“Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora” donesen je početkom studenoga 1999. godine, mjesec dana prije smrti tadašnjega predsjednika Republike Franje Tuđmana. Ondašnji saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav prethodno je imenovao stručno povjerenstvo sastavljeno od ustavnih pravnika i politologa različitih političkih preferencija koje je izradilo stručni prijedlog pretočen u zakonski prijedlog.
O tom prijedlogu provedena je javna rasprava, a nakon nje glasovima tadašnje parlamentarne većine Zakon je usvojen u Saboru. Po tome Zakonu održani su parlamentarni izbori 2000. i 2011. godine koje je HDZ glatko izgubio, te 2003., 2007.,2015., 2016. i 2020. godine na kojima je HDZ, sam ili u koaliciji, bio relativni pobjednik.
Velika odstupanja maksimalnog broja birača po jedinici
U prosincu 2010. godine Ustavni sud je ustvrdio da je na parlamentarnim izborima održanim 2007. godine bilo prekomjernih odstupanja u broju birača u pojedinim izbornim jedinicama te da je nužno promijeniti Zakon do sljedećih izbora jer bi u protivnom rezultati izbora mogli biti dovedeni u pitanje. Ustavni sud tada je istaknuo da o “ravnomjernoj raspodjeli birača po izbornim jedinicama neposredno ovisi jednakost težine izbornoga glasa te zakonitost i opći demokratski karakter cijelih izbora”.
Kako Vlada i Sabor ne bi imali nikakve dvojbe oko vremenskoga roka u kojemu moraju biti donesene izmjene ili novi Zakon, Ustavni sud je upozorio da “o tome može ovisiti ocjena ustavnosti cjelokupnih izbora koji bi bili neustavni ako bi prekomjerno odstupanje o broju birača izravno utjecalo na izborni rezultat.”
Sud je poručio Saboru da nastavi s “dosadašnjom dobrom parlamentarnom praksom nemijenjanja izbornoga zakonodavstva godinu dana prije izbora” pa bi prema toj praksi “Sabor trebao promijeniti Zakon do 11. ožujka 2011., to jest godinu dana prije zadnjega ustavnoga datuma održavanja idućih parlamentarnih izbora.” Na izborima održanim 2007. godine u Četvrtoj izbornoj jedinici bilo je 335.000 birača, u Devetoj čak 428.000 što je razlika od gotovo 28 posto, a prema Zakonu dopušteno je maksimalno odstupanje od 5 posto.
Izvješće se ignoriralo dvanaest godina
Svi sazivi Hrvatskoga sabora od 2011. do 2023. ignorirali su to Izvješće Ustavnoga suda te su njegove primjedbe o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama, o nepostojanju podataka o popisu birača po svakoj izbornoj jedinici te nepoštovanju administrativnih granica upravno-teritorijalnih jedinica (županija, gradova i općina) ostale bez odgovarajućega odgovora zakonodavca.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakon popisa stanovništva provedenoga 2021. godine Ustavni sud mogao je samo konstatirati da su se razlike u broju stanovnika i birača po izbornim jedinicama dodatno povećale te je 7. veljače ove godine donio Odluku kojom je ukinuo Zakon o izbornim jedinicama.
Pad na ispitu iz osnova parlamentarne demokracije
Ukinuti Zakon ostaje na snazi do 1. listopada 2023. godine. Nakon Odluke Ustavnoga suda premijer Andrej Plenković još jednom pada na ispitu osnova parlamentarne demokracije i elementarne političke pristojnosti. Tretirajući promjenu izbornoga zakonodavstva kao izmjenu bilo kojega drugog zakonskoga teksta uspijeva nadmašiti čak i izbornu kombinatoriku Franje Tuđmana.
A u njegovo vrijeme izborni sustav mijenjao se prije svakih izbora, koristili su se sustavi apsolutne i relativne većine, razmjerni sustav, 1995. godine uvedena je posebna jedinica za dijasporu, a 1999. krojene su izborne jedinice na način da se maksimalno pogoduje HDZ-u.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zbog čega Zakon nije promijenjen u dva mandata vlada lijevog centra pitanje je bez odgovora, ali to ne znači da Andrej Plenković može u potpunosti ignorirati mišljenja profesora Ustavnoga prava sa svih katedri pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj te prijedloge svih relevantnih političkih stranaka i GONG-a. Određivati ili mijenjati izborna pravila igre nije posao samo jedne političke stranke bez obzira koliko ona bila snažna i dominantna.
