No, onda mu se želja ispunila. Ivica Puljak i njegov zamjenik Bojan Ivošević najavili su ostavke i sve što stoji između Mihanovićeve vruće želje za novim izborima (dakle, onome što jedino “može donijeti toliko potreban mir ovom gradu”, su bile ostavke HDZ-ovih devet vijećnika u Gradskom vijeću. Sa sedam vijećnika Centra, to bi bila većina i izbori bi bili neizbježni. Oni, je li, koji jedini “mogu donijeti toliko potreban mir ovom gradu”.
Loš izbor
I, eto iznenađenja, “toliko potreban mir” je odjednom nešto izgubio na cijeni. Pa Mihanović već dva dana vrda o tome kako postoji i uvjet za njihove ostavke, jer nije u redu (mada je sasvim zakonito) da grad do izbora vodi drugi Puljkov zamjenik. Da je Mihanović bio loš izbor Andreja Plenkovića za kandidata za splitskog gradonačelnika pokazalo se još u kampanji 2021. godine, kao i kasnijim rezultatima izbora. Da je Mihanović loš izbor i za čelnika HDZ-a u najvećem dalmatinskom gradu, definitivno se pokazalo i pokazuje od srijede naovamo.
Naime, praktički je nemoguće da se, nakon Puljkove i Ivoševićeve ostavke sačuvaju fotelje u Gradskom vijeću onima koji možda baš ipak sad i ne bi na izbore koje su toliko zazivali. Nezamislivo je da bilo koja od stranaka koje nisu HDZ ili HGS Željka Keruma, sabotira raspuštanje i nove izbore. Bez vijećnika Puljkovog Centra, u Gradskom vijeću bi većinu, naime, imali HDZ i Kerum.
Taktički i strateški promašaj
Takvu presudu sami sebi teško da mogu pristati potpisati zastupnici bloka lijevog centra (Možemo!, Nova ljevica i Pametno za Split i Dalmaciju), SDP-a ili Mosta, pa i dvoje zastupnika Nezavisne liste Branke Ramljak. No, čak i kad bi proradila HDZ-ova uigrana procedura “žetoniranja” vijećnika sebi suprotstavljenih stranaka i kad bi se nekako oko Mihanovića i njegovih okupilo dovoljno nespremnih za izbore koje su sami zazivali – stvar bi bila potpuni taktički i strateški promašaj.
Naime, kupovanje većine bez izbora u Gradskom vijeću bi do neba otežalo posao HDZ-ovom kandidatu na izvanrednim izborima za gradonačelnika. Kako bi ta osoba mogla u kampanji braniti činjenicu da nastupa u ime stranke koja je izbore zazivala, a onda ih spriječila? Ionako je dojam da HDZ mora tražiti kandidata svijećom i mačem – jer se nikome baš ne žuri politički potrošiti i “poginuti” u priči u kojoj se čini da Puljak, zasad, vodi igru i ritam.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bez računice i logike
Što je još gore, izbjegavanje izbora sad – bi lako moglo značiti nove izbore za Gradsko vijeće idućeg proljeća. Naime, ne usvoji li to tijelo gradonačelnikov prijedlog proračuna, onda se ono po sili zakona – raspušta. Što znači da, pobijedi li na izvanrednim izborima za dva mjeseca, Puljak može predložiti proračun koji bi za HDZ mogao biti najneprihvatljiviji na svijetu – a ovi bi ga morali izglasati. Ili ići na izbore koje sad Mihanović izbjegava dovijajući se bizarnim izgovorima. Ukratko, šef splitskog HDZ-a povlači poteze bez ikakve političke računice i logike, osim one o čuvanju vlastite trenutne pozicije. Što će birači, jamačno, bogato honorirati.
HDZ je, jasno, u globalu u nezgodnoj situaciji nakon Puljkove bombe s ostavkom. Od izbora naovamo se nije profilirao nitko osim Mihanovića, koji je cijelo vrijeme istupao kao frontmen stranke. I sad imaju malo više od dva mjeseca da iz nekog (političkog) šipražja odjednom izvuku i isprofiliraju kandidata koji može biti ozbiljan izazivač Puljku ili da, još jednom, ovaj put valjda lišeni iluzija, probaju s Vicom.
