Nekad je nužno odabrati stranu

Netko je 1991. snimao srpske vojnike izbliza. U ovom videu pucaju po Vukovaru pa piju šampanjac

Na snimci se pojavljuje i dobro raspoloženi krvnik, kasnije osuđeni ratni zločinac Veselin Šljivančanin

Jedna od ključnih točaka u borbi za Vukovar 1991. bilo je područje Milova Brda. JNA ga je uspjela osvojiti 10. studenoga 1991., i time odvojiti Mitnicu od središta grada. Odnosno presjeći obranu na dva dijela.

Netko je tih dana izbliza snimao srpske vojnike u uličnim borbama i za vrijeme pucnjava iz zauzetih zgrada. Na snimkama se mnogi smiju, poziraju, dižu tri prsta.

U nekom trenutku pojavljuje se Veselin Šljivančanin koji pobjedonosno izgovara u kameru: “Palo je i Milovo Brdo, nema više. Sad idemo na Dunav. Dosta je bilo”. Zatim on i njegovi vojnici nazivaju hrvatskog zapovjednika Jastreba i hvale mu se kako su pobijedili. “Gospodine Jastreb, zastava Jugoslavije visi na Milovom brdu”, govori Šljivančanin, prije nego se pridružuje svojim vojnicima koji ispijaju pjenušac iz boce.

Optužnica u Haagu

Zbog zvjerskih zločina u Vukovaru, Haški sud podigao je optužnicu protiv Šljivančanina 1995. godine. Teretili su ga da je organizirao mučenje i odvođenje 400 ranjenika iz vukovarske bolnice, ubijanje 264 ljudi na Ovčari te sprječavao evakuaciju 4000 civila.

Milošević ga nije htio predati, no nakon smjene vlasti uhićen je dan prije 50. rođendana, 13. lipnja 2003., i uskoro je prebačen u Haag.

‘Nisam dovršio posao’

Njegovo suđenje izazvalo je negodovanje hrvatske javnosti. Prvo je 2007. osuđen na pet godina zatvora. Zatim mu je dvije godine kasnije, u žalbenom postupku, kazna preinačena na 17 godina jer prvostupanjska presuda, zaključilo je vijeće, “nije adekvatno odražavala težinu zločina”.

No, na kraju je nakon revizije dobio 10 godina zatvora, a pušten je 2011., nakon dvije trećine odslužene kazne. “Iako su Šljivančaninovi zločini teški, smatram da vrijeme koje je proveo u pritvoru kao i djelomična rehabilitacija idu u prilog njegovu puštanju na slobodu”, kazao je predsjednik Suda Patrick Robinson u obrazloženju odluke.

Naveo je i kako je Šljivančanin u svom zahtjevu za prijevremeno oslobađanje izrazio žaljenje zbog užasnih događaja ne samo u Vukovaru nego i širom bivše Jugoslavije.

Šljivančanin je nakon povratka iz Haaga u srpskim medijima izjavljivao kako mu je “žao što nije dovršio svoj posao u Vukovaru”. Često govori i kako je Vukovar 18. studenoga odblokiran, odnosno da nije pao, jer je to “oduvijek bio srpski grad”.