Nevjerojatna priča ruskog špijuna koji je operirao u New Yorku i naizgled vodio sasvim dosadan život
Bloomberg donosi priču agenta koji je u SAD-u radio za ruske tajne službe
Evgenij Burjakov probudio se usred snježne oluje. Tog jutra, 26. siječnja 2015. godine, drugi operativac po rangu u njujorškoj podružnici ruske banke Vnješeskonombank (VEB) odlučio je ostati u svojoj skromnom ciglenoj kući u Bronxu i preskočiti posao. Otišao je do trgovine iza ugla po potrepštine za svoju četveročlanu obitelj, počinje nevjerojatnu priču o Burjakovu Bloomberg.
U New York je stigao kao 39-godišnjak, u kolovozu 2010. godine. Burjakovi su se činili kao bilo koja druga imigrantska obitelj u melting-pot četvrti Riverdale u Bronxu. Prosječne visine i građe, jedino čime se Evgenij isticao bio je njegov gotovo opsesivni apetit za McDonaldsom. Djeca su se često znala igrati u pješčaniku, a njihova majka, Marina, u blizini je vješala rublje. Dok je Evgenij radio na 29. katu zgrade na Manhattanu, Marija je vodila djecu na uobičajene izvanškolske aktivnosti poput karatea. Dvije časne sestre koje su živjele u u susjedstvu pričuvali su im obiteljsku papigu dok su Burjakovi bili na skijanju. Sve je izgledalo potpuno normalno.
No, Evgenij je vodio dvostruki život. Pravi poslodavac mu nije bila banka, nego ruska obavještajna agencija SVR. Desetljećima je Burjakov radio kao neslužbeni agent, u špijunskom žargonu poznat kao NOC (nonofficial cover). Sada mu je zadaća bila da na Wall Streetu otkrije korporativne i financijske tajne i o tome izvjesti Moskvu. Njegova dva pomagača, pokušali su regrutirati izvore u konzultantskim firmama i drugim tvrtkama kako bi razvili dugoročne veze.
Špijunska prijestolnica svijeta
Berlin je nekada bio špijunska prijestolnica svijeta – mjesto gdje je Istok upoznavao Zapad i gdje su u sjeni Berlinskog zida djelovali tajni operativci KGB-a, CIA-e, MI6 i nebrojenih drugih agencija. Od kraja Hladnog rata, međutim, New York je vjerojatno bio mjesto više špijunskih aktivnosti, nego i jedan drugi grad, piše Bloomberg.
Maria Ricci provela je svoju karijeru u FBI-u jureći ruske špijune na istočnoj obali. Kada strani diplomati prvi puti dolaze u SAD, FBI ih rutinski provjeri i identificira potencijalne sumnjivce. Alarm FBI-a upalio se u studenom 2010. godine nakon što je u New York stigao Igor Sporjšev, navodno trgovinski predstavnik Ruske Federacije. Jedan od uznemirujućih signala bio je da je njegov otac Mikhail, godina bio KGB-ov časnik, a kasnije general bojnik u agenciji koja ju je nasljedila, Federalnoj službi sigurnosti (FSB).
2011. Sporjšev je bio na jednoj energetskoj konferenciji u New Yorku, baš kao i jedan agent FBI-a, predstavljajući se kao analitičar Wall Streeta. Rus se predstavio, ležerno su popričali i razmijenili vizitke. “Rusi su nevjerojatno dobri u onome što rade”, kaže Ricci. “Puno je jednostavnije, ako želite da vam vjeruju, da oni priđu vama”.
FBI je prihvatio igru
U kasnijim razgovorima, Sporjšev je izrazio zanimanje za informacije o energetici, poput financijskih projekcija tvrtki i strateških dokumenata. Te informacije nisu bile osjetljive ili tajne. Nisu Sporjševu dale prednost koju bi mogao koristiti za za insajdersko trgovanje. Umjesto toga, njegova želja za pristupom takvim informacijama mogla je odražavati ruski obavještajni pristup koji se zadržao dugo nakon Hladnog rata. Dolazeći iz tradicionalnog zatvorenog društva gdje su mediji produžetak državnih vlasti, ruski agenti imaju tendenciju staviti prioritet na medije, think tankove i slično.
