Nekad je nužno odabrati stranu

Nicolas Sarkozy danas je, dakle, priveden. Mladen Pleše donosi kontekst

Istražitelji su ustanovili da je Sarkozy u tajnosti od Gaddafija dobio 50 milijuna eura za svoju predizbornu kampanju

FOTO: Profimedia, UPPA News

Nakon pet godina intenzivne istrage i nedavnog uhićenja njegovog bliskog suradnika Alexandre Djouhria u Londonu, u utorak rano ujutro u policijsku postaju u Nanterreu, zapadno od Pariza, priveden je na ispitivanje bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy. Policija ga sumnjiči da je financirao svoju predizbornu kampanju 2007. novcem kojeg je dobio od tadašnjeg libijskog predsjednika Moammara Gaddafija.

Istražitelji su prikupili dokaze da je Gadaffi tajno isplatio Sarkozyju 50 milijuna eura, što je dvostruko više od dopuštenog maksimuma za financiranje predsjedničke kampanje. Osim toga na taj način Sarkozy je prekršio zakon kojim se zabranjuje financiranje predizborne kampanje novčanim sredstvima iz inozemstva.

Tri kovčega s po pet milijuna eura za Sarkozyja

U studenom 2016. Ziad Takieddine, biznismen s francuskom i libanonskom putovnicom, priznao je da je između 2006. i 2007. donio iz Libije tri kovčega s po pet milijuna eura gotovine te da ih je predao Sarkozyju i njegovom tadašnjem šefu osoblja i direktoru predizborne kampanje Claude Guéantu. Novac im je donio u Ministarstvo unutarnjih poslova, dok je Sarkozy bio ministar unutarnjih poslova.

Inače, Takieddine je već ranije imao posla s francuskom policijom koja ga je sumnjičila da je na nezakonit način 1995. osigurao sredstva za predsjedničku kampanju konzervativnog političara Edouarda Balladura. Tada se tvrdilo da je to bio novac koji je dobiven kao provizija od prodaje francuskih podmornica Pakistanu.

Sarkozy, koji je bio predsjednik od 2007. do 2012., od prvog dana istrage energično je odbijao sve optužbe tvrdeći da je izložen političkom progonu svojih protivnika.

Gadaffi: “Ja sam Sarkozyja učinio predsjednikom”

Međutim tada mu je zabio nož u leđa upravo libijski diktator Moammar Gadaffi. On je Sarkozya dotukao intervjuom za televizijski kanal France-3 u kojem je otkrio da je on osobno financirao predsjedničku kampanju Nicolasa Sarkozyja 2007. godine. Gadaffi je tada izjavio: “Ja sam taj koji ga je učinio predsjednikom Francuske”.

Gadafi je taj intervju dao početkom 2011, a u ljeto te godine u Libiji su izbile velike demonstracije i pobuna koje su dovele do sloma Gadaffijeva režima. Njega je u listopadu 2011. u bijegu uhvatila pobješnjela gomila te ga na licu mjesta likvidirala.

Sarkozyjevi kontradiktorni odnosi s Gaddafijem

Sarkozy je imao vrlo kompleksne odnose s libijskim diktatorom. Ubrzo nakon što je izabran za predsjednika, Sarkozy je pozvao Gadaffija u državnu posjetu te mu je tom prilikom ukazao sve najviše državničke počasti. No, kad je izbila pobuna u Libiji, Francuska je predvodila zračne snage NATO pakta koje su pomogle pobunjenicima da 2011. svrgnu Gadaffija.

No, nije to bila jedina optužba protiv Sarkozya zbog korupcije i zloporaba. Sarkozy je bio pod istragom i zbog sumnji da je za svoju izbornu kampanju 2007. dobio ilegalne donacije od najbogatije Francuskinje Liliane Bettencourt, 90, nasljednice kozmetičkog diva L’Oreala.

Pokrenuta istraga zbog iskorištavanja ranjive osobe

Sudac istrage Jean-Michel Gentil suočio je tada u Bordeauxu Sarkozyja s Pascalom Bonnefoyem, sobarom Liliane Bettencourt. Sudac je želio utvrditi koliko se često Sarkozy sastajao s Bettencourt 2007. I dok je Sarkozy tvrdio da ju je sreo samo jedanput te godine, sobar je dao posve drukčiji iskaz, svjedočeći da su se njih dvoje sastali više puta.

Nakon tog ispitivanja tužitelji su pokrenuli istragu protiv bivšeg predsjednika zbog iskorištavanja ranjive osobe i to na njenu štetu, međutim protiv Sarkozyja nikada nije pokrenut sudski postupak, odnosno podignuta optužnica.

Sarkozy se oženio u Elizejskoj palači sa ženskim Don Juanom

Sarkozy je također ostao upamćen kao prvi francuski predsjednik koji se prije 10 godina oženio u Elizejskoj palači. Sarkozy se tada vjenčao s bivšom manekenkom i pjevačicom Carlom Bruni. Bilo je to tada glamurozno vjenčanje ne samo zbog toga što se oženio francuski predsjednik, već i zbog velike popularnosti Carle Bruni, koja je, doduše, bila puno poznatija po svom ljubavnom životu nego po pjevačkim kvalitetama.

Bruni je bila najpoznatija po burnoj vezi s legendarnim pjevačem Rolling Stonesa Mickom Jaggerom s kojim se stalno svađala, rastajala pa mirila… A među njenim najpoznatijim ljubavnicima bili su milijarder i sadašnji američki predsjednik Donald Trump, mega glumačka zvijezda, oskarovac Kevin Costner te britanski rock glazbenik Eric Clapton.

Sarkozyu je to bio treći brak, a Carli Bruni drugi. Za Sarkozyja se govorilo da je najveći zavodnik među političarima, dok su Carlu Bruni zvali nezasitnim “ženskim Don Juanom”. Njih dvoje oženili su se samo dva mjeseca nakon što su se upoznali.

Dijete mađarskog imigranta i francuske Židovke

Nicolas Sarkozy rođen je kao Nicolas Paul Stéphane Sarközy de Nagy-Bocsa u Parizu 1955. kao sin mađarskog imigranta Pála Sárközyja i Andrée Mallah, francuske Židovke. Otac mu je bio mađarski plemić koji se doselio u Francusku 1944. nakon što je u mađarsku ušla ruska Crvena armija.

Nakon što mu je otac napustio obitelj, mladi Nicolas bio je prisiljen zarađivati i brinuti se za cijelu obitelj. Po završetku studija prava osnovao je reklamnu agenciju koja je sjajno radila pa je Sarkozy vrlo mlad zaradio golem novac.

Postao je poznat nakon značajne uloge u talačkoj krizi 1993.

Političku karijeru Sarkozy je započeo u 22 godini kad je postao vijećnik u bogatom pariškom predgrađu Neuilly-sur-Seine, gdje je kasnije izabran i za načelnika. Postao je poznat na nacionalnoj razini nakon talačke krize 1993. kad je odigrao značajnu pregovaračku ulogu prije nego je policija likvidirala otmičara.

Od 1993. do 1995. bio je ministar za proračun u vladi Edouarda Balladura, a 2002., nakon što je Jacques Chirac postao predsjednik Francuske ulazi u vladu kao ministar unutarnjih poslova i neko kraće vrijeme kao ministar financija.

Od kako je zakoračio na nacionalnu političku scenu Sarkozya prati glas demagoga, populiste i radikalnog desničara. Predsjednik države postao je 2007. kad je u drugom krugu predsjedničkih izbora pobjedio socijalističku protukandidatkinju Segolene Royal.