Neshvatljiv hrvatski kaos. Bivši splitski gradonačelnici izgubili stotine milijuna kuna na gradskim nekretninama
Telegram donosi priču o kaosu koji je vladao u mandatima bivših gradskih uprave po pitanju brige za naplatu korištenja gradskih poslovnih prostora
Aktualna splitska vlast u pogledu upravljanja gradskim nekretninama, posebice poslovnim prostorima, pred sobom ima ogroman i težak posao. Prema podacima koje je Telegramu ustupila savjetnica gradonačelnika Ivice Puljka za registar gradske imovine, Maja Đerek, jasno je da je do sada grad pod Marjanom prema svojoj imovini uglavnom imao ili maćehinski odnos ili ga uopće nije bilo. Ne samo da Grad Split nije imao registar gradske imovine, inače zakonski obvezan, nego su zatekli i ogromna dugovanja.
Tako je došlo do apsurdnih situacija u kojima je primjerice Grad od 2014. godine izdavao račune za zakup poslovnih prostora i na njih plaćao PDV iako zakupci nisu plaćali obaveze. Tako je Grad Split na dug od 2014., koje je na dan 8. studenoga iznosio 18.245.646 kuna, platio više od 3.600.000 kuna PDV-a, iako većina duga nikada neće biti naplaćena. U jednoj situaciji Grad se nije upisao na nekretninu koju mu je oporučno ostavila jedna gospođa još 2008. godine. Dug za najam gradskih garaža iznosi pak 548.573 kune.
Tu je i činjenica da je 8. studenoga dugovanje s osnove zakupa poslovnih prostora iznosilo nevjerojatnih 60.750.282,00 kuna te da od 2017. do 2022. godine uopće nisu pokretani postupci naplate pa je dosta dužničkih tvrtki već u stečaju, brisane ili likvidirane.
Poslovni prostori postali tržnice
Najšokantniji primjer lošeg gospodarenja gradskom imovinom veže se uz 162 poslovna prostora, uključujući i gradske tržnice te zgradu Ribarnice, koji su početkom 2000-ih dani u koncesiju za komunalnu djelatnost tržnice na malo privatnoj tvrtki Tržnice – Hippos d.o.o.
Među osnivačima te tvrtke bili su Mate Perišić i Mirko Karoglan, osobe koje su ranije upravljale gradskom tvrtkom Tržnice Split koja je pak poslovala s gubitkom. Kasnije su, osnivanjem privatne tvrtke temeljem provedenog natječaja i ocjene poslovnog ugleda, kako stoji u Odluci o dodjeli koncesije, postali koncesionari gradskih resursa – tržnica, Peškarije i 162 poslovna prostora.
Problem je bio i to što su u koncesiju za tržnice na malo stavljeni i poslovni prostori, koji su kao takvi i upisani u zemljišne knjige, negdje i na lokacijama gdje uopće ne postoje tržnice na otvorenome.
Propustili prihod od najmanje 285 milijuna kuna
Nakon provedenog javnog natječaja 2010. godine tadašnji gradonačelnik Željko Kerum sklapa novi ugovor o koncesiji s istim koncesionarom, pod istim uvjetima. Ta tvrtka je bila jedini ponuditelj.
Pritom je naknada za sve poslovne prostore bila sadržana u koncesijskoj naknadi i nije naplaćivana posebno te je iznosila samo sedam posto godišnjeg prihoda. Doduše Tržnice – Hippos su plaćale i akontacijsku ratu od 90.000 kuna mjesečno. “Prema pregledu uplata proizlazi da bi Grad, da je sam ili putem gradske tvrtke iznajmljivao sve tržnice i navedene poslovne prostore, mogao u tih 20 godina uprihoditi najmanje 285 milijuna kuna”, tvrdi Đerek.
Podsjeća i kako je bivši HDZ-ov gradonačelnik Andro Krstulović Opara toj tvrtki lani bez natječaja produljio koncesiju za još pola godine, do 30. lipnja 2021., te smanjio mjesečni paušal na 60.000 kuna. Nakon toga je sve poslovne prostore i tržnice na upravljanje preuzela gradska tvrtka Parkovi i nasadi te je u tijeku njihov upis u registar imovine.