Undercover FBI agent prihvatio je igru Sporjševa. Predao mu je navodno povjerljiva korporativna izvješća. Unutar registratora u kojima su bili dokumenti nalazili su se uređaji za prisluškivanje. Činilo se kao da su ti registratori samo dio dokumenata. Agent je rekao Sporjševu da će biti sumnjivo ako dokumenti budu predugo odsutni i da ih mora vratiti što prije. Kada su se dokumenti počeli vraćati, tehničari FBI-a su skinuli zvuk iz uređaja koji se nalazio u registratorima. Ricci kaže kako su dobili vrijedne podatke. Lingvisti su to počeli prevoditi s ruskog i postalo je jasno da je varka upalila čak i bolje nego što je FBI-a mislio.
Sporjšev je nosio te bube za prisluškivanje u ured SVR-a i unutar ruskog ureda u UN-u. Tijekom nekoliko mjeseci, kako se jedan registrator mijenjao u rukama Sporjševa za drugim, FBI je prikupio stotine sati snimljenog razgovora. U razgovorima s kolegom Viktorom Podobnijim koji je radio za špijunsku agenciju SVR pod diplomatskim imunitetom, često se žalio kako im špijunski život nije dovoljno uzbudljiv. Nisu željeli letjeti helikopterima i očekivali život poput onog iz filmova Jamesa Bonda, ali im je ovo ipak bilo malo predosadno.
Agent na Wall Streetu
U njihovim razgovorima FBI je saznao kako govore o jednom neslužbenom agentu NOC-u skrivenom unutar Wall Streeta. Američki agenti shvatili su da Sporjšev i Podobnij govore o Burjakovu. Navodni bankarski analitičar i ranije je bio na FBI-evom radaru, ali agencija ga do tada nije označila kao špijuna.
Sin građevinskog inženjera Burjakov, odrastao je u udaljenom južnom ruskom selu Kuščjovskaja, gdje je 1994. upoznao Marinu, kada je još bio u srednjoj školi. Vjenčali su se 1999. godine. Inteligentan i radoznao, Burjakov je bio nadaren na za učenje stranih jezika. Radio je u Moskvi kao porezni inspektor, a zatim se pridružio Vnješeskonombanku, odnosno VEB-u – ruskoj državnoj razvojnoj banci koja podupire gospodarske projekte koji će potaknuti rast i zapošljavanje.
U određenom trenutku počeo je raditi za SVR. Stigavši u SAD sa suprugom i njihovo dvoje djece Pavelom i Polinom, iznajmili su kuću na Leibig aveniji u Riverdaleu za 3 tisuće dolara na mjesec. Taj je kvart u Bronxu bio dobro poznat američkim kontraobavještajcima. Nekoliko ulica dalje, jasno vidljiva s prilaza Burjakovih, prostirala se visoka siva zgrada za ruske dužnosnike u UN-u. Burjakov je živio običan život Wall Street analitičara, čitao je i pisao izvješća, prisustvovao sastancima, konferencijama i partijima, gradio je kontakte na Linkedlnu. Njegov poslodavac VEB i ta krinka omogućili su mu da se slobodno kreće među državnim dužnosnicima, korporativnim krugovima i nevladinim organizacijama, bez da itko posumnja da je zapravo špijun.
Poslovi vrijedni više milijardi dolara
Bio je uključen u mnoge poslove. Sudjelovao je kada je kanadski proizvođač aviona i vlakova Bombardier želio surađivati s Rostekom, ruskim državnim proizvođačem. Posao je bio vrijedan više milijardi dolara, a Burjakov je, pod krinkom bankara dvaput putovao u Kanadu kako bi sudjelovao na sastancima o potencijalnom dogovoru. Nakon što je vidio otpor kanadskih sindikata, predložio je SVR-u “aktivne mjere direkcije” koje je Sporjšev opisao kao “usmjereni pritisak prema sindikatima i osiguranje da kompanija dođe do rješenja koje je korisno za nas”. Nije to bio posao agenta 007. No, donio je ruskoj agenciji lukrativni ugovor. Kasnije je taj ugovor ipak pauziran zbog ruske aneksije Krima, na koju su zapadne vlade odgovorile sankcijama.
