Imali smo svašta. I kandidate koji su krenuli s 1,8 posto pa postali predsjednici države (Mesić), Most koji se pojavio odjednom i na godinu i pol dana zapalio domaću političku scenu, sapunicu od raspada Živog zida u live prijenosu, rat Milanovića i Karamarka, šatore, Rive, berače kestena, ustaše, četnike i partizane, ali ovakvu višeslojnu kampanju impregniranu nervozom – nikad.
I ne, ne radi se ovdje o predsjedničkoj kampanji, radi se isključivo o kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i stranci koja ju podržava. Ozračje opadajuće popularnosti i duboko isprepletenih političkih ambicija i sudbina praktički svih ključnih činitelja današnjeg HDZ-a već su rezultirali, dakle cca 120 dana prije samih izbora, gotovo izvanzemaljski bizarnim političkim krajolikom.
Počnimo od osnova. Kolinda Grabar-Kitarović još nije jasno obznanila da će se kandidirati za još jedan mandat na Pantovčaku. HDZ ju već podržava. I ne samo to, izabrao je predsjednika njenog izbornog stožera Ivu Anušića. Osnivanje samog stožera ipak je odgođeno dok predsjednica konačno ne objavi kandidaturu, što ne priječi Anušića da daje izjave i intervjue u svojstvu šefa stožera koji ne postoji i predsjedničke kandidatkinje koja to (još) nije.
Predsjednica je za to vrijeme, nakon svog čudnovatog performansa u Kninu, preselila u – akvarij. Možeš je tu i tamo vidjeti, ali s njom ne možeš komunicirati. Znala je to ona raditi i u prvih godinu-dvije svog mandata – zakračunati se daleko od javnosti i komunicirati isključivo priopćenjima, statusima i izjavama bez mogućnosti postavljanja pitanja. Sva je prilika da je nakon blamaže s kninske tvrđave HDZ odlučio maksimalno iskontrolirati istupe svoje (ne još) kandidatkinje, što je rezultiralo njenom medijskom izolacijom, ali ako misle Grabar-Kitarović kroz kampanju provesti kao kroz minsko polje, teško da će se na kraju veseliti rezultatima.
Škoro pred mikrofone kao na bis
Što bi nedavno rekao Andrej Plenković gađajući Miroslava Škoru: “Imate predsjedničke kandidate koji se javljaju samo preko društvenih mreža. Gdje je tu hrabrost, gdje je tu stav? Koji je to žanr politike, kako će taj govoriti o fiskalnoj konsolidaciji, o gospodarskom rastu, o respektu koji imamo u međunarodnoj zajednici”.
Sve to, i hrabrost i stav i žanr politike da se sad, samo tri tjedna kasnije, prilijepiti na njegovu kandidatkinju. Onu koja je nakon Knina imala tek pokoji status i čitanje otprije pripremljenih govora, dok Škoro pred buljuk novinarskih mikrofona uredno staje kao da na koncertu izlazi na bis.
HDZ u panic modu
Nervozu koja graniči s histerijom pokazuje i reakcija iz vrha HDZ-a na izjavu Davora Ive Stiera da će podržati kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović i pomoći joj u kampanji, ali da neće napadati Miroslava Škoru jer je predsjednici glavni konkurent Zoran Milanović. Da HDZ nije u panic modu na Stierovu izjavu bi se malo tko osvrnuo – zato što je temeljena na političkoj logici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ocrtavanjem Milanovića kao glavnog protukandidata i izbjegavanjem rata na desnici postigle bi se, naime, dvije stvari – da se potencijalne birače Grabar-Kitarović mobilizira strahom od povratka ljevice i da se izbjegne opći rat na desnici koji bi lako, eskalira li priča, mogao u drugom krugu birače poraženog desnog kandidata ili kandidatkinje ostaviti kod kuće i pomoći – Zoranu Milanoviću.
Klupko nervoze i pogrešaka
Naravno, nervoza koja razdire HDZ nije motivirana samo strahom od povratka Milanovića ili anketnim dahom Davora Bernardića koji ta stranka već može osjetiti. Zato što se na izborima krajem godine neće odlučivati samo o sudbini Grabar-Kitarović. Zato što bi njen poraz mogao dramatično utjecati na političku sudbinu i samog Plenkovića kojeg dogodine – prije parlamentarnih – čekaju stranački izbori. A Stier je već javno podcrtao svoju ambiciju za preuzimanjem stranke (i nije u tome jedini).
Stoga, s obzirom da se na predsjedničkim izborima ne odlučuje samo o tome tko će narednih pet godina imati ured na Pantovčaku (ako se ne preseli), nego makar dijelom i o tome tko će početkom narednog desetljeća kontrolirati HDZ, ne treba previše čuditi da već sad u kampanji te stranke i njihove kandidatkinje (koja to još nije) redovno gledamo dosad nezabilježene izboje političkih bizarnosti. A prava bitka, onaj sumanuti tok bespoštedne i nepredvidive političke kampanje, koja i u savršeno uobičajenim okolnostima može flegmatične likove pretvoriti u kolerično klupko nervoze i pogrešaka, još nije ni počela.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nervoza u HDZ-u zbog predsjedničke kampanje graniči s histerijom. A bitka za Pantovčak, zapravo, nije ni krenula
Vrh stranke ne boji se samo povratka ljevice. Više od svega se ovdje radi o produženoj bitci za HDZ
Nervozu koja graniči s histerijom pokazuje i reakcija iz vrha HDZ-a na izjavu Davora Ive Stiera da će podržati kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović i pomoći joj u kampanji, ali da neće napadati Miroslava Škoru jer je predsjednici glavni konkurent Zoran Milanović. Da HDZ nije u panic modu na Stierovu izjavu bi se malo tko osvrnuo - zato što je temeljena na političkoj logici.