Određena zlouporaba
Nije lako ni SDP-u. Stranka čiji se kandidat za gradonačelnika na lanjskim izborima, Ante Franić, pokazao vjerojatno većim promašajem i od Mihanovića i Davora Filipovića – zajedno. Nakon što se nije proslavio ni u kampanji, ni na izborima, Franić je vrlo brzo napustio i SDP, pa je sad u Vijeću nezavisni zastupnik.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ostatak ostataka stranke u Splitu – a to ovdje valja shvatiti vrlo doslovno, jer nekad moćna stranka u Gradskom vijeću ima samo dva zastupnika – pritom se blamira vičući kako su izbori preskupi i kako se radi o “određenoj zlouporabi izbornog procesa”. Dobro ste pročitali, po SDP-u su izbori zlouporaba izbornog procesa. Jer se njima pokušava spasiti dogradonačelnika Bojana Ivoševića. A to što o njemu i njegovom radu misle građani je, očito, skupo i nebitno. Određena zlouporaba, zapravo.
Dugotrajno i bolno mučenje
Razumljivo je da se ni SDP-u ne ide na izbore u Splitu. Ako će HDZ-ovom kandidatu prijetiti da na njima tek “pogine”, SDP-ovog čeka sasvim dugotrajno i bolno mučenje, s izvjesno fatalnim ishodom. Pitanje i hoće li se moći obraniti tri mandata u Vijeću osvojena lani ili barem dva koliko ih sad ta stranka ima.
No, jedno su politički razumljivi strahovi, a drugo politika koja smjera k povratku na ozbiljniju biračku podršku – što plakanje nad troškovima izbora (od kojih će se financirati uglavnom građani Splita u biračkim odborima) – svakako nije. Uostalom, izvanredni parlamentarni izbori koštaju svakako mnogo više od lokalnih u jednom gradu – a eno ih Peđa Grbin zaziva bez prestanka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Ko to može platit’?
Bude li sve po planu – jer priču o ostavci i izborima Puljak i Ivošević nisu pokrenuli vođeni tek vlastitim moralnim imperativom, nego prije svega političkim planom – izvanredni izbori u Splitu mogli bi višestruko koristiti Centru – i na splitskoj, ali i na nacionalnoj razini. Isplati li se rizik i pobijedi Puljak, pa još ako dobije i lakše upravljivu koaliciju u Gradskom vijeću, ne samo da će vladanje najvećim dalmatinskim gradom za njega biti lakše i jednostavnije. Ostavkom, izvanrednim izborima i svom prašinom koja se oko toga diže njegova i dalje malena stranka (anketni prosjek za ožujak – dva posto) će dobiti na dodatnoj vidljivosti, te na doradi vlastitog brenda kao stranke s političarima koji se ne drže noktima za vlastite fotelje.
Ukratko, iz splitskog trenutnog kaosa bi i Puljak i Centar mogli izaći kao vrlo opipljivi dobitnici, na gradskoj i na nacionalnoj razini, što svojom, što zaslugom potpunog nesnalaženja prije svega HDZ-a i SDP-a. Naravno, kad su izbori u pitanju, stvari se uvijek mogu rasplesti i na drugi način, a Puljak i Centar ostati bez vidljive splitske pozornice i bitnije političke budućnosti. No, ako ništa drugo, o tome barem neće odlučivati tajni pregovori, paktovi, žetoni i cinični politički preletači, nego – građani Splita. Stvarno, ‘ko to može platit’?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni HDZ, ni SDP ne mogu pobjeći od izbora u Splitu. Nevjerojatno je da im se i dalje opiru
Vice Mihanović, koji je najviše zazivao izbore, sad - uzaludno - vrda oko ostavki u Gradskom vijeću
Izbori su neizbježni čak i ako bi se HDZ sadašnje Gradsko vijeće spasio žetončićima. Naime, ako to tijelo ne usvoji gradonačelnikov prijedlog proračuna, onda se ono po sili zakona - raspušta. Što znači da, pobijedi li na izvanrednim izborima za dva mjeseca, Puljak može predložiti proračun koji bi za HDZ mogao biti najneprihvatljiviji na svijetu - a ovi bi ga morali izglasati. Ili ići na izbore
Neuspješni lanjski pretendent na mjesto splitskog gradonačelnika, HDZ-ov Vice Mihanović je svoj Facebook status u srijedu ukrasio fotografijom noja koji drži glavu duboko u pijesku. I ključnom rečenicom: “Jedini ishod koji može donijeti toliko potreban mir ovom gradu su novi izbori za Gradsko vijeće i gradonačelnika”. Na nove izbore, kao što to često rade oni koji su prethodne izgubili, pozivao je, uostalom, već mjesecima.