Kako je Brujakov izvršavao više zadataka, tako je jačao i FBI-ev nadzor nad njim. U prosincu 2013., Gregory Monaghan, glavni istražitelj na slučaju, zatražio je od Burjakovljevog stanodavca pristup kući. Domaćin je pristao, i dok su Burjakovi bili daleko na skijanju, FBI-a je ozvučio kuću i postavio kamere. Tijekom sljedećih nekoliko mjeseci, nadzirali su više od četrdeset sastanaka Burjakova i njegovih pomagača. Unutar ruske misije pri UN-u, Sporjšev i Podobnij pokušavali su regrutirati izvore preko Wall Streeta: konzultante, analitičare i druge financijske profesionalce koji su imali pristup određenim dokumentima. Ruske obavještajne agencije pokazale su izuzetno strpljenje za programe koje su trajali godinama.
Sredinom 2014., agenti FBI-a smatrali su da imaju dovoljno dokaza za uhićenje Burjakova, no odlučili su krenuti na još jedan korak – pripremu finalne epizode kojom bi imali dokumente o cijelom krugu stranih špijuna koji regrutiraju izvore na Wall Streetu. FBI je zatražio od biznismena Atlantic Cityja da priđe Burjakovu, pretvarajući se kako je bogati investitor koji želi otvoriti casina u Rusiji. U prisluškivanom telefonskom razgovoru s Burjakovom, Sporjšev je bio sumnjičav, kazao je kako mu se susret čini kao “neka vrsta namještaljke. Neka vrsta zamke”.
Lažni interes
No, Burjakov je svejedno nastavio. 8. kolovoza 2014. proveo je sedam sati na turneji Atlantic Cityju sa izvorom sa FBI-om, posjećujući casina i gledajući PowerPoint prezentacije o projektu. FBI-ev izvor, koji nije imenovan, dao je Burjakovu vladine dokumente koji su označeni kao “za internu upotrebu ministarstva financija” o pojedincima koje su Amerikanci sankcionirali zbog invazije Krima. Burjakov je kazao kako želi još dokumenata poput tih, i kasnije tog mjeseca, izvor mu je dao još dokumenata o ruskom bankarskom sektoru. Istog dana Burjakov je nazvao Sporjševa i kasnije te noći s aktovkom u ruci otišao je direktno iz svog ureda u VEB-u do Sporjševljeve kuće u Bronxu. FBI-ov tim za nadzor sve je to promatrao iz vana.
Agenti SVR-a rade na petogodišnje ugovore, i krajem 2014. Sporjšev i Podobnij su se vratili u Rusiju, njihove ture su istekle. Sada kada su Burjakovljevi pomagači nestali, FBI je bio zabrinut hoće li uspjeti locirati njihove zamjene. “Mogli su u potpunosti promijeniti mjesta sastanka i procedure kontakata, tako da nismo mislili da se isplati pustiti (Burjakova) da i dalje djeluje”, kaže Ricci. Zanimljivo je kako kontraobjavještajci često znaju za strane špijune i puštaju ih da djeluju. “Osnovni cilj kontraobavještajnog djelovanja nije uhititi – to je regrutiranje ili skretanje”, kaže Ricci. Činilo se kako Burjakov rijetko u svoje ruke dobiva materijale koje bilo koji prosječni zaposlenik na Wall Streetu nije imao.
Još je na webu banke naveden kao djelatnik
FBI je njegovo uhićenje zakazao za 26. siječanj 2015. Snijeg je pao na sjedište VEB-a i njegov dom u Riverdaleu, a timovi za pretraživanje i deseci agenata nestrpljivo su čekali ispred obje lokacije. Burjakov je krenuo po namirnice. Nakon što je platio, pronašao je Riccine agente, odjevene u FBI-eve šuškavce kako čekaju na parkiralištu. “Gospodine, morate krenuti s nama”, rekli su i s njim užurbano krenuli prema SUV-u. Burjakov je, kako su kasnije rekli agenti, bio miran i nije se činio posebno iznenađen.
Do kraja dana američko ministarstvo pravosuđa najavilo je uhićenje i podnijelo kaznenu prijavu protiv Burjakova. VEB je platio tužbu Burjakovljevog stanodavca te mu je platilo i odvjetnika. Burjakov je na kraju priznao da je bio neregistrirani strani špijun. Njegovo uhićenje nije posebno usporilo djelovanje obavještajaca u SAD-u, piše Bloomberg. 24. svibnja 2016. godine Burjakov je osuđen na 30 mjeseci zatvora i sada se nalazi u nisko čuvanom federalnom zatvoru u Lisbonu u Ohiju. Još uvijek je na VEB-ovom websiteu naveden kao njihov predstavnik u New Yorku.