Premijer ima neizmjernu potrebu hraniti svoj ego
Ako je 1999. godine bilo moguće poštovati kakvu-takvu demokratsku praksu i odlukom nadležnoga saborskoga odbora formirati stručno povjerenstvo za pripremu nacrta Zakona, ne postoji baš ni jedan razlog zašto to nije i sada napravljeno. Andrej Plenković ima neizmjernu potrebu hraniti svoj ego ponižavanjem oporbe i svih onih koji se nedovoljno dive velebnim uspjesima njegove vladavine.
Zbog toga je i povjerio izradu nacrta novoga zakona četvorki iz vlastite partije: Vladimiru Šeksu, dokazanom ekspertu za izborni inženjering, Ivanu Anušiću, osječkom županu, Ivanu Malenici, ministru pravosuđa i uprave te Karlu Ressleru, zastupniku u Europskom parlamentu. Sam sastav tog ad hoc stranačkog gremija nas upućuje na zaključak da je premijer Plenković reducirao obrazloženje Odluke Ustavnoga suda samo na prekrajanje granica postojećih izbornih jedinica, kako bi zadovoljio uvjet podjednakoga broja birača u svakoj jedinici.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto se prijedlog GONG-a ne razmatra ozbiljno?
Bez poštivanja administrativnih granica županija, gradova i općina teško je ostvariti smisao predstavničke demokracije, a u slučaju rascjepkanoga Grada Zagreba, čak i ustanoviti broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici. Međutim premijer nema namjeru uvažiti te ključne primjedbe Ustavnoga suda. U protivnome bi prijedlog GONG-a o šest izbornih jedinica koje poštuju granice županija i Grada Zagreba, a u kojima broj zastupnika ovisi o broju stanovnika, bio ozbiljno razmatran.
Najveći problem hrvatske parlamentarne demokracije je taj što ona nije predstavnička, ako se pod predstavljanjem ne misli na odnos sa stranačkim šefom ili tijelom koje kroji izborne liste. Prijedlog GONG-a polazi od činjenice da je Hrvatsku potrebno podijeliti na šest smislenih geografskih područja da bi građani uopće znali tko su “njihovi” saborski zastupnici, a bez toga volje i želje građana za sudjelovanjem u izbornom procesu bit će sve manje.
Plenković je uvjeren da može što hoće
Andrej Plenković je uvjeren da može što hoće jer će ga HDZ-u vjerno biračko tijelo nagraditi za pokazanu bahatost i ponižavanje političkih oponenata. Zbog toga želi javno pokazati da će sam određivati izmjene izbornoga zakonodavstva i to bez minimalnoga uvažavanja cjelovitoga obrazloženja Odluke Ustavnoga suda, mišljenja profesora ustavnoga prava, prijedloga lijeve i desne političke oporbe te zainteresirane javnosti. Takav polazni gard liječi se prijetnjom bojkotom parlamentarnih izbora.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako Andrej Plenković želi igrati po svojim izbornim pravilima, bez želje za organiziranjem čak i formalne prethodne stručne i političke javne rasprave, onda treba pustiti HDZ da se sam sa sobom natječe na parlamentarnim izborima. I sama javno izrečena prijetnja bojkotom izbora dovela bi do podizanja obrva u Bruxellesu, ali za takve radikalne poteze politička oporba nije imala apetita ni u vrijeme Franje Tuđmana, a kamoli danas.
