Nekad je nužno odabrati stranu

Nijemcima je prije 40 godina serija Holokaust otvorila oči o užasima koje su radili. Mi smo, sa serijom NDH, još daleko od toga

Hrvatska će još dugo živjeti u ritmu svojih šizofrenih podjela

Iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno, ali njemačka TV postaja WDR bila je nakon emitiranja svake od četiri epizode zatrpana tisućama telefonskih poziva gledatelja koji su počesto u suzama željeli iskazati svoj sram zbog nacističkih zločina učinjenih u ime Njemačke i njemačkog naroda

Američka mini TV serija “Holokaust” prvi puta je prikazana na njemačkoj televiziji 1979. godine. Seriju koja prati sudbinu članova fikcijske židovske obitelji Weiss od 1935. do 1945. gledalo je gotovo 20 milijuna građana Zapadne Njemačke. Do emitiranja serije, u kojoj među ostalima glavne uloge igraju Meryl Streep i James Woods, u njemačkom jeziku nije korišten termin “holokaust”, a u godini njenoga prvog prikazivanja Društvo za njemački jezik (Gesellschaft für deutsche Sprache) izabralo je “holokaust” za riječ godine.

Iz današnje perspektive zvuči nevjerojatno, ali njemačka TV postaja WDR bila je nakon emitiranja svake od četiri epizode zatrpana tisućama telefonskih poziva gledatelja koji su počesto u suzama željeli iskazati svoj sram zbog nacističkih zločina učinjenih u ime Njemačke i njemačkog naroda.

To je bila prva igrana serija na njemačkim televizijama koja je u središtu radnje imala žrtve nacističke strahovlade, u šezdesetim i sedamdesetim godinama prikazivane su dokumentarne serije koje su se bavile nalogodavcima i izvođačima zločina, ponajviše ponukane suđenjima srednjem i nižem kadru SS-a za počinjene zločine u koncentracijskom logoru Auschwitz održanima od 1963. do 1965. u Frankfurtu.

Serija je bila jedan od ključnih događaja 1979. godine

Njemački povjesničar Frank Bösch u svojoj je knjizi “Zeitenwende 1979.” u ključne događaje koji su u toj godini obilježili svijet uvrstio i prikazivanje “Holokausta” na njemačkoj televiziji. Serija koju je godinu dana ranije gledalo 120 milijuna Amerikanaca jedva je dospjela na njemačke televizijske ekrane jer je za većinu njemačkih komentatora to bila samo melodramatska sapunica koja trivijalizira pogrom Židova, a desnim nacionalistima pak je smetalo izostavljanje ili nedovoljno spominjanje njemačkih ratnih stradanja.

Član jedne od neonacističkih skupina, u namjeri da spriječi emitiranje serije, eksplozivnim je napravama oštetio dva televizijska odašiljača i tim svojim terorističkim aktom zapravo dodatno potvrdio da je Frank Bösch bio u pravu kada je njeno prikazivanje uvrstio među deset najvažnijih događaja te godine. Prije dvije godine, na četrdesetu godišnjicu prvoga emitiranja, serija je ponovo uz veliku medijsku pažnju prikazana njemačkim gledateljima.

Klasićeva serija ima relativno dobru gledanost

HRT je u rujnu ove godine, nakon tri desetljeća poslovične hrvatske šutnje garnirane kojekakvim sramotnim proizvodima, napokon počeo prikazivati prvu dokumentarnu seriju o nastanku i karakteru ustaške NDH. Autor je povjesničar Hrvoje Klasić, a u seriji nastupaju i govore i drugi hrvatski povjesničari te eksperti za tu temu iz Njemačke, Italije, Ujedinjene Kraljevine, Srbije i BiH.

Do sada smo imali prilike vidjeti pet od dvanaest nastavaka serije tematski određenih i podijeljenih, a oni koji već po svojim naslovima mogu izazvati najviše reakcija (“Crkva”, “Nepoželjni”, “Teror” i “Epilog”) tek trebaju biti emitirani. Prema podacima HRT-a prvu epizodu gledalo je 16,42 posto onih koji su imali uključene TV prijemnike mjereno na IPTV i kablovskim platformama što je relativno dobra gledanost, pogotovo za dokumentarne serije. Sama serija i njen sadržaj nisu do sada izazvali previše javnih rasprava.

Jasno je zašto desnica ne može kritički govoriti o ustaškom režimu

Odmah nakon emitiranja prve epizode oglasili su se negativnim kritikama povjesničar Mario Jareb s Hrvatskog instituta za povijest te saborski zastupnik i povjesničar Zlatko Hasanbegović.

