Politička bura u čaši vode, ogorčeno zanovijetanje uglavnom HDZ-ovih političara (i medija) nedolaskom Zorana Milanovića na konstituirajuću sjednicu Sabora, dobila je neviđeno zabavan rasplet. Naime, kako pokazuju službeni saborski stenogrami s konstituirajućih sjednica Hrvatskog sabora 1992. i 1995. godine, koje je proučio novinar Novog lista Dražen Ciglenečki, na njima nije bilo – Franje Tuđmana.
Domaćoj javnosti je, naime, prije tjedan dana Milanovićev nedolazak na konstituirajuću sjednicu Sabora serviran kao radikalan primjer nepoštivanja institucija i tradicije. O tome je posljednji još jučer govorio HDZ-ov zastupnik Željko Reiner. Tjedan dana ranije bilo je nemoguće izbjeći užarene medijske polemike o predsjedniku Republike i konstituiranju Sabora – HDZ-ov “senator” Luka Bebić je posumnjao da “neki ljudi i ono malo tradicije što smo uspjeli uspostaviti u 30 godina, pokušavaju dovesti u pitanje”, a premijer Andrej Plenković je Milanovićev nedolazak nazvao “vrlo neuobičajenim”.
Prvi čovjek Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, pak, bio je posebno inspiriran. ”Odbijanjem dolaska na prvu sjednicu Hrvatskoga sabora, koju je sam i sazvao, pokazuje gorčinu, bahatost i prijezir prema instituciji koju čine predstavnici naroda. Predsjednik ne poštuje institucije hrvatske države koje svima trebaju biti na ponos, obezvrjeđuje ih radi vlastitog ega, namjerno ih srozava samo zato što to može”, poručio je Škoro.
Biste i povijesne pouke
Predsjednik, pak, na čiju se političku doktrinu ritualno pozivaju u Domovinskom pokretu i (još više) u HDZ-u, međutim, nikad, eto, nije bio na konstituirajućoj sjednici Sabora. Osim, jasno 1990. godine, ali onda nije još bio predsjednik Republike, već samo saborski zastupnik.
Tako se priča o (ne)poštivanju tradicije pomalo pretvorila, umjesto u subliminalnu poruku da je Milanović, zapravo, protiv hrvatske države kao takve, u punokrvnu političku farsu u kojoj su najlošijim učenicima prvog predsjednika ispali upravo oni koji na stranačke skupove nosaju njegove biste. Da je povijest na ovim prostorima doista učiteljica života, takav rasplet svakako nikoga ne bi trebao iznenaditi.
Tko ne poštuje institucije?
Sve ovo ne čini naravno nimalo smislenijom političko-medijsku predstavu oko Milanovića i konstituirajuće sjednice Sabora. Je li dolazio Tuđman ili nije (a nije), zašto je Milanović odbio sjediti na klupici na Markovom trgu, a predsjednici u međuvremenu nisu – tek je nebitno, paradno zrnce prašine u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti i pogotovo aktualnom trenutku. Osim u slučaju kad iza nje, iza zazivanja tradicije i državnosti na besadržajnim protokolarnim gestama, ovako prokuljaju neinformiranost i – licemjerje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Svi mi moramo odavati poštovanje institucijama, ne osobama, ne političkim skupinama, nego institucijama”, kazivao je jučer Reiner kritizirajući Milanovića. Institucijama? Možda ne bi bilo loše da vlast čiji je dio Reiner poštivanje institucija krene pokazivati, recimo, dostavljanjem tražene dokumentacije Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, ili prestankom blokade rada Pučke pravobraniteljice pri istraživanju postupanja policije prema migrantima.
Ni Tuđman nije bio na konstituiranju Sabora. Može li se sad HDZ prestati baviti Milanovićem i sam poštivati institucije?
