Evo još jedne kojoj su rekli da mora čekati operaciju dok se doktor ne vrati s godišnjeg odmora. Pa je, čekajući, umrla. O tome smo saznali od njene kćeri Zdenke Zovko Brodarac, koja je slučajno dekanica Metalurškog fakulteta u Zagrebu, a mogla je biti bilo tko, vi, ja, naš susjed, brat, ili netko tko nam upravo prolazi ispod prozora.
Još jedna priča nakon Vladimira Matijanića o pristojnim građanima. Strpljivim osiguranicima hrvatskog javnog zdravstva. Koji ne ganjaju veze i ne zovu naokolo po vučjem receptu HDZ-ovog doktora Hrvoja Tomasovića. O ljudima koji se doktorima ispričavaju što im smetaju. Koji kod liječnika ne spominju da su novinari, dekani ili bilo što drugo što ostavlja dojam. I koje je sramota ponuditi plavu kovertu na pravom mjestu jer misle da bi tako uvrijedili drugoga, kao što bi se i sami uvrijedili da im netko pokuša tutnuti pare u džep.
Kako to odjednom ‘nastupi smrt’?
Gospođa je, dakle, u Sisku pala s bicikla i slomila zdjelicu. Otamo su je poslali u zagrebačku Traumu jer se takve operacije tamo ne rade. Do loma potpuno zdravu i aktivnu 69-godišnju ženu koja vozi bicikl, u Traumi su polegli u postelju da čeka. Čekala je sa slomljenom zdjelicom 14 dana. Taj kirurg – jedan jedini koji u najvećoj hrvatskoj traumatološkoj klinici navodno zna operirati slomljenu zdjelicu – još je bio na dopustu. Mora čovjek ići na godišnji. Njoj nije bilo dobro. Imala je groznicu. Jučer je umrla. Od sepse, rekli su kćeri.
No, iz KBC Sestre milosrdnice, pod koju spada Trauma, priopćili su da je majci Zdenke Zovko Brodarac ”pružena sva odgovarajuća medicinska skrb”. A onda je ”nažalost, kod pacijentice nastupila smrt”.
Kako to odjednom ”nastupi smrt” kod osobe u inače odličnom stanju i bez ijednog rizičnog faktora – kojoj je uz to ”pružena sva odgovarajuća medicinska skrb” – to nije jasno ni kćeri preminule, a ni bilo kome s mrvom zdravog razuma.
Doba godišnjih odmora i praznika
Laik bi zaključio da se od dvotjednog ležanja sa slomljenom zdjelicom na kraju razvila sepsa, ali, dakako, nije na laicima da išta misle i da se pačaju. Smrt u hrvatskom zdravstvenom sustavu jednostavno ”nastupi” i onda kad je se nema razloga očekivati. Pogotovo u doba godišnjih odmora i praznika koji se daju lijepo spojiti. Čudnim čudom ”nastupila je” i kod toliko pacijenata koji su oboljeli od Covida da je Hrvatska ispala osma na svijetu po broju preminulih na milijun stanovnika, a trenutno je, izgleda, i prva u Europskoj uniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Smrt od karcinoma i drugih teških bolesti kod nas također ”nastupa” neusporedivo češće nego u mnogim europskim državama kojima Plenkovićeva vlada voli stati uz bok. Po smrtnosti od raka Hrvatska je na četvrtom mjestu u EU.
No Vlada iz nekog razloga smatra da je “hrvatski zdravstveni sustav otporan i učinkovit”, to su službeno konstatirali kad se nedavno glasalo o povjerenju Viliju Berošu. Pa ne može on biti ni kriv ni odgovoran za smrt ove gospođe sa slomljenom zdjelicom kad smrt u ovoj zemlji naprosto ”nastupa”, drsko i po svojoj volji.
Pristojnost i finoće gube u startu
I zato se sad krivom osjeća kći. Jer kao suvislo biće, pa još i doktorica znanosti, zna da netko kriv mora biti. A nisu ni bolnica u kojoj je njena vitalna majka provela posljednja dva tjedna svog života čekajući da nekom liječniku završi godišnji odmor, ni ravnatelj klinike koji organizira pogon, a bogme ni ministar Beroš. Kad nisu oni, mora biti ona.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa se zato lomi oko toga je li trebala koga zvati. Je li nekome trebala platiti da njenu majku operiraju prije nego što izdahne od sepse. I je li se trebala učlaniti u koju stranku. Tim riječima. Koje su riječi sasvim na mjestu, kao i njena gorka spoznaja da se ”slučaj Matijanić dešava svaki dan, u svim dijelovima Hrvatske”.
