Malo je užasnijih stvari koje je hrvatska politika napravila posljednjih desetljeća od odluke koju je noćas donijelo Gradsko vijeće Karlovca – da se Koranski most preimenuje u Most Specijalne jedinice policije Grom. Odluka impregnirana beskrajnim cinizmom i željom da se na konstantnom produbljenju najgorih ratnih rana i dalje ubiru političke i ine dividende šokantna je i gadljiva.
SDP se i dalje boji
No, osim što je dala priliku za zgražanje, odluka Gradskog vijeća za koju su svečano glasali zastupnici HDZ-a i Domovinskog pokreta, razotkrila je dvije političke činjenice, jednu zanimljivu, a drugu izrazito bitnu. Prvo, SDP se – i u ovako jasnoj situaciji – očito boji reći popu pop, a bobu bob. Dok se strah u kojem od rata naovamo dio militantnijih braniteljskih udruga svojim agresivnim nastupima čuva svoje privilegije i nameće političke vrijednosti može razumjeti kad su u pitanju obični građani, on je kod političke stranke nedopustiv.
Istina, SDP-ovi vijećnici su demonstrativno napustili sjednicu, ali ne uz žestoku osudu sudjelovanja cijelog jednog grada u beatifikaciji ratnog zločina, već uz nevjerojatnu priču o tome da od promjena imena gradskih toponima građani Karlovca neće bolje živjeti i da se ovakvim temama “radi podjela u hrvatskom korpusu”, kako je rekla SDP-ova vijećnica Dragica Malović. S obzirom na to da se radi o temi (i sramoti) od nacionalnog značaja, možda će se ovih dana ipak javiti nacionalno vodstvo SDP-a. Ako na Iblerovom trgu nisu prezauzeti međusobnim držanjem za vrat.
Gdje je Andrej Plenković?
No, lako za SDP. Gdje je, naime, Andrej Plenković? Veliki stabilizator, čovjek koji, eto, mijenja HDZ i Hrvatsku, a stranku ustrajno pomiče s desnice prema političkom centru europskih vrijednosti. Kako je moguće da Plenković nije napravio ništa (a bio je vjerojatno dovoljan jedan jedini telefonski poziv) kako bi spriječio ovakvu svinjariju svoje stranke?
Problem s tim pitanjem je što počiva na pogrešnim pretpostavkama. Karlovačka “akcija most”, naime, nimalo nije u neskladu s temeljnim operativnim sustavom na kojem funkcionira Plenkovićev HDZ. Radi se o prilično jeftinoj političkoj opsjeni, kalkulantskom izbjegavanju odgovornosti na ključnim i za birače osjetljivim vrijednosnim temama. O čuvenoj dvostrukoj konotaciji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za dom spremni
Jer, kakva je razlika između korištenja ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u komemorativne svrhe poginulim pripadnicima HOS-a i imenovanja mosta po postrojbi u kojoj je bio ratni zločinac? Na obljetnicu zločina. I na dan kad je svečano pod istim mostom otvoren mural s njegovim likom.
Damir Mandić, HDZ-ov gradonačelnik Karlovca, postupio je tako posve plenkovićevski, kad je sinoć tumačio da je preimenovanje Koranskog mosta u Most Specijalne jedinice policije Grom “isključivo samo priznanje ljudima” koji su 1991. branili domovinu. Naravno, činjenicu da se bilo koji drugi karlovački toponim na bilo koji datum mogao imenovati po Gromovima i da to ne bi izazvalo ni najmanju kontroverzu, gradonačelnik nije spominjao.
Bit dvostruke konotacije
Jer je i sama bit dvostruke konotacije – dvostruka. Ne radi se tek o politikantskom izvlačenju iz nezgodne situacije, nego i suptilnom namigivanju “našim dečkima” i njihovim štovateljima s pravom glasa da i dalje nismo digli ruke od njih.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Normalna, samosvjesna europska država nikad ne bi sebi dozvolila ovakvu sramotu. Po Gromovima bi se odavno nazvao neki drugi lokalitet u Karlovcu, a ideja o muralu koji slavi čovjeka koji je, kako je ustanovljeno pravomoćnom sudskom presudom, ubio 13 nenaoružanih zarobljenika, bila bi srezana u samom začetku. Hrvatska, nažalost, nije normalna ni samosvjesna europska država. Hrvatska je zemlja koja, pod pokroviteljstvom vladajuće stranke, slavi ratni zločin, s premijerom koji se pravi da se to njega nimalo ne tiče.
Ni jedna samosvjesna europska država ne bi sebi dozvolila ovakvu sramotu s imenovanjem mosta. Gdje je Andrej Plenković?
Očito je, HDZ preimenovanjem mosta u Karlovcu slavi ratni zločin. Premijer Plenković, naravno, šuti
Veliki stabilizator, čovjek koji, eto, mijenja HDZ i Hrvatsku, a stranku ustrajno pomiče s desnice prema političkom centru europskih vrijednosti. Kako je moguće da Plenković nije napravio ništa (a bio je vjerojatno dovoljan jedan jedini telefonski poziv) kako bi spriječio ovakvu svinjariju svoje stranke?
