Politika & Kriminal

Neuspjeli skup antivaksera zorno pokazuje da za debakl kampanje cijepljenja isključivu odgovornost snosi Vlada

Velik dio necijepljenih zapravo su samo neodlučni ili prestrašeni građani

Prema relevantnom europskom istraživanju raspoloženja javnosti, još u jesen prošle godine bilo jasno da je Hrvatska, uz Srbiju, na dnu ljestvice zemalja po udjelu onih koji se žele cijepiti. Vlada je imala šest mjeseci na raspolaganju da takav stav polovine svih odraslih građana promijeni, ali nije učinila ništa vrijedno pažnje.

U subotu je na središnjem zagrebačkom trgu održan još jedan skup protivnika cijepljenja i epidemioloških mjera pod nazivom Festival slobode 2.0. Iako je putem društvenih mreža organizator okupljanja najavljivao “najveći skup održan 2021. godine”, na Trg bana Jelačića pristiglo je svega nekoliko tisuća prosvjednika, od kojih je dobar dio napustio skup i prije samog njegovog kraja.

Desetak govornika željnih svojih pet minuta slave i medijske pažnje, uglavnom potpuno nepoznatih široj javnosti, međusobno se natjecalo u izgovorenim besmislicama, tako da su tankoćutniji sudionici s nešto višim pragom tolerancije za tuđe bedastoće ipak morali posramljeno otići i potražiti neku drugu zabavu i prije negoli su govore održale perjanice hrvatske antivakserske scene Srećko Sladoljev, Lidija Gajski i Anita Šupe.

Dakle, iako se polovina nacije ne želi cijepiti, iako na društvenim mrežama i portalima već mjesecima protivnici cijepljenja i/ili nošenja zaštitnih maski najgorim mogućim uvredama i optužbama zasipaju sve one koji upravo u masovnom cijepljenju vide okončanje pandemije, bučno najavljivan masovni javni prosvjed protiv cijepljenja i epidemioloških mjera još je za vrijeme svoga održavanja spao na nekoliko stotina najupornijih sudionika.

Za krah kampanje cijepljenja kriva je Vlada

Ovaj neuspjeli i u broju više nego skromni skup antivaksera zorno je pokazao da za debakl kampanje cijepljenja isključivu odgovornost snosi Vlada i njena povremeno nemušta i ustrajno kontradiktorna protuepidemijska politika. Velik dio necijepljenih zapravo su samo neodlučni ili prestrašeni građani koje je na cijepljenje trebalo potaknuti drugačijim mjerama i politikama, a ne marketinškom kampanjom poput onih za deterdžente za pranje rublja ili paste za zube.

Premijer Andrej Plenković ne može za svoju neodlučnu i traljavu politiku cijepljenja okrivljivati političku oporbu, a ne može kriviti ni medije da su svojim djelovanjem ili pisanjem zbunjivali neodlučne građane. Subotnji skup još je jednom pokazao i dokazao da polovina nacije nije cijepljena ponajviše zbog loših protuepidemijskih politika i, posljedično, premaloga povjerenja građana u kreatore i izvođače takvih politika.

Promjenu zakona odgodila turistička sezona

Početkom srpnja ministar zdravstva Vili Beroš spomenuo je mogućnost promjene „zakona koji definira obavezno cijepljenje“, dodavši da je to vrlo jednostavno učiniti jer „samo treba dodati jedan članak koji se odnosi na novu bolest uz ovih 11 već postojećih“. Ministar zdravstva zapravo je govorio o dopuni Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti u čijem su članku 40. navedene zarazne bolesti protiv kojih se provodi obavezna imunizacija.

Zanimljivo je da je ministar Beroš upozorio javnost na moguću promjenu i primjenu Zakona u vrijeme kada je vjerojatno i Banskim dvorima postalo jasno da su dosegnuti limiti dobrovoljnoga cijepljenja. Možemo pretpostaviti da je premijerov „kitchen cabinet“ u to vrijeme zaključio da će zbog niske razine procijepljenosti i dominantnog, bitno zaraznijega „delta“ soja, bez radikalnih promjena u protuepidemijskim politikama Hrvatsku na jesen poharati 4. val pandemije.