Imali smo svašta. I kandidate koji su krenuli s 1,8 posto pa postali predsjednici države (Mesić), Most koji se pojavio odjednom i na godinu i pol dana zapalio domaću političku scenu, sapunicu od raspada Živog zida u live prijenosu, rat Milanovića i Karamarka, šatore, Rive, berače kestena, ustaše, četnike i partizane, ali ovakvu višeslojnu kampanju impregniranu nervozom – nikad.
I ne, ne radi se ovdje o predsjedničkoj kampanji, radi se isključivo o kampanji Kolinde Grabar-Kitarović i stranci koja ju podržava. Ozračje opadajuće popularnosti i duboko isprepletenih političkih ambicija i sudbina praktički svih ključnih činitelja današnjeg HDZ-a već su rezultirali, dakle cca 120 dana prije samih izbora, gotovo izvanzemaljski bizarnim političkim krajolikom.
Kolinda u akvariju
Počnimo od osnova. Kolinda Grabar-Kitarović još nije jasno obznanila da će se kandidirati za još jedan mandat na Pantovčaku. HDZ ju već podržava. I ne samo to, izabrao je predsjednika njenog izbornog stožera Ivu Anušića. Osnivanje samog stožera ipak je odgođeno dok predsjednica konačno ne objavi kandidaturu, što ne priječi Anušića da daje izjave i intervjue u svojstvu šefa stožera koji ne postoji i predsjedničke kandidatkinje koja to (još) nije.
Predsjednica je za to vrijeme, nakon svog čudnovatog performansa u Kninu, preselila u – akvarij. Možeš je tu i tamo vidjeti, ali s njom ne možeš komunicirati. Znala je to ona raditi i u prvih godinu-dvije svog mandata – zakračunati se daleko od javnosti i komunicirati isključivo priopćenjima, statusima i izjavama bez mogućnosti postavljanja pitanja. Sva je prilika da je nakon blamaže s kninske tvrđave HDZ odlučio maksimalno iskontrolirati istupe svoje (ne još) kandidatkinje, što je rezultiralo njenom medijskom izolacijom, ali ako misle Grabar-Kitarović kroz kampanju provesti kao kroz minsko polje, teško da će se na kraju veseliti rezultatima.
Škoro pred mikrofone kao na bis
Što bi nedavno rekao Andrej Plenković gađajući Miroslava Škoru: “Imate predsjedničke kandidate koji se javljaju samo preko društvenih mreža. Gdje je tu hrabrost, gdje je tu stav? Koji je to žanr politike, kako će taj govoriti o fiskalnoj konsolidaciji, o gospodarskom rastu, o respektu koji imamo u međunarodnoj zajednici”.
Sve to, i hrabrost i stav i žanr politike da se sad, samo tri tjedna kasnije, prilijepiti na njegovu kandidatkinju. Onu koja je nakon Knina imala tek pokoji status i čitanje otprije pripremljenih govora, dok Škoro pred buljuk novinarskih mikrofona uredno staje kao da na koncertu izlazi na bis.
HDZ u panic modu
Nervozu koja graniči s histerijom pokazuje i reakcija iz vrha HDZ-a na izjavu Davora Ive Stiera da će podržati kandidaturu Kolinde Grabar-Kitarović i pomoći joj u kampanji, ali da neće napadati Miroslava Škoru jer je predsjednici glavni konkurent Zoran Milanović. Da HDZ nije u panic modu na Stierovu izjavu bi se malo tko osvrnuo – zato što je temeljena na političkoj logici.
Ocrtavanjem Milanovića kao glavnog protukandidata i izbjegavanjem rata na desnici postigle bi se, naime, dvije stvari – da se potencijalne birače Grabar-Kitarović mobilizira strahom od povratka ljevice i da se izbjegne opći rat na desnici koji bi lako, eskalira li priča, mogao u drugom krugu birače poraženog desnog kandidata ili kandidatkinje ostaviti kod kuće i pomoći – Zoranu Milanoviću.
Klupko nervoze i pogrešaka
Naravno, nervoza koja razdire HDZ nije motivirana samo strahom od povratka Milanovića ili anketnim dahom Davora Bernardića koji ta stranka već može osjetiti. Zato što se na izborima krajem godine neće odlučivati samo o sudbini Grabar-Kitarović. Zato što bi njen poraz mogao dramatično utjecati na političku sudbinu i samog Plenkovića kojeg dogodine – prije parlamentarnih – čekaju stranački izbori. A Stier je već javno podcrtao svoju ambiciju za preuzimanjem stranke (i nije u tome jedini).
Stoga, s obzirom da se na predsjedničkim izborima ne odlučuje samo o tome tko će narednih pet godina imati ured na Pantovčaku (ako se ne preseli), nego makar dijelom i o tome tko će početkom narednog desetljeća kontrolirati HDZ, ne treba previše čuditi da već sad u kampanji te stranke i njihove kandidatkinje (koja to još nije) redovno gledamo dosad nezabilježene izboje političkih bizarnosti. A prava bitka, onaj sumanuti tok bespoštedne i nepredvidive političke kampanje, koja i u savršeno uobičajenim okolnostima može flegmatične likove pretvoriti u kolerično klupko nervoze i pogrešaka, još nije ni počela.