijamo vidjeti. Čak i onda kada nam međunarodne organizacije jasno ukažu na to što se događa s tim ljudima koji pokušavaju bilo kako doći do zapada. Ovog tjedna se jedna djevojčica iz Turske utopila u Dragonji, što je već do danas praktično zaboravljeno. Svijet takve neosjetljivosti teško može očekivati bilo što dobro.

Ulazak u Schengen

Takva neosjetljivost je moguće i uzrok toga da su države članice Europske unije usvojile odluku po kojoj je Hrvatska ispunila sve uvjete za ulazak u Schengen. Što će doista, kada se dogodi, olakšati putovanje hrvatskim građanima po EU, ali i dodatno ojačati utvrdu na granici prema Bosni i Hercegovini, Srbiji te Crnoj Gori te maksimalno otežati prirodnu komunikaciju između ovih zemalja.

Zagrebački proračun i Bandićeva stranka

Da je Grad Zagreb definitivno ušao u novo razdoblje svjedoči činjenica da je Tomislav Tomašević ovog tjedna donio svoj prvi, čak 15 milijardi kuna visok proračun, koji očito planira biti recesijski, da je Bandićeva stranka dobila novog čelnika Slavka Kojića, bivšeg pročelnika za financije, te da planira ostati politički faktor u gradu, ali i da su roditelji-odgajatelji odlučili ozbiljno prosvjedovati protiv odluke kojom im je ukinuta profesionalizacija odgoja. Ukratko, Zagreb je tek sada zapravo ušao u novu fazu političkih odnosa, s blagom naznakom tenzija između novog vodstva gradskog SDP-a i Možemo te s probuđenom desnicom.

Biskupi kod Plenkovića

Jedna od zabavnijih vijesti ovog tjedna odnosi se na biskupe, koji su prvo objavili još jedno domobransko priopćenje o cijepljenju, da bi dan kasnije nakon sastanka s Plenkovićem, jasno pozvali ljude da se cijepe. Ako nekome dosad nije bilo jasno, što god da se dogodi između HDZ-a i Katoličke crkve, a tu ponajprije mislim na ideološke sukobe, postaje nebitno pred činjenicom da su te dvije organizacije simbiotski i interesno povezane, bez ikakvih izgleda da se to ikada promijeni.

Nemogućnost pobačaja na Sv. Duhu

Kad smo već na ovoj temi, proteklog tjedna smo saznali i to da je na Sv. Duhu nemoguće obaviti pobačaj, zbog toga što su svi ginekolozi uložili priziv savjesti. Time je ova zagrebačka bolnica nadmašila i splitski KBC koji je imao samo jednog ginekologa spremnog da radi posao za koji je školovan. Ne ulazeći sada u to obavljaju li ga neki od liječnika u privatnoj praksi, apsolutno je nedopustivo to da se javno zdravstvo drži taocem vjerskih osjećaja, što je tema koju vladajući nisu spremni otvoriti, iz razloga navedenih u prethodnom pasusu.

Biden-Putin

A da ne bismo zaboravili kako je izgledao svijet Hladnog rata, neće nas samo podsjetiti odluke Milorada Dodika, nego i dvosatni video-sastanak Bidena i Putina koji nije smanjio šanse da situacija u Ukrajini eskalira, budući da je Putin tražio da se povuče obećanje Ukrajini i Gruziji o ulasku u NATO. I eto nas opet u svijetu zakopanom u rovove s najavom ozbiljnog rata.

Europska filmska nagrada

Na kraju tjedna, film Jasmile Žbanić, ‘Quo vadis, Aida’, koji se bavi bolnom temom srebreničkog genocida, pokupio je najbitnija priznanja europske filmske nagrade. Ono za najbolji film, redateljicu i glumicu, što naravno neće promijeniti ništa u odnosu svijeta prema Bosni i Hercegovini, ali pokazuje da je moguće napraviti sjajan film o ogromnom traumi i u zemlji s nesređenom kinematografijom.

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu