Nekad je nužno odabrati stranu

Neshvatljivi propusti Vlade: Uopće nije pitanje hoćemo li morati vratiti novac za obnovu, nego samo koliko

Mediji su danas objavili kako je Europska komisija Vladi poslala dopis u kojem naglašavaju - rok za povlačenje sredstava ne može se produžiti

Mediji su danas objavili zabrinjavajuću vijest. Jutarnji list i 24 sata tvrde da je u Vladu stigao dopis u kojem Europska komisija objašnjava da se rok za korištenje europskog novca za obnovu ne može produžiti. To bi značilo da Hrvatska do sredine lipnja ove godine mora potrošiti svih 5,1 milijardu kuna iz Fonda solidarnosti EU, koje smo dobili za sanaciju šteta nakon zagrebačkog potresa.

Iz Vlade tvrde da se ne radi o odbijenici, a pismo koje citiraju mediji ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek tumači kao follow up tehničkog sastanka s Europskom komisijom u prosincu. U pismu se, potvrdila je ministrica, doista spominju rokovi u kojima se sredstva moraju potrošiti “što jako dobro znamo jer je to propisano regulativom”. Sve je, dakle, u redu i regularno.

Licitiranje premijera Plenkovića

Telegramu je danas iz Europske komisije potvrđeno da hrvatska Vlada još nije niti poslala službeni zahtjev za produljenje roka. Takav zahtjev u Bruxelles nije stigao, što ne spori niti ministrica kulture. Dapače, iz njezinog se današnjeg istupa može zaključiti da Vlada niti neće tražiti produljenje ili da, u najmanju ruku, smatraju da je za tako nešto prerano. Do isteka roka je, podsjetimo, ostalo pet mjeseci.

Tu temu – produljenja roka – “u ovom trenutku nije potrebno javno emancipirati niti s time licitirati”, kaže Obuljen Koržinek i spominje “veliki angažman svih dionika” da se sredstva iskoriste. Emancipirao ju je, doduše, predsjednik Vlade Andrej Plenković koji je u nekoliko navrata javno govorio o mogućnosti produljenja rokova, prvi puta još u kolovozu prošle godine.

Nema popuštanja Bruxellesa

No, kako god tretirali pismo koje je stiglo u Vladu – kao odbijenicu ili tek zabilješku s tehničkog sastanka – u Europskoj komisiji su, prema našim saznanjima, i dalje vrlo rigorozni u pogledu tumačenja europskih regula. Telegramu su izvori iz Bruxellesa još u kolovozu potvrdili da u uredbi o Fondu solidarnosti nije predviđena opcija produljenja niti je ikakvo produljenje odobreno od uspostave Fonda. Prije 20 godina.

Stav Bruxellesa se nije promijenio: Komisija je više puta ponovila da Uredba o EUSF-u ne predviđa mogućnost produljenja roka za provedbu od 18 mjeseci ni pod kojim okolnostima, doznajemo iz Komisije. Dakle, prema onome što u ovom trenutku znamo, Vladi je ostalo pet mjeseci da potroši pet milijardi kuna – ili dio vrati, ako u tome ne uspije.

Mjesec dana zakašnjelih priprema

Telegram od početka prošle godine upozorava koliko je ustvari kompliciran zadatak pred Vladom i svim korisnicima fonda – raznim javnim i kulturnim institucijama, fakultetima, župama, bolnicama i tako dalje – a koliko se u isto vrijeme vladini resori u tome teško snalaze. Cijelu je priču na samom startu usporila neshvatljiva tromost u pripremama za korištenje europskog novca.

Nakon što je Bruxelles u prosincu 2020. uplatio Hrvatskoj odobrenu svotu od 683,7 milijuna eura, počeo je teći famozni rok od 18 mjeseci. Rok je kratak jer se radi o novcu koji je namijenjen saniranju hitnih šteta nakon elementarnih nepogoda, a ne dugoročnim ulaganjima. Pretpostavlja se, dakle, da će ako je šteta hitna, i država hitno reagirati. Ali ne i u našem slučaju.

Prvih mjesec dana, Vlada je potrošila na definiranje prihvatljivih troškova, otkrio je prošlog siječnja Telegramu visokopozicionirani izvor. Nećemo reći da je tih mjesec dana potrošeno uludo – jer bez takvih definicija nije moguće ni trošiti novac – ali su utrošeni bespotrebno kasno. Nema nikakvog razložnog objašnjenja zašto svi detalji nisu bili dogovoreni ranije, i prije uplate europskog novca. Znalo se da će novac stići, kao što se, nažalost, znalo da je šteta u Zagrebu enormna.

Premijerova nonšalantna poruka

Da stvari ne idu kako je planirano i da nam prijeti gubitak sredstava, jer se novac troši presporo, bilo je jasno već u ljeto prošle godine. Dobro upućeni sugovornici tada su upozoravali koliko su vremenski zahtjevni projekti obnove, pogotovo zgrada koje su kulturno dobro, a procesi javne nabave u Hrvatskoj dugotrajni i neizvjesni. Ljudi koji rade na projektima toga su bili itekako svjesni, ali Vlada nije reagirala.

Dapače, premijer Plenković je krajem kolovoza dao prilično opuštenu izjavu o produženju rokova, ustvrdivši da je najmanji problem dignuti telefon i nazvati predsjednicu Europske komisije. Nije jasno zašto je predsjednik Vlade, znajući kako su rokovi kratki, a posao zapinje, već u kolovozu ljudima koji rade na projektima ustvari poručio da se ne moraju žuriti. Jer će jedan poziv sve srediti.

Koliko stvarno zapinje korištenje novca, pokazalo se potom na sitnom, ali ilustrativnom primjeru zgrade kojoj je država većinski suvlasnik i kojom upravlja ministarstvo – ne bilo koje, nego ono zaduženo za obnovu. Kako smo otkrili, nisu uspjeli iz prve srediti papirologiju za njezin popravak za što im je odobren novac iz Fonda solidarnosti. Problem – javna nabava, naravno.

Stvarni razmjeri problema

Razmjeri problema postali su, međutim, jasniji tek kada smo u prosincu objavili podatke o tome koliko je novca doista potrošeno. Ne ugovoreno, nego isplaćeno krajnjim korisnicima. Samo 43 milijuna kuna. Od 5,1 milijardu. Toliko je bilo u prosincu, šest mjeseci prije isteka roka. Trenutno je, prema zadnjim informacijama medija, isplaćeno 119 milijuna.

Sad se razmatra i preraspodjela sredstava jer je čak i Vladi postalo jasno da se u nekim resorima, poput zdravstva, neće moći potrošiti koliko je planirano budući dasmo usred pandemije i nije realno da će se u takvim okolnostima bolnički pogoni seliti kako bi se zgrade obnavljale. To je službeno objašnjenje. Nejasno je gdje je bila pandemija kada se raspodjela dogovarala.

Da cijelu stvar na kraju sasvim pojednostavimo. Nakon što je u prvih godinu i nešto iskorišteno stotinjak milijuna kuna, do lipnja bi trebalo iskoristiti još pet milijardi. Ako bismo baš htjeli licitirali (svotama, a ne produljenjem rokova), to bi značilo da trošimo milijardu kuna. Svaki naredni mjesec.