Ni Tuđman se nije usudio ovo što Plenković sada izvodi s izbornim zakonom. Jedini pravi lijek je prijetnja bojkotom izbora
Ako Plenković želi igrati po svojim pravilima, onda treba pustiti HDZ da se sam sa sobom natječe
Plenković je uvjeren da može što hoće jer će ga HDZ-u vjerno biračko tijelo nagraditi za pokazanu bahatost i ponižavanje političkih oponenata. Zbog toga želi javno pokazati da će sam određivati izmjene izbornoga zakonodavstva i to bez minimalnoga uvažavanja Ustavnoga suda, profesora ustavnoga prava, prijedloga oporbe te zainteresirane javnosti. Takav polazni gard liječi se prijetnjom bojkotom parlamentarnih izbora
“Zakon o izbornim jedinicama za izbor zastupnika u Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora” donesen je početkom studenoga 1999. godine, mjesec dana prije smrti tadašnjega predsjednika Republike Franje Tuđmana. Ondašnji saborski Odbor za Ustav, Poslovnik i politički sustav prethodno je imenovao stručno povjerenstvo sastavljeno od ustavnih pravnika i politologa različitih političkih preferencija koje je izradilo stručni prijedlog pretočen u zakonski prijedlog.
O tom prijedlogu provedena je javna rasprava, a nakon nje glasovima tadašnje parlamentarne većine Zakon je usvojen u Saboru. Po tome Zakonu održani su parlamentarni izbori 2000. i 2011. godine koje je HDZ glatko izgubio, te 2003., 2007.,2015., 2016. i 2020. godine na kojima je HDZ, sam ili u koaliciji, bio relativni pobjednik.
Velika odstupanja maksimalnog broja birača po jedinici
U prosincu 2010. godine Ustavni sud je ustvrdio da je na parlamentarnim izborima održanim 2007. godine bilo prekomjernih odstupanja u broju birača u pojedinim izbornim jedinicama te da je nužno promijeniti Zakon do sljedećih izbora jer bi u protivnom rezultati izbora mogli biti dovedeni u pitanje. Ustavni sud tada je istaknuo da o “ravnomjernoj raspodjeli birača po izbornim jedinicama neposredno ovisi jednakost težine izbornoga glasa te zakonitost i opći demokratski karakter cijelih izbora”.
Kako Vlada i Sabor ne bi imali nikakve dvojbe oko vremenskoga roka u kojemu moraju biti donesene izmjene ili novi Zakon, Ustavni sud je upozorio da “o tome može ovisiti ocjena ustavnosti cjelokupnih izbora koji bi bili neustavni ako bi prekomjerno odstupanje o broju birača izravno utjecalo na izborni rezultat.”
Sud je poručio Saboru da nastavi s “dosadašnjom dobrom parlamentarnom praksom nemijenjanja izbornoga zakonodavstva godinu dana prije izbora” pa bi prema toj praksi “Sabor trebao promijeniti Zakon do 11. ožujka 2011., to jest godinu dana prije zadnjega ustavnoga datuma održavanja idućih parlamentarnih izbora.” Na izborima održanim 2007. godine u Četvrtoj izbornoj jedinici bilo je 335.000 birača, u Devetoj čak 428.000 što je razlika od gotovo 28 posto, a prema Zakonu dopušteno je maksimalno odstupanje od 5 posto.
Izvješće se ignoriralo dvanaest godina
Svi sazivi Hrvatskoga sabora od 2011. do 2023. ignorirali su to Izvješće Ustavnoga suda te su njegove primjedbe o nejednakoj težini biračkog glasa u izbornim jedinicama, o nepostojanju podataka o popisu birača po svakoj izbornoj jedinici te nepoštovanju administrativnih granica upravno-teritorijalnih jedinica (županija, gradova i općina) ostale bez odgovarajućega odgovora zakonodavca.
Nakon popisa stanovništva provedenoga 2021. godine Ustavni sud mogao je samo konstatirati da su se razlike u broju stanovnika i birača po izbornim jedinicama dodatno povećale te je 7. veljače ove godine donio Odluku kojom je ukinuo Zakon o izbornim jedinicama.
Pad na ispitu iz osnova parlamentarne demokracije
Ukinuti Zakon ostaje na snazi do 1. listopada 2023. godine. Nakon Odluke Ustavnoga suda premijer Andrej Plenković još jednom pada na ispitu osnova parlamentarne demokracije i elementarne političke pristojnosti. Tretirajući promjenu izbornoga zakonodavstva kao izmjenu bilo kojega drugog zakonskoga teksta uspijeva nadmašiti čak i izbornu kombinatoriku Franje Tuđmana.