Malo je užasnijih stvari koje je hrvatska politika napravila posljednjih desetljeća od odluke koju je noćas donijelo Gradsko vijeće Karlovca – da se Koranski most preimenuje u Most Specijalne jedinice policije Grom. Odluka impregnirana beskrajnim cinizmom i željom da se na konstantnom produbljenju najgorih ratnih rana i dalje ubiru političke i ine dividende šokantna je i gadljiva.
Imenovati most na kojem je pripadnik Gromova Mihajlo Hrastov ubio 13 nenaoružanih zarobljenika, zbog čega je osuđen kao ratni zločinac, održavajući pritom raspravu točno na tridesetu obljetnicu zločina, dok se pod istim mostom svečano otkriva mural s njegovim likom, vjerojatno je najveće moralno dno koje je Hrvatska dosegnula u ovom stoljeću.
SDP se i dalje boji
No, osim što je dala priliku za zgražanje, odluka Gradskog vijeća za koju su svečano glasali zastupnici HDZ-a i Domovinskog pokreta, razotkrila je dvije političke činjenice, jednu zanimljivu, a drugu izrazito bitnu. Prvo, SDP se – i u ovako jasnoj situaciji – očito boji reći popu pop, a bobu bob. Dok se strah u kojem od rata naovamo dio militantnijih braniteljskih udruga svojim agresivnim nastupima čuva svoje privilegije i nameće političke vrijednosti može razumjeti kad su u pitanju obični građani, on je kod političke stranke nedopustiv.
Istina, SDP-ovi vijećnici su demonstrativno napustili sjednicu, ali ne uz žestoku osudu sudjelovanja cijelog jednog grada u beatifikaciji ratnog zločina, već uz nevjerojatnu priču o tome da od promjena imena gradskih toponima građani Karlovca neće bolje živjeti i da se ovakvim temama “radi podjela u hrvatskom korpusu”, kako je rekla SDP-ova vijećnica Dragica Malović. S obzirom na to da se radi o temi (i sramoti) od nacionalnog značaja, možda će se ovih dana ipak javiti nacionalno vodstvo SDP-a. Ako na Iblerovom trgu nisu prezauzeti međusobnim držanjem za vrat.
Gdje je Andrej Plenković?
No, lako za SDP. Gdje je, naime, Andrej Plenković? Veliki stabilizator, čovjek koji, eto, mijenja HDZ i Hrvatsku, a stranku ustrajno pomiče s desnice prema političkom centru europskih vrijednosti. Kako je moguće da Plenković nije napravio ništa (a bio je vjerojatno dovoljan jedan jedini telefonski poziv) kako bi spriječio ovakvu svinjariju svoje stranke?
Problem s tim pitanjem je što počiva na pogrešnim pretpostavkama. Karlovačka “akcija most”, naime, nimalo nije u neskladu s temeljnim operativnim sustavom na kojem funkcionira Plenkovićev HDZ. Radi se o prilično jeftinoj političkoj opsjeni, kalkulantskom izbjegavanju odgovornosti na ključnim i za birače osjetljivim vrijednosnim temama. O čuvenoj dvostrukoj konotaciji.
Za dom spremni
Jer, kakva je razlika između korištenja ustaškog pozdrava “Za dom spremni” u komemorativne svrhe poginulim pripadnicima HOS-a i imenovanja mosta po postrojbi u kojoj je bio ratni zločinac? Na obljetnicu zločina. I na dan kad je svečano pod istim mostom otvoren mural s njegovim likom.
Damir Mandić, HDZ-ov gradonačelnik Karlovca, postupio je tako posve plenkovićevski, kad je sinoć tumačio da je preimenovanje Koranskog mosta u Most Specijalne jedinice policije Grom “isključivo samo priznanje ljudima” koji su 1991. branili domovinu. Naravno, činjenicu da se bilo koji drugi karlovački toponim na bilo koji datum mogao imenovati po Gromovima i da to ne bi izazvalo ni najmanju kontroverzu, gradonačelnik nije spominjao.
Bit dvostruke konotacije
Jer je i sama bit dvostruke konotacije – dvostruka. Ne radi se tek o politikantskom izvlačenju iz nezgodne situacije, nego i suptilnom namigivanju “našim dečkima” i njihovim štovateljima s pravom glasa da i dalje nismo digli ruke od njih.
Normalna, samosvjesna europska država nikad ne bi sebi dozvolila ovakvu sramotu. Po Gromovima bi se odavno nazvao neki drugi lokalitet u Karlovcu, a ideja o muralu koji slavi čovjeka koji je, kako je ustanovljeno pravomoćnom sudskom presudom, ubio 13 nenaoružanih zarobljenika, bila bi srezana u samom začetku. Hrvatska, nažalost, nije normalna ni samosvjesna europska država. Hrvatska je zemlja koja, pod pokroviteljstvom vladajuće stranke, slavi ratni zločin, s premijerom koji se pravi da se to njega nimalo ne tiče.