Budući da smo bili na početku turističke sezone kada se trebalo posvetiti brojanju turista i eura, a ne zaraženih, priča o mogućoj promjeni Zakona završila je i prije nego se o njoj povela bilo kakva javna rasprava. Od tada je prošlo dva i pol mjeseca, udio cijepljenih barem jednom dozom u ukupnom stanovništvu povećan je s 38 posto na 44 posto, te je potpuno jasno da trenutačnom protuepidemijskom politikom Vlada ugrožava prava i slobode i cijepljenih i necijepljenih, ali naravno ne zbog onih razloga koji su u subotu spominjani na Trgu bana Jelačića.

Limit bolničkih kapaciteta lako je doseći

U vrijeme kada je ministar Vili Beroš javno lamentirao o jednostavnosti uvođenja zakonske obaveze cijepljenja, u hrvatskim bolnicama bilo je nešto više od stotinu hospitaliziranih zbog komplikacija izazvanih bolešću COVID-19. Ove subote su zbog istoga razloga u bolnicama bila 683 pacijenta, približno isto kao i u trećem tjednu listopada prošle godine. Dva mjeseca kasnije u hrvatskim bolnicama bilo je gotovo 3000 hospitaliziranih što je nužno moralo dovesti u pitanje neke od temeljnih funkcija cijeloga zdravstvenog sustava.

Naravno da premijer ili ministar zdravstva to neće ni danas priznati, ali ni jedan zdravstveni sustav u svijetu ne može podnijeti takvo ekstremno opterećenje u odnosu na svoje ukupne kapacitete, a da ne dovede u pitanje dostupnost i kvalitetu većine zdravstvenih usluga.

Tragične posljedice nesposobnosti Vlade

Mehaničko brojanje slobodnih ili popunjenih bolničkih kreveta namjerno je iskrivljivanje stvarnosti u kojoj, kako kaže psihijatrica, saborska zastupnica i predsjednica Nove ljevice Ivana Kekin, i psihijatre oblače u skafandere kako bi liječili pacijente koji imaju komplikacije zbog zaraze koronavirusom. Rezultate takve zdravstvene politike vidjet ćemo i kroz povećanje smrtnosti koja statistički neće biti izravno povezana s koronavirusom.

Institute for Health Metrics and Evaluation (IHME) Sveučilišta Washington iz Seattlea nedavno je ponovno revidirao svoje modele za Hrvatsku. Prema njima, Hrvatska će do kraja ove godine ukupno zabilježiti 10.997 preminulih od bolesti COVID-19 (ove subote broj preminulih bio je 8493). IHME također predviđa da će broj umrlih iznad petogodišnjeg prosjeka iznositi više od 20.000 za čitav period od početka trajanja pandemije.

Međutim, prema podacima DZS‑a, broj umrlih u razdoblju od ožujka 2020. do srpnja 2021. porastao je za 12,9% u odnosu na petogodišnji prosjek. Dakle, umrlo je 9.614 osoba više, tako da se ova projekcija IHME‑a čini pretjeranom, jer polazi od pretpostavke da je Hrvatska do srpnja imala 6.000 više preminulih u odnosu na broj koji je objavio DZS. Čak i u tom slučaju Hrvatska bi do početka naredne godine mogla imati „višak“ od 14.000 preminulih za čitavo vrijeme trajanja pandemije što je grozan i porazan rezultat protuepidemijskih politika Vlade, ali i svih onih koji su svojim javnim (ne)činjenjem tom i takvom ishodu doprinijeli.

Ako drugačije ne ide, uvesti obavezno cijepljenje

Nekoliko puta sam napisao da je, prema relevantnom europskom istraživanju raspoloženja javnosti, još u jesen prošle godine bilo jasno da je Hrvatska, uz Srbiju, na dnu ljestvice zemalja po udjelu onih koji se žele cijepiti. Vlada je imala šest mjeseci na raspolaganju da takav stav polovine svih odraslih građana promijeni, ali nije učinila ništa vrijedno pažnje.

Sada joj ne preostaje ništa drugo nego da uvjetovanjem korištenjem različitih usluga, ili što je daleko bolje, novelom članka 40. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, učini ono o čemu je ministar Vili Beroš govorio prije dva i pol mjeseca. Prava i slobode svih hrvatskih građana bit će opet ugrožena ako će bolnički sustav biti opterećen kao u studenome i prosincu prošle godine. Vlade ima obavezu to spriječiti, a ako je jedini način promjena Zakona, onda to treba i učiniti.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu