Nikad viđeni kaos u Srbiji: Veliki rat tabloida, špijuna, političara i lopova

Kornic u njoj optužuje srbijanskog premijera i njegova brata Andreja Vučića, da su ga u jednoj beogradskoj kavani pokušali nagovoriti, odnosno podmititi sa 120 eura (!), da lažno optuži vlasnika Kurira, Aleksandra Rodića. Kurir je potom tu priču ponovio i u tiskanom izdanju, dodavši joj i kaznenu prijavu koju je protiv glavnog urednika Informera, Vučičevića, i direktora tog lista Damira Dragića, podnio spomenuti Kornic, uz to teško optuživši premijera Vučića i njegova brata Andreja.

Veliki show na Pinku

Bilo je to dovoljno da urednik konkurentskog tabloida, Informera, alarmira televiziju Pink (više sugovornika u Beogradu reklo nam je da tu komercijalnu televiziju, u vlasništvu medijskog tajkuna Željka Mitrovića, zbog sklonosti aktualnoj vlasti nazivaju javnom televizijom Aleksandra Vučića) koja je to pak najavila kao breaking news i odmah u studio pozvala analitičare i neke ministre koji su cijeli slučaj javnosti predstavljali kao pokušaj državnog udara.

Vruću priču dodatno je podgrijala i srbijanska policija koja je objavila kako je uhitila izvjesnog S. M., nekadašnjeg pripadnika MUP-a Srbije i pripadnika kriminalne skupine iz Bara, u Crnoj Gori, koji je u jednom danu osam puta primijećen na prilazu zgradi u kojoj stanuje srbijanski premijer.

Ton i način kako je to priopćio ministar unutarnjih poslova Nebojša Stefanović, nezapamćen je i izazvao je dodatnu napetost: dok je govorio pred novinarima, u zgradi ministarstva, iza njega je stajalo dvadesetak naoružanih pripadnika specijalne policije i žandarmerije, neki od njih i s kapuljačama koje su im posve skrivale lice, kao da je uistinu riječ o izvanrednom stanju.

https://www.youtube.com/watch?v=AjIQlRBK2x8

Premijer na poligrafu

Nije oklijevao ni premijer Vučić. Samoinicijativno je otišao u policiju i zatražio da ga podvrgnu poligrafskom ispitivanju kako bi dokazao da uopće ne poznaje Aleksandra Kornica koji ga je optužio za poticanje na davanje lažnog iskaza protiv Aleksandra Rodića, vlasnika Kurira, tabloida u sastavu najmoćnijeg novinskog imperija u Srbiji, Adria media grupe.

Naravno, rezultat poligrafa potvrdio je da Vučić ne laže, što je javnosti odmah prenio ministar policije, pročitavši pred novinarima tri pitanja postavljena Vučiću, koji je zanijekao da je ikada sreo Kornica, da je s njim ikada i igdje sjedio – a ponajmanje u kavani – i da je također laž kako mu je nudio novac ili položaj u Srpskoj naprednoj stranci (SNS).

Dok je na TV Pinku trajala emisija o pripremi državnog udara, redali su se eksperti i ministri, a javnosti je predočena i liječnička dokumentacija Aleksandra Kornica koja ga je trebala prikazati kao duševno bolesnu osobu. Tu dijagnozu na TV Pinku osobno je potvrdio i ministar zdravstva Zlatibor Lončar, izjavivši kako Kornic ima ”ozbiljnu dijagnozu”, te ga se zbog toga ne može procesuirati.

Izazivanje panike i nereda

Istoga dana, vlasnik Kurira Aleksandar Rodić i glavni urednika tog lista Milan Lađević dobili su pozive za obavijesni razgovor, a protiv njih policija je odmah podigla i kaznene prijave, no ne zbog pokušaja izazivanja državnog udara nego za izazivanje panike i nereda! Da bi sve bilo apsurdnije, obje kaznene prijave isti su dan povučene, a onaj navodni zavjerenik iz Crne Gore, S. M. (za koga se ispostavilo da se zove Siniša Milić ), pušten je na slobodu, bez kaznene prijave! Cijela priča o državnom udaru tako se ubrzo pretvorila u balon od sapunice, a satirični beogradski portal Njuz.net cijelu tu veliku priču prokomentirao je na svoj način: Državni udar protječe mirno.

A onda su se u cijelu tu nevjerojatnu priču ponovno umiješali tabloidi, točnije tjednik Tabloid koji je na naslovnoj stranici donio veliki naslov: Samo snajper Srbiju spašava, a kako čitatelji ne bi imali ni trunka dvojbe na koga se to odnosi, Tabloid je objavio i Vučićevu sliku sa snajperskom metom, ispod koje piše: Tko još podržava Vučića. Sugovornici Telegrama u Beogradu tvrde pak da je Tabloid to objavio u dosluhu s vlastima, kako bi se ponovno podgrijalo priču o državnom udaru i držalo javnost u stalnom strahu da bi se i sadašnjem premijeru Vučiću moglo dogoditi ono što je zateklo nekadašnjeg premijera Zorana Đinđića, ubijenog u atentatu u ožujku 2003., čiju su likvidaciju također najavljivali tabloidi.