Jer u ovom politiziranom, korumpiranom i posljedično funkcionalno devastiranom sustavu, vrijede samo laktarenje, protekcija i mito. Pristojnost i finoće gube u startu. Tko to ne shvati, a nema malo sreće da se slučajno namjeri na poštene ljude, neka na vrijeme kupi grobno mjesto jer ih se jako teško dobije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije Beroš kriv ni za gospođu sa slomljenom zdjelicom. Smrt u ovoj zemlji naprosto 'nastupa', drsko i po svojoj volji
Još jedna priča nakon Vladimira Matijanića o pristojnim građanima
Jer u ovom politiziranom, korumpiranom i posljedično funkcionalno devastiranom sustavu, vrijede samo laktarenje, protekcija i mito. Pristojnost i finoće gube u startu. Tko to ne shvati, a nema malo sreće da se slučajno namjeri na poštene ljude, neka na vrijeme kupi grobno mjesto jer ih se jako teško dobije
Evo još jedne kojoj su rekli da mora čekati operaciju dok se doktor ne vrati s godišnjeg odmora. Pa je, čekajući, umrla. O tome smo saznali od njene kćeri Zdenke Zovko Brodarac, koja je slučajno dekanica Metalurškog fakulteta u Zagrebu, a mogla je biti bilo tko, vi, ja, naš susjed, brat, ili netko tko nam upravo prolazi ispod prozora.
Još jedna priča nakon Vladimira Matijanića o pristojnim građanima. Strpljivim osiguranicima hrvatskog javnog zdravstva. Koji ne ganjaju veze i ne zovu naokolo po vučjem receptu HDZ-ovog doktora Hrvoja Tomasovića. O ljudima koji se doktorima ispričavaju što im smetaju. Koji kod liječnika ne spominju da su novinari, dekani ili bilo što drugo što ostavlja dojam. I koje je sramota ponuditi plavu kovertu na pravom mjestu jer misle da bi tako uvrijedili drugoga, kao što bi se i sami uvrijedili da im netko pokuša tutnuti pare u džep.
Kako to odjednom ‘nastupi smrt’?
Gospođa je, dakle, u Sisku pala s bicikla i slomila zdjelicu. Otamo su je poslali u zagrebačku Traumu jer se takve operacije tamo ne rade. Do loma potpuno zdravu i aktivnu 69-godišnju ženu koja vozi bicikl, u Traumi su polegli u postelju da čeka. Čekala je sa slomljenom zdjelicom 14 dana. Taj kirurg – jedan jedini koji u najvećoj hrvatskoj traumatološkoj klinici navodno zna operirati slomljenu zdjelicu – još je bio na dopustu. Mora čovjek ići na godišnji. Njoj nije bilo dobro. Imala je groznicu. Jučer je umrla. Od sepse, rekli su kćeri.
No, iz KBC Sestre milosrdnice, pod koju spada Trauma, priopćili su da je majci Zdenke Zovko Brodarac ”pružena sva odgovarajuća medicinska skrb”. A onda je ”nažalost, kod pacijentice nastupila smrt”.
Kako to odjednom ”nastupi smrt” kod osobe u inače odličnom stanju i bez ijednog rizičnog faktora – kojoj je uz to ”pružena sva odgovarajuća medicinska skrb” – to nije jasno ni kćeri preminule, a ni bilo kome s mrvom zdravog razuma.
Doba godišnjih odmora i praznika
Laik bi zaključio da se od dvotjednog ležanja sa slomljenom zdjelicom na kraju razvila sepsa, ali, dakako, nije na laicima da išta misle i da se pačaju. Smrt u hrvatskom zdravstvenom sustavu jednostavno ”nastupi” i onda kad je se nema razloga očekivati. Pogotovo u doba godišnjih odmora i praznika koji se daju lijepo spojiti. Čudnim čudom ”nastupila je” i kod toliko pacijenata koji su oboljeli od Covida da je Hrvatska ispala osma na svijetu po broju preminulih na milijun stanovnika, a trenutno je, izgleda, i prva u Europskoj uniji.
Smrt od karcinoma i drugih teških bolesti kod nas također ”nastupa” neusporedivo češće nego u mnogim europskim državama kojima Plenkovićeva vlada voli stati uz bok. Po smrtnosti od raka Hrvatska je na četvrtom mjestu u EU.
No Vlada iz nekog razloga smatra da je “hrvatski zdravstveni sustav otporan i učinkovit”, to su službeno konstatirali kad se nedavno glasalo o povjerenju Viliju Berošu. Pa ne može on biti ni kriv ni odgovoran za smrt ove gospođe sa slomljenom zdjelicom kad smrt u ovoj zemlji naprosto ”nastupa”, drsko i po svojoj volji.
Pristojnost i finoće gube u startu
I zato se sad krivom osjeća kći. Jer kao suvislo biće, pa još i doktorica znanosti, zna da netko kriv mora biti. A nisu ni bolnica u kojoj je njena vitalna majka provela posljednja dva tjedna svog života čekajući da nekom liječniku završi godišnji odmor, ni ravnatelj klinike koji organizira pogon, a bogme ni ministar Beroš. Kad nisu oni, mora biti ona.
Pa se zato lomi oko toga je li trebala koga zvati. Je li nekome trebala platiti da njenu majku operiraju prije nego što izdahne od sepse. I je li se trebala učlaniti u koju stranku. Tim riječima. Koje su riječi sasvim na mjestu, kao i njena gorka spoznaja da se ”slučaj Matijanić dešava svaki dan, u svim dijelovima Hrvatske”.
Jer u ovom politiziranom, korumpiranom i posljedično funkcionalno devastiranom sustavu, vrijede samo laktarenje, protekcija i mito. Pristojnost i finoće gube u startu. Tko to ne shvati, a nema malo sreće da se slučajno namjeri na poštene ljude, neka na vrijeme kupi grobno mjesto jer ih se jako teško dobije.