A u njegovo vrijeme izborni sustav mijenjao se prije svakih izbora, koristili su se sustavi apsolutne i relativne većine, razmjerni sustav, 1995. godine uvedena je posebna jedinica za dijasporu, a 1999. krojene su izborne jedinice na način da se maksimalno pogoduje HDZ-u.
Zbog čega Zakon nije promijenjen u dva mandata vlada lijevog centra pitanje je bez odgovora, ali to ne znači da Andrej Plenković može u potpunosti ignorirati mišljenja profesora Ustavnoga prava sa svih katedri pravnih fakulteta u Republici Hrvatskoj te prijedloge svih relevantnih političkih stranaka i GONG-a. Određivati ili mijenjati izborna pravila igre nije posao samo jedne političke stranke bez obzira koliko ona bila snažna i dominantna.
Premijer ima neizmjernu potrebu hraniti svoj ego
Ako je 1999. godine bilo moguće poštovati kakvu-takvu demokratsku praksu i odlukom nadležnoga saborskoga odbora formirati stručno povjerenstvo za pripremu nacrta Zakona, ne postoji baš ni jedan razlog zašto to nije i sada napravljeno. Andrej Plenković ima neizmjernu potrebu hraniti svoj ego ponižavanjem oporbe i svih onih koji se nedovoljno dive velebnim uspjesima njegove vladavine.
Zbog toga je i povjerio izradu nacrta novoga zakona četvorki iz vlastite partije: Vladimiru Šeksu, dokazanom ekspertu za izborni inženjering, Ivanu Anušiću, osječkom županu, Ivanu Malenici, ministru pravosuđa i uprave te Karlu Ressleru, zastupniku u Europskom parlamentu. Sam sastav tog ad hoc stranačkog gremija nas upućuje na zaključak da je premijer Plenković reducirao obrazloženje Odluke Ustavnoga suda samo na prekrajanje granica postojećih izbornih jedinica, kako bi zadovoljio uvjet podjednakoga broja birača u svakoj jedinici.
Zašto se prijedlog GONG-a ne razmatra ozbiljno?
Bez poštivanja administrativnih granica županija, gradova i općina teško je ostvariti smisao predstavničke demokracije, a u slučaju rascjepkanoga Grada Zagreba, čak i ustanoviti broj birača u pojedinoj izbornoj jedinici. Međutim premijer nema namjeru uvažiti te ključne primjedbe Ustavnoga suda. U protivnome bi prijedlog GONG-a o šest izbornih jedinica koje poštuju granice županija i Grada Zagreba, a u kojima broj zastupnika ovisi o broju stanovnika, bio ozbiljno razmatran.
Najveći problem hrvatske parlamentarne demokracije je taj što ona nije predstavnička, ako se pod predstavljanjem ne misli na odnos sa stranačkim šefom ili tijelom koje kroji izborne liste. Prijedlog GONG-a polazi od činjenice da je Hrvatsku potrebno podijeliti na šest smislenih geografskih područja da bi građani uopće znali tko su “njihovi” saborski zastupnici, a bez toga volje i želje građana za sudjelovanjem u izbornom procesu bit će sve manje.
Plenković je uvjeren da može što hoće
Andrej Plenković je uvjeren da može što hoće jer će ga HDZ-u vjerno biračko tijelo nagraditi za pokazanu bahatost i ponižavanje političkih oponenata. Zbog toga želi javno pokazati da će sam određivati izmjene izbornoga zakonodavstva i to bez minimalnoga uvažavanja cjelovitoga obrazloženja Odluke Ustavnoga suda, mišljenja profesora ustavnoga prava, prijedloga lijeve i desne političke oporbe te zainteresirane javnosti. Takav polazni gard liječi se prijetnjom bojkotom parlamentarnih izbora.
Ako Andrej Plenković želi igrati po svojim izbornim pravilima, bez želje za organiziranjem čak i formalne prethodne stručne i političke javne rasprave, onda treba pustiti HDZ da se sam sa sobom natječe na parlamentarnim izborima. I sama javno izrečena prijetnja bojkotom izbora dovela bi do podizanja obrva u Bruxellesu, ali za takve radikalne poteze politička oporba nije imala apetita ni u vrijeme Franje Tuđmana, a kamoli danas.