Pravi problem nisu ni dres ni ples. Nego sve ono što je predsjednica godinama u nogometu štitila i promovirala
Nelagoda uzrokovana neortodoksnim nastupima predsjednice, uvjereni smo, uvelike proizlazi iz konteksta
Za razliku od međunarodnih, uglavnom pozitivnih komentara na nastup hrvatske predsjednice u Rusiji, reakcije u Hrvatskoj daleko su volatilnije i složenije; od divljenja radi spontanosti preko prozivanja za nedolično ponašanje i odijevanje, do toga da se kritičare njenog nogometnog nastupa naziva jugoslavenima i samoupravljačima.
Točno je da hrvatska predsjednica apsolutno ima pravo odabrati kako želi gledati utakmice i što na njih želi odjenuti. Točno je i to, da nema nikakvog razloga tijekom dramatičnih utakmica zatomljavati ljudske emocije – redakciji Telegrama, dapače, sasvim je simpatično da se državnik ponaša spontano i zaneseno. Točno je, isto tako, da bi Barack Obama ili Angela Merkel za isto ponašanje zaradili divljenje svih svjetskih i domaćih medija.
Nelagoda uzrokovana neortodoksnim nastupima predsjednice, uvjereni smo, uvelike proizlazi iz konteksta u kojem je ona postala najzagriženiji navijač hrvatske reprezentacije. Dosad najistaknutija poveznica predsjednice Grabar Kitarović i nogometa bio je Zdravko Mamić, na osobnoj, društvenoj, interesnoj i političkoj razini.
Nikad razjašnjeno inzistiranje na smjeni šefa SOA-e
Zdravka Mamića predsjednica je društveno afirmirala kroz nekoliko važnih poteza, poput počasnog mjesta za njega i brata Zorana na predsjedničkoj inauguraciji. Dalje, predsjednica je Mamiću dodijelila čast da za nju organizira, kako je kazala, “razne večere”, poput vlastite rođendanske proslave (doduše, nakon nepravomoćne presude, obrušit će se na medije i pitati odakle im da su ona i Mamić u prijateljskim odnosima).
Po svim dostupnim indicijama i informacijama, upravo radi gospodina Mamića, inače donatora njene kampanje, predsjednica je grubo intervenirala u rad obavještajnog sustava; pod nikad razjašnjenim okolnostima inzistirala je na smjeni šefa SOA-a, baš u vrijeme dok je SOA pod mjerama držala g. Mamića, a ljudi iz njenog kruga nisu iskazivali previše sumnje o stvarnim motivima tog poteza.
Dalje, po informacijama kojima je tada raspolagao Telegram, Zdravko Mamić i njegovi savjetnici, uključujući jednog zagrebačkog odvjetnika involviranog u rad Dinama, upravo su kod novoizabrane predsjednice došli po načelnu podršku za svoj ambiciozni zahvat, suspektni model privatizacije nogometnog kluba Dinamo.
Nekako smo, naravno, opet završili na jugoslavenstvu
Nakon višegodišnjeg državnog i osobnog sponzorstva koruptivne nogometne piramide, uz moguće uplitanje u sigurnosno-pravosudne procese, predsjednica Grabar Kitarović predstavlja se kao obična, domoljubljem zanesena navijačica. Nakon višegodišnje bliskosti s ljudima iz svečane lože, predsjednica ovih dana izražava žaljenje što po protokolu mora sjediti u njoj, iako je oduvijek bila dio puka.
Stoga su sasvim promašene teze kako iza averzije prema predsjedničkim posjetima utakmicama reprezentacije stoje konzervativizam, seksizam ili, prema teoriji danas popularnoj društvenim mrežama, jugoslavenstvo; po ovom posljednjem ispada da ljudi kojima se ne dopadaju nastupi Kolinde Grabar Kitarović nemaju internet ni funkcionalne oči, pa valjda misle da svi lideri moraju izgledati poput Brežnjeva.
Stvarnu averziju prema predsjedničinim nastupima u Rusiji izaziva dubinski osjećaj kako je riječ o neautentičnom, ali promišljenom prenemaganju; kao što joj je nekad u interesu bilo sjediti u počasnoj loži, što bliže obitelji Mamić, u ovim ranim predizbornim danima interes je predstavljati se običnom navijačicom koja skromno sjedi na tribini.
Jednako je autentično kao njena živozidaška koketiranja
Odnosno, da ne okolišamo: državnica koja je aktivno promovirala i štitila najgore vrijednosti hrvatskog nogometa, sada se pokušava prikazati kao promotor i zaštitnik njegovih najboljih vrijednosti. Na nekoj razini to naprosto mora smetati; nazivati ih seksistima, samoupravljačima ili jugoslavenima duboko je netočno, nepametno i promašeno.
Navijački zanos predsjednice dijeli istu razinu autentičnosti kao i njena živozidaška koketiranja u posljednjim mjesecima; političarka koja je karijeru ostvarila zahvaljujući stranim školama i inozemnim poslovima, slobodu kretanja unutar Europske unije nazvala je njenom najgorom manom (i kasnije, slično kao kod prijateljstva s Mamićem, lažno ustvrdila da joj mediji podmeću).
Stranim medijima ovaj kontekst nije poznat, a vjerojatno niti suviše važan: da mi u Telegramu na Twitteru ugledamo navijačke snimke neke naizgled simpatične predsjednice male zemlje koja je upravo zgazila Rusiju, sasvim sigurno bismo ih odmah objavili, uz naslov kako nas je prilično oduševila. Vjerojatno se ne bi radilo o najistaknutijem državnom sponzoru nepravomoćno osuđenih nogometnih razbojnika.
* Urednički komentar redakcije Telegrama