No, onda mu se želja ispunila. Ivica Puljak i njegov zamjenik Bojan Ivošević najavili su ostavke i sve što stoji između Mihanovićeve vruće želje za novim izborima (dakle, onome što jedino “može donijeti toliko potreban mir ovom gradu”, su bile ostavke HDZ-ovih devet vijećnika u Gradskom vijeću. Sa sedam vijećnika Centra, to bi bila većina i izbori bi bili neizbježni. Oni, je li, koji jedini “mogu donijeti toliko potreban mir ovom gradu”.
Loš izbor
I, eto iznenađenja, “toliko potreban mir” je odjednom nešto izgubio na cijeni. Pa Mihanović već dva dana vrda o tome kako postoji i uvjet za njihove ostavke, jer nije u redu (mada je sasvim zakonito) da grad do izbora vodi drugi Puljkov zamjenik. Da je Mihanović bio loš izbor Andreja Plenkovića za kandidata za splitskog gradonačelnika pokazalo se još u kampanji 2021. godine, kao i kasnijim rezultatima izbora. Da je Mihanović loš izbor i za čelnika HDZ-a u najvećem dalmatinskom gradu, definitivno se pokazalo i pokazuje od srijede naovamo.
Naime, praktički je nemoguće da se, nakon Puljkove i Ivoševićeve ostavke sačuvaju fotelje u Gradskom vijeću onima koji možda baš ipak sad i ne bi na izbore koje su toliko zazivali. Nezamislivo je da bilo koja od stranaka koje nisu HDZ ili HGS Željka Keruma, sabotira raspuštanje i nove izbore. Bez vijećnika Puljkovog Centra, u Gradskom vijeću bi većinu, naime, imali HDZ i Kerum.
Taktički i strateški promašaj
Takvu presudu sami sebi teško da mogu pristati potpisati zastupnici bloka lijevog centra (Možemo!, Nova ljevica i Pametno za Split i Dalmaciju), SDP-a ili Mosta, pa i dvoje zastupnika Nezavisne liste Branke Ramljak. No, čak i kad bi proradila HDZ-ova uigrana procedura “žetoniranja” vijećnika sebi suprotstavljenih stranaka i kad bi se nekako oko Mihanovića i njegovih okupilo dovoljno nespremnih za izbore koje su sami zazivali – stvar bi bila potpuni taktički i strateški promašaj.
Naime, kupovanje većine bez izbora u Gradskom vijeću bi do neba otežalo posao HDZ-ovom kandidatu na izvanrednim izborima za gradonačelnika. Kako bi ta osoba mogla u kampanji braniti činjenicu da nastupa u ime stranke koja je izbore zazivala, a onda ih spriječila? Ionako je dojam da HDZ mora tražiti kandidata svijećom i mačem – jer se nikome baš ne žuri politički potrošiti i “poginuti” u priči u kojoj se čini da Puljak, zasad, vodi igru i ritam.
Bez računice i logike
Što je još gore, izbjegavanje izbora sad – bi lako moglo značiti nove izbore za Gradsko vijeće idućeg proljeća. Naime, ne usvoji li to tijelo gradonačelnikov prijedlog proračuna, onda se ono po sili zakona – raspušta. Što znači da, pobijedi li na izvanrednim izborima za dva mjeseca, Puljak može predložiti proračun koji bi za HDZ mogao biti najneprihvatljiviji na svijetu – a ovi bi ga morali izglasati. Ili ići na izbore koje sad Mihanović izbjegava dovijajući se bizarnim izgovorima. Ukratko, šef splitskog HDZ-a povlači poteze bez ikakve političke računice i logike, osim one o čuvanju vlastite trenutne pozicije. Što će birači, jamačno, bogato honorirati.