Budući da se njihove kritičke opaske primarno odnose na samog Hrvoja Klasića kao autora serijala, Hasanbegović ga naziva “estradnim povjesničarom”, a Jareb Klasićev pristup naziva “ideologiziranim”, a njega stručnjakom u navodnicima, ne preostaje mi drugo nego zaključiti da je Klasić u pravu kada kaže da među “povjesničarima i znanstvenicima koji drže do svoga znanstvenog renomea nema suprotstavljenih mišljenja o NDH” jer kada bi ih bilo valjda bi netko od njih nakon pet prikazanih nastavaka upozorio javnost da su NDH i ustaše ili povijesna događanja bili drugačijima nego što ih serijal prikazuje.

Ako se sve svodi samo na pokušaje osobne i ideološke diskvalifikacije autora serijala onda je jasno zbog čega hrvatska politička desnica, uz nekoliko iznimaka, ni nakon 75 godina nije kadra kritički progovoriti o ustaškom režimu i njegovoj genocidnoj tvorevini, o ustaškoj vazalnoj i sluganskoj politici te počinjenoj nacionalnoj izdaji, o patološkom teroru i primitivnoj vladavini najgorih.

Spada li i Tuđman u “neandertalce iz šume”?

U utorak je udruga Hrvatski domobran Dubrovnik organizirala komemoraciju za žrtve komunističkog režima na Orsuli kojoj su nazočili i predstavnici lokalnih vlasti među njima i dubrovački gradonačelnik Mato Franković (HDZ). Nakon što je uvodničar iz spomenute udruge podsjetio prisutne da su “neandertalci došli iz šume” i “dobili licencu za ubijanje Hrvata” dubrovački gradonačelnik je u svom govoru naglasio kako je ovo bio “jedan težak čin tzv. osloboditelja” i da je ovo bilo samo jedno od stratišta “gdje su ljudi izgubili svoje živote zato što su bili Hrvati”.

Dva dana kasnije lički župan Ernest Petry (HDZ) poslao je priopćenje da je Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja započela terensko istraživanje i ekshumaciju posmrtnih ostataka u Gospiću i okolici. Prema županovim riječima žrtve su stradale u “dvodnevnom jugopartizanskom pokolju 1945. godine kada su gradom odjekivali zvuci povampirenih ljudi koji su iz sveg raspoloživog oružja ubijali sve pred sobom.” Taj zločin napravljen je “uime nekog tzv. oslobodilačkog antifašizma” pa župan Petry na kraju zaključuje da naše mlade moramo učiti hrvatskoj povijesti kako bi bili svjesni “tragedije hrvatskoga naroda i povampirene komunističke prošlosti koja je bila pokretač ovoga i sličnih genocidnih pokolja.”

Znači, prema riječima dubrovačkoga gradonačelnika i ličkoga župana tzv. osloboditelji u ime tzv. oslobodilačkog antifašizma ubijali su nakon tzv. oslobođenja Hrvate samo zbog toga što su bili Hrvati. Ako je tome bilo tako onda se nameće pitanje da li i svih 140 000 Hrvata, među njima i Franjo Tuđman, koji u proljeće 1945. nose partizansku odoru isto spada u “neandertalce pridošle iz šume”? I je li to razlog zašto ti Hrvati, a zapravo neandertalci, ubijaju iz čista mira one druge Hrvate koji nisu neandertalci, i ne samo da ih ubijaju nego nad njima rade i “genocidne pokolje”?

Ne treba gajiti iluzije da serija NDH može ostaviti trag u javnosti

Mato Franković i Ernest Petry nisu samo lokalne uzdanice i perjanice HDZ-a, oni su i produkt jednoga vremena u kojem Drugi svjetski rat započinje tek u kasnu jesen 1944. odnosno u proljeće 1945. Premijer Andrej Plenković u svojim prigodnim javnim nastupima govori o potrebi “njegovanja kulture sjećanja”, ali za sve njegove stranačke frankoviće i petrye u tu “kulturu sjećanja” ne uklapaju se serijali poput ovoga Hrvoja Klasića jer u njoj jednostavno nema mjesta za ustaške zločine, a još manje za “tuđe” žrtve, stradanja i patnje.

Zbog toga ne treba gajiti nikakve iluzije da TV serija “NDH” može ostaviti trag u hrvatskoj javnosti iole usporediv s onim koji je serija “Holokaust” ostavila na javnost u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj, i zbog toga će Hrvatska i dalje živjeti u ritmu svojih šizofrenih podjela u kojima su partizani bili antifašistički borci i povampireni neandertalci s licencom za ubijanje Hrvata, ono prvo ponajviše za prigodnu vanjsku uporabu, a ovo drugo “za po doma” i za predizbornu matematiku.