Stvarno zabavan kraj priče o HDZ-ovim napadima na Milanovića zbog nedolaska na konstituirajuću sjednicu Sabora
Je li dolazio Tuđman ili nije (a nije), zašto je Milanović odbio sjediti na klupici na Markovom trgu, a predsjednici u međuvremenu nisu - tek je nebitno, paradno zrnce prašine u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti i pogotovo aktualnom trenutku. Osim u slučaju kad iza nje, iza zazivanja tradicije i državnosti na besadržajnim protokolarnim gestama, ovako prokuljaju neinformiranost i - licemjerje.
Politička bura u čaši vode, ogorčeno zanovijetanje uglavnom HDZ-ovih političara (i medija) nedolaskom Zorana Milanovića na konstituirajuću sjednicu Sabora, dobila je neviđeno zabavan rasplet. Naime, kako pokazuju službeni saborski stenogrami s konstituirajućih sjednica Hrvatskog sabora 1992. i 1995. godine, koje je proučio novinar Novog lista Dražen Ciglenečki, na njima nije bilo – Franje Tuđmana.
Domaćoj javnosti je, naime, prije tjedan dana Milanovićev nedolazak na konstituirajuću sjednicu Sabora serviran kao radikalan primjer nepoštivanja institucija i tradicije. O tome je posljednji još jučer govorio HDZ-ov zastupnik Željko Reiner. Tjedan dana ranije bilo je nemoguće izbjeći užarene medijske polemike o predsjedniku Republike i konstituiranju Sabora – HDZ-ov “senator” Luka Bebić je posumnjao da “neki ljudi i ono malo tradicije što smo uspjeli uspostaviti u 30 godina, pokušavaju dovesti u pitanje”, a premijer Andrej Plenković je Milanovićev nedolazak nazvao “vrlo neuobičajenim”.
Prvi čovjek Domovinskog pokreta, Miroslav Škoro, pak, bio je posebno inspiriran. ”Odbijanjem dolaska na prvu sjednicu Hrvatskoga sabora, koju je sam i sazvao, pokazuje gorčinu, bahatost i prijezir prema instituciji koju čine predstavnici naroda. Predsjednik ne poštuje institucije hrvatske države koje svima trebaju biti na ponos, obezvrjeđuje ih radi vlastitog ega, namjerno ih srozava samo zato što to može”, poručio je Škoro.
Biste i povijesne pouke
Predsjednik, pak, na čiju se političku doktrinu ritualno pozivaju u Domovinskom pokretu i (još više) u HDZ-u, međutim, nikad, eto, nije bio na konstituirajućoj sjednici Sabora. Osim, jasno 1990. godine, ali onda nije još bio predsjednik Republike, već samo saborski zastupnik.
Tako se priča o (ne)poštivanju tradicije pomalo pretvorila, umjesto u subliminalnu poruku da je Milanović, zapravo, protiv hrvatske države kao takve, u punokrvnu političku farsu u kojoj su najlošijim učenicima prvog predsjednika ispali upravo oni koji na stranačke skupove nosaju njegove biste. Da je povijest na ovim prostorima doista učiteljica života, takav rasplet svakako nikoga ne bi trebao iznenaditi.
Tko ne poštuje institucije?
Sve ovo ne čini naravno nimalo smislenijom političko-medijsku predstavu oko Milanovića i konstituirajuće sjednice Sabora. Je li dolazio Tuđman ili nije (a nije), zašto je Milanović odbio sjediti na klupici na Markovom trgu, a predsjednici u međuvremenu nisu – tek je nebitno, paradno zrnce prašine u modernoj hrvatskoj političkoj povijesti i pogotovo aktualnom trenutku. Osim u slučaju kad iza nje, iza zazivanja tradicije i državnosti na besadržajnim protokolarnim gestama, ovako prokuljaju neinformiranost i – licemjerje.
“Svi mi moramo odavati poštovanje institucijama, ne osobama, ne političkim skupinama, nego institucijama”, kazivao je jučer Reiner kritizirajući Milanovića. Institucijama? Možda ne bi bilo loše da vlast čiji je dio Reiner poštivanje institucija krene pokazivati, recimo, dostavljanjem tražene dokumentacije Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, ili prestankom blokade rada Pučke pravobraniteljice pri istraživanju postupanja policije prema migrantima.