HDZ je, jasno, u globalu u nezgodnoj situaciji nakon Puljkove bombe s ostavkom. Od izbora naovamo se nije profilirao nitko osim Mihanovića, koji je cijelo vrijeme istupao kao frontmen stranke. I sad imaju malo više od dva mjeseca da iz nekog (političkog) šipražja odjednom izvuku i isprofiliraju kandidata koji može biti ozbiljan izazivač Puljku ili da, još jednom, ovaj put valjda lišeni iluzija, probaju s Vicom.
Određena zlouporaba
Nije lako ni SDP-u. Stranka čiji se kandidat za gradonačelnika na lanjskim izborima, Ante Franić, pokazao vjerojatno većim promašajem i od Mihanovića i Davora Filipovića – zajedno. Nakon što se nije proslavio ni u kampanji, ni na izborima, Franić je vrlo brzo napustio i SDP, pa je sad u Vijeću nezavisni zastupnik.
Ostatak ostataka stranke u Splitu – a to ovdje valja shvatiti vrlo doslovno, jer nekad moćna stranka u Gradskom vijeću ima samo dva zastupnika – pritom se blamira vičući kako su izbori preskupi i kako se radi o “određenoj zlouporabi izbornog procesa”. Dobro ste pročitali, po SDP-u su izbori zlouporaba izbornog procesa. Jer se njima pokušava spasiti dogradonačelnika Bojana Ivoševića. A to što o njemu i njegovom radu misle građani je, očito, skupo i nebitno. Određena zlouporaba, zapravo.
Dugotrajno i bolno mučenje
Razumljivo je da se ni SDP-u ne ide na izbore u Splitu. Ako će HDZ-ovom kandidatu prijetiti da na njima tek “pogine”, SDP-ovog čeka sasvim dugotrajno i bolno mučenje, s izvjesno fatalnim ishodom. Pitanje i hoće li se moći obraniti tri mandata u Vijeću osvojena lani ili barem dva koliko ih sad ta stranka ima.
No, jedno su politički razumljivi strahovi, a drugo politika koja smjera k povratku na ozbiljniju biračku podršku – što plakanje nad troškovima izbora (od kojih će se financirati uglavnom građani Splita u biračkim odborima) – svakako nije. Uostalom, izvanredni parlamentarni izbori koštaju svakako mnogo više od lokalnih u jednom gradu – a eno ih Peđa Grbin zaziva bez prestanka.
‘Ko to može platit’?
Bude li sve po planu – jer priču o ostavci i izborima Puljak i Ivošević nisu pokrenuli vođeni tek vlastitim moralnim imperativom, nego prije svega političkim planom – izvanredni izbori u Splitu mogli bi višestruko koristiti Centru – i na splitskoj, ali i na nacionalnoj razini. Isplati li se rizik i pobijedi Puljak, pa još ako dobije i lakše upravljivu koaliciju u Gradskom vijeću, ne samo da će vladanje najvećim dalmatinskim gradom za njega biti lakše i jednostavnije. Ostavkom, izvanrednim izborima i svom prašinom koja se oko toga diže njegova i dalje malena stranka (anketni prosjek za ožujak – dva posto) će dobiti na dodatnoj vidljivosti, te na doradi vlastitog brenda kao stranke s političarima koji se ne drže noktima za vlastite fotelje.
Ukratko, iz splitskog trenutnog kaosa bi i Puljak i Centar mogli izaći kao vrlo opipljivi dobitnici, na gradskoj i na nacionalnoj razini, što svojom, što zaslugom potpunog nesnalaženja prije svega HDZ-a i SDP-a. Naravno, kad su izbori u pitanju, stvari se uvijek mogu rasplesti i na drugi način, a Puljak i Centar ostati bez vidljive splitske pozornice i bitnije političke budućnosti. No, ako ništa drugo, o tome barem neće odlučivati tajni pregovori, paktovi, žetoni i cinični politički preletači, nego – građani Splita. Stvarno, ‘ko to može platit’?