Nije se Pišek sama stavila na naslovnice. Za ovu distrakciju od pameti koja se odvija preko njenog slučaja krivi smo svi mi
Naslovi iskaču odasvud kao blesavi, ne možeš se obraniti
Mediji taj jeftilen proizvode, hrane, zalijevaju i perpetuiraju. Storija o Nikolini Ristović, Pišek ili kako god, samo je simbol te zatupljujuće nakarade koja kulja iz cijevi naše industrije kao blatni sekret i tako kompromitira sve ono dobro što novinarstvo daje, stvara i omogućuje. Ljudi gube povjerenja u medije? Pa kako ne bi
Tko je, za ime boga, ta Nikolina Ristović, pita on uz jutarnji espresso. S razlogom i pita jer, kao što je netko rekao, mediji svaki dan prije ručka zveknu bar dva priloga o njoj, a poslije ručka još tri. Obavezno s njenim slikama u basnoslovno skupoj odjeći. Njemu se to ne da čitati, ali ti naslovi iskaču odasvud kao blesavi, ne možeš se obraniti. A ja radim u novinarstvu pa valjda znam zašto.
To je Nikolina Pišek, koja je s udajom uzela to muževo prezime, kažem ja pokušavajući kidnuti od diskusije za koju znam kamo vodi. Aha. Pa tko je ona da ne možeš otvoriti naslovnice, a da ti ne bane pred nos? To ti je jedna zagrebačka voditeljica perolakih emisija koja sad živi u Beogradu. I zbog čega onda toliki članci o njoj, što je s njom tako napeto?
Danonoćno bombardiranje realityjem
Ma umro joj je taj muž, pa je sad u sporu s njegovim ocem oko toga što će od imetka dobiti ona kao udovica. Krezovski bogati svekar tvrdi da je sav novac koji su ona i muž razbludno trošili oduvijek bio njegov i da ga ona želi operušati nakon što su na njegov račun živjeli od trenutka svadbe do danas.
Ali zašto to toliko isfuravate, što koga briga za njihove privatne probleme? Pa ne isfuravam ja, kažem. Ti ne, ali ovi tvoji! Kojim dobrom nas dan i noć bombardirate tim realityjem?
Nisu vijesti o Ukrajini, inflaciji…
Tu me već postaje malo sram. Jer novinari su ti ”moji”. Pa se pokušavam izvući. A čuj, ona je tu u Hrvatskoj prije bila neka trash zvjezdica, iznenada je ostala bez muža s kojim ima dijete, a njegova je familija sada hoće isključiti iz ostavine. Valjda neke takve priče zanimaju. A one ipak budu tamo malo sa strane, nisu zajedno s vijestima o Ukrajini, o inflaciji i reformi zdravstva.
Ma baš nas to zanima. Kako da ne. Stotine brakove se oko nas razvrgava, rastava nikad nije pjesma Havaja, ženama umiru muževi, muževima žene. A mediji su se manijakalno uhvatili baš nje i njene teške životne drame.
Šta je tamo u Beogradu drže gladnom? Izbacili su je na ulicu? Oteli su joj dijete? Koji vrag? Pa imaju i u Srbiji ostavinske rasprave, kao i kod nas, i sud će po zakonu utvrditi što je njezino. I šta ste se onda oko toga toliko mobilizirali? Manje pišete o bilo čemu što je važno nego o njoj koja je toliko nevažna.
Od kakve je to ikome koristi?
Ma nisu joj još ništa uzeli, ali prijete. Taj je svekar tamo opanjkava, taj Ristović zvani Miša Grof, koji je, navodno, tako bogat jer je ratni profiter i Arkanov adlatus. Pa zato…
Pa zato što? Ona do jučer nije znala odakle sve te silne pare toj familiji? I sve je do sada bilo bajno, a odjednom je sve krivo i naopako? Svekar se iznenada povampirio, a do sada im je pred kaminom čitao Dantea prije spavanja? Nije čudo da narod poglupljuje kad nas vi zasipate ovakvim otpadom.
Nitko ne bi znao što se kod njih doma događa da se to ne pronosi kao epidemija u tim vašim pseudo vijestima. Jer nitko i ne bi trebao znati. Od kakve je ikome koristi da bude informiran o obiteljskoj svađi dotične Nikoline Pišek i dotičnog Miše Grofa poslije smrti Grofovog sina?
Utješno da i bogataši plaču
Ma točno, nije ni od kakve koristi, kažem, ali čitateljstvo se malo opusti gurajući nos u tuđe brige jer sa svojima ne zna izaći na kraj. Takvi su ljudi. Utješno im je da i bogataši plaču, a ne samo oni kad im se najave da će im isključiti struju, opet ja branim iako nije za branjenje.
I nelagoda se kod mene povećava. Zato jer je on potpuno u pravu. Mediji taj jeftilen proizvode, hrane, zalijevaju i perpetuiraju. Storija o Nikolini Ristović, Pišek ili kako god, samo je simbol te zatupljujuće nakarade koja kulja iz cijevi naše industrije kao blatni sekret i tako kompromitira sve ono dobro što novinarstvo daje, stvara i omogućuje.
Ljudi gube povjerenja u medije? Pa kako ne bi. Posvetimo se praćenju ”zabavne” sapunice o fatalnim financijskim jadima sirote Nikoline pa ćemo točno znati odakle to.
‘Zabavljajmo se do smrti’
Američki autor, teoretičar medija Neil Postman, još je 1985. napisao studiju ”Zabavljajmo se do smrti” (Amusing Ourselves to Death), koja danas zvuči kao prokleto proročanstvo. Nema ništa loše u zabavi, niti da nas mediji zabavljaju, rekao je davnih dana Postman. Problem je kad u njoj počnemo živjeti kao u dvorcu od pijeska.
I još ovo, ovako nekako: Kad se pažnja populacije preusmjeri na triviju, kad se kulturni život svede u ponavljajuće krugove zabave, kad se ozbiljan razgovor izvrgne u formu dječjeg govora, kad se – ukratko – javni interes ljudi pretvori u vodvilj, tada je nacija u riziku jer smrt njene kulture postaje izgledna mogućnost.
Ne treba, dakle, svaljivati zgražanje na Nikolinu jer nije se ona dovela na naslovnice. Ovu distrakciju od pameti koja se upravo odvija preko njenog slučaja dužni smo pošteno adresirati isključivo sami sebi.