Udruge dobile atraktivan prostor
Posebno je bizarna situacija s najvećim dužnikom Gradu Splitu za zakup poslovnog prostora – tvrtki Ultraviolet d.o.o. Priča počinje još 1998. godine kada je na natječaju za davanje u zakup poslovnih prostora udruga Plemeniti putnik dobila prostor na adresi Trg Republike 1.
No na prijedlog Upravnog odjela za kulturu i uz zaključak Gradskog poglavarstva tamo se uskoro useljava Gradsko kazalište mladih Split, a Plemeniti putnik dobiva njihov bivši prostor unutar Dioklecijanove palače na adresi Dosud 10. Pritom je došlo i do sukoba s kazalištem jer je udruga njihove stvari bacila na ulicu.
Zatim je Plemeniti putnik promijenio ime u Galerija Raphael, a novi ugovor o privremenom korištenju sklopljen je sa Slobodnom umjetničkom akademijom i Galerijom Raphael i to po cijeni od 1 euro po metru kvadratnom mjesečno – dakle svega 339 eura. Unatoč tome udruge zakup nisu plaćale. Nakon isteka ugovora o privremenom korištenju, udruge su ostale bespravni korisnici tog atraktivnog prostora.
Umjesto davanja terapije točili alkohol
Iako su se u prostoru trebale održavati terapije za ovisnike i izložbe, tamo je otvoren Splićanima već dugo godina poznati ugostiteljski klub Academia club Ghetto u kojem se točio alkohol. Pritom je udruga Slobodna umjetnička galerija – Galerija “Ghetto”, još 2002. osnovala tvrtku Ultraviolet d.o.o. preko koje su vršili naplatu i financijske transakcije.
Kada su gradske službe, godinama kasnije, utvrdile da se tu odvija ugostiteljska djelatnost preko tvrtke Ultraviolet d.o.o., ista je zadužena na plaćanje znatno skupljeg zakupa i to u iznosu od 26.432 kune mjesečno, uvećano za PDV, kao cijenama zakupa za ugostiteljsku djelatnost. Kod svih udruga, kao i kod spomenute tvrtke kao osnivačice ili ovlaštene osobe za zastupanje javljaju se uvijek dva ista imena: Sonja Barač Rudynski i Lili Matković.
No od tada nije pokrenuta naplata potraživanja i dug je sada dosegao 2.080.289 kuna. Stari dug Galerije Raphael i Slobodne umjetničke akademije iznosi pak 222.529 kuna. Udruga Slobodna umjetnička akademija iz Registra udruga brisana je 30. lipnja 2016., a udruga Atelier Raphael 14. ožujka 2017. godine. Iako su klubu Ghetto nedavno ukinuti minimalno tehnički uvjeti, oni još uvijek posluju.
Izgubili nekretninu i dobit
Da sve bude tragičnije početkom studenog postalo je pravomoćno Rješenje o povratu nad tom nekretninom i vlasnicima su utvrđeni Republika Hrvatska i fizičke osobe. Tako Grad Split više nije vlasnik, a dugovi su ostali – jednako kao i propuštena prilika da se taj atraktivan poslovni prostor dao u zakup nekome tko bi najam na kraju dana i plaćao.
Ako uzmemo da je protekle 24 godine u prostoru mogao biti zakupnik koji se bavio ugostiteljskom djelatnošću i koji je plaćao najmanje iznos od 26.432 kn mjesečno, dolazimo do iznosa od preko 76.000.000 kuna koje je Grad mogao uprihoditi samo na jednom poslovnom prostoru.
Dobili kuću, ali je nisu vodili u imovini
Bivše splitske gradske uprave nisu baš bile uspješne ni u drugim vidovima gospodarenja svojom imovinom. Tako se dogodilo da je jedna gospođa još 2008. Gradu Splitu oporučno ostavila kuću na adresi Kamenita 69 u Varošu.
Unatoč tome, ta se kuća nikada nije vodila u registru imovine, a Grad uopće nije znao tko ju koristi niti je naplaćivan najam.
Otkako je pak uveden PDV Grad Split se našao u još većem problemu jer je izdao račune za zakup u iznosu od 18.245.000 (koje nikada nije naplatio), a u isto vrijeme platio oko 3.649.000 kuna na ime PDV-a državi…
Donosimo popis potraživanja za poslovne prostore i garaže u vlasništvu Grada Splita s imenima dužnika: