Netko bi za ovo ozbiljno trebao odgovarati. Ali neće. Uvjeravat će nas da je za sve kriva - voda

Poplave su rezultat i sustavnog nerada i neodgovonosti. Samo, odgovornost je u današnjoj Hrvatskoj i dalje psovka

Premijer će se vratiti osvježen atlantskim zrakom, podsjetiti da je izgrađen Pelješki most i da smo ušli u eurozonu i Schengen, konstatirati kako sustav Domovinske sigurnosti funkcionira fenomenalno, unesrećenima obećati odštetu, a sve kritičare izvrijeđati kao politikantske profitere na tuđoj nesreći. I - točka.

Gledati i slušati se može. Vjerovati da se ovako nešto doista događa – malo teže. Nije riječ o poplavama koje danima haraju Hrvatskom, već razlozima radi kojih su ovaj put tako dramatično katastrofalne.

Hrvatska Kostajnica je, tako, poplavila šest puta u zadnjih devet mjeseci. Svakih 45 dana. “Od prošle poplave nije rađeno ništa do prije dva tjedna i sad je naravno poplava i neće moći završiti u roku jer dok se povuče voda, osuši…”, kazao je načelnik civilne zaštite u tom gradu.

Zamuljivanje odmuljivanja

Ministar unutarnjih poslova Davor Božinović je locirao što je bio problem s izlijevanjem Zrmanje koja je poplavila Obrovac – talog koji se na dnu rijeke stvarao godinama. Koliko godina? Svakako više od 17. Sedamnaest.

“Zadnji pokušaj odmuljivanja sam ja radio prije 17 godina. Išli smo na pijesak koji je navodno mogao grad upotrebljavati. Mi smo to pokušali (grad svojim sredstvima), ali brod se pokvario i drugog nismo mogli naći”, kazao je gradonačelnik tog grada Ante Župan.

Kanjon Dobre kod Ogulina, gdje su također poplave, pun je granja. Slivni kanali se, uglavnom na svim ovih dana spominjanim lokacijama, slabo održavaju. U Hrvatskoj Kostajnici do kraja ove godine treba biti dovršen projekt modernog, montažnog sustava obrane od poplava, oko kojeg se godinama nije ništa događalo. Sad se događa, građani kažu da su u posljednjih šest mjeseci radnici na gradilištu bili – jedan tjedan.

Rekordni vodostaji? Tko bi to mogao predvidjeti?!

Nevjerica, međutim, ne prestaje na dremljivoj aljkavosti i kroničnoj neodgovornosti cijelog niza lokalnih i državnih administracija zbog koje je – i ova – prirodna nepogoda daleko žešće pogodila Hrvatsku nego što je to trebala. Sa svih strana, naime, frcaju naslovi o rekordnim vodostajima, o nepogodi kakva se “dosad nije dogodila”, pa se sliježe ramenima u pomalo katarzičnoj kombinaciji nevjerice i rezignacije. Tko bi ovako nešto mogao predvidjeti?

Osim, dakako, svakog tko je nekad u životu čuo za klimatske promjene, a da nije pomislio da se radi o zavjeri odnarođenih elita, poput one s cijepljenjem ili zaprašivanjem neba avionskim tragovima. Ekstremne vremenske pojave dolaze uz globalno zatopljavanje koje svojim neodgovornim ponašanjem potiču ljudi, korporacije i države. Rekordne temperature, stravični požari, povijesne suše i, jebi ga, vodostaji koji su daleko iznad dotad povijesnih maksimuma, postaju “novo normalno” i odavno ih se trebalo uzeti u obzir kod pripreme za ublažavanje posljedica takvih katastrofa.

Nitko nije zakazao i sve je u strateškim dokumentima

Ministar Božinović je svjestan te činjenice. “Posljedice klimatskih promjena živimo već nekoliko godina. Iskusili smo ih na velikim požarima u Dalmaciji, a i poplave su potvrdile ono što smo stavili u strateške dokumente”, kazao je danas. Stvarno? Ministar koji već danima gaca iz poplave u poplavu po cijeloj Hrvatskoj zadovoljno veli kako je sve već u “strateškim dokumentima”. Snima li se ovo neki uvrnuti reality show u cijeloj zemlji ili je on ozbiljan?

Može, međutim, i još luđe. Dok epidemiolozi upozoravaju da fekalije iz poplavnih voda mogu izazvati epidemije, dok se u Obrovcu poziva građane da donesu namočeni tapecirani namještaj na uništavanje kako ne bi izbila zaraza i dok se u nizu gradova i sela sa strepnjom očekuje što donosi sljedeća noć – ravnatelj Civilne zaštite Damir Trut donosi prijeko potrebnu dozu mira i povjerenja. “Sigurno da nije nitko zakazao, sve je napravljeno sukladno propisima, iskustvima, znanju i sposobnostima”, veli Trut.

Začarani hrvatski krug

Božinović, kojeg je dopalo da, dok premijer maše s Islanda, bude najviši državni dužnosnik koji se mora baviti i s bujicom novinarskih pitanja, ipak ima malo više utakmica u nogama. I svjestan je da slijeganje ramenima ipak ne može biti jedino što će ponuditi javnosti. Na pitanje o propustima u održavanju kanala i odvoda kazao je kako će se o tome morati otvoriti javna rasprava.

Priča, međutim, neće biti dovoljna. Da bi se Hrvatska doista pokrenula iz začaranog kruga nerada-nepogode-slijeganja ramenima netko bi za ovu, još jednu katastrofu u suočavanju s katastrofom, morao vrlo ozbilljno odgovarati.

Profteri na tuđoj nesreći

Teško je, međutim, i zamisliti da će se dogoditi bilo kakav bitan pomak. Da će netko svojom karijerom platiti sav taj višegodišnji nemar. Premijer će se vratiti osvježen atlantskim zrakom, podsjetiti da je izgrađen Pelješki most i da smo ušli u eurozonu i Schengen, konstatirati kako sustav Domovinske sigurnosti funkcionira fenomenalno, unesrećenima obećati odštetu, a sve kritičare izvrijeđati kao politikantske profitere na tuđoj nesreći. I – točka. Sve dalje je – netema.

Odgovornost se ovdje, a posebno u vrijeme aktualne vlasti, ionako doživljava kao psovka. Lakše je uzdahnuti i slegnuti ramenima. Kriva je voda. Ili virus. Vatra. Potres. Viša sila.