Rat između Kurira i Informera

“Iako Vučić kontrolira sve poluge vlasti, iako su mu podložne najvažnije državne institucije, iako je apsolutni šef u svoj stranci, a – uz rijetke izuzetke – nema problema ni s medijima, on stalno ima potrebu stvarati psihozu straha, nesigurnosti i napetost među građanima. Ako me pitate zašto to čini, ne bih vam znao odgovoriti”, kaže Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

Rat između dva vodeća srpska tabloida, Kurira i Informera, koji je poprimio takve razmjere da se u njega – kroz priču o državnom udaru – upetljao i sam vrh tamošnje politike, ima dva uzroka, objašnjavaju beogradski sugovornici Telegrama. Prvi je bitka za ulazak u vlasnički portfelj lista Politika (za što su navodno zainteresirani i vlasnici Kurira i Informera), a drugo činjenica da je Kurir, u posljednje vrijeme, jedina ozbiljna medijska prijetnja Aleksandru Vučiću.

Kada je njemački WAZ odlučio povući se iz medijskog prostora zapadnog Balkana, to se dogodilo i u Srbiji gdje je taj nakladnički gigant, među ostalim, bio suvlasnik dnevnih listova Politika i Večernje novosti. Informer i televizija Pink, koji slove kao glavni medijski saveznici i svojevrsni glasnogovornici premijera Vučića, nedavno su objavili navode kontroverznog srbijanskog biznismena, vlasnika Farmakoma, Miroslava Bogičevića, kako je po nalogu bivšeg srbijanskog predsjednika Borisa Tadića 2012. godine, on, vlasniku Kurira, Aleksandru Rodiću, u gotovini isplatio milijun eura. Rekao je kako u pitanju nije bio ni mito niti provizija nego ucjena.

Nezakoniti krediti

Vlasnik Farmakoma, Bogićević, koji je bio uhićen u studenome prošle godine pod optužbom da je nezakonito podigao 42 kredita i Privrednu banku Beograd oštetio za 1,7 milijardi dinara (oko 14 milijuna eura) ispričao je i zašto je to učinio. Dvije, bivšem srbijanskom predsjedniku Tadiću bliske osobe, njegov šef kabineta Miodrag Rakić i visoki dužnosnik tada vladajuće Demokratske stranke, Dušan Petrović, namjeravali su, zajedno s vlasnikom Kurira, Aleksandrom Rodićem, kupiti 50 posto udjela Politike, ali za to – tvrdi Bogičević – nisu imali novca. Tadić je zato od Bogičevića tražio da Rodiću isplati milijun eura, s obzirom na to da je vlasnik Kurira prvi ušao u taj posao. Bogičević tvrdi da je Tadić tada zamolio njega da kupi poznati beogradski dnevni list Politika, za što je trebalo pet milijuna eura.

U drugoj polovini 2012. godine Bogičević se sam pohvalio da je kupio 50 posto udjela Politike, no istraga koja je kasnije pokrenuta utvrdila je da je to učinio ne svojim novcem nego dijelom novca iz nezakonito podignutih kredita. Iako Bogičević, s obzirom na to za što ga se sve tereti, pripada krugu osoba upletenih u sumnjive poslove, njegova izjava kako je čak milijun eura dao vlasniku Kurira, Aleksandru Rodiću, bila je krunski dokaz Informeru i Pinku, da vlasnik tog lista, ne samo što priprema državni udar nego je upleten i u mafijaško-ucjenjivačke poslove o kojima svjedoči Bogičević.

Na dan kad je reporter Telegrama u Beogradu, među ostalima, razgovarao i s Aleksandrom Rodićem, tabloid Informer na naslovnoj je stranici objavio kako premijer Vučić sprema udar na mafiju i kako će “prije nove godine krupni kriminalci otići u zatvor”. Nekoliko naših sugovornika, dobrih poznavatelja medijske scene Srbije, ali i tamošnjih političkih prilika, smatra kako bi to mogla biti najava da se sprema i uhićenje Aleksandra Rodića, izdavača Kurira, vlasnika najvećeg srbijanskog novinskog nakladnika.

Žele nas uništiti

Sam Rodić pak, ne pokazuje znakove nervoze, ali se u razgovoru za Telegram žali kako ih aktualna vlast premijera Vučića, zbog toga što ne trpi ni minimum kritike, na svaki način pokušava uništiti, prije svega ekonomski.

“Pored toga što nas je vlast napala zloupotrebljavajući institucije, ali i pokušavajući nas diskreditirati putem svojih medija, Informera i Pinka, da smo strani špijuni koji rade za Europsku uniju, CIA-u i SAD, krenuli su i na našu kriminalizaciju.

A kako bi nas ekonomski uništili i kod naših poslovnih partnera slali su kontrole i prijetili im da prestanu surađivati s nama. Iako smo u našoj kompaniji razvili poslovni model što manje ovisnosti o reklamnim agencijama i što je više moguće radimo izravno s našim klijentima, ipak osjećamo probleme. Da ne kažem kako nam je državni Telekom naprasno otkazao ugovor o reklamiranju, kao i Air Serbia, mada su u drugim medijima nastavili svoje reklamne kampanje.

Glavni urednik Kurira, Milan Lađević, tvrdi pak kako su i novinari i urednici uplašeni jer ih je vlast, nazivajući ih stranim špijunima i plaćenicima, pretvorila u hodajuće mete.

Pod stalnim pritiskom režima

“Pod stalnim smo pritiskom režima i njihovih kerbera, koji nas na svaki mogući način pokušavaju ušutkati. Oni ne mogu podnijeti bilo kakav oblik kritike. Zbog toga smo već više od mjesec dana meta stalnih napada njihova ‘službenog glasnika’ Informera, ali i vlasti koja to čini na najrazličitije načine, među ostalim zabranjujući državnim dužnosnicima da za nas daju izjave. Ljudi u redakciji su zabrinuti za svoju sigurnost i za svoju egzistenciju. Pod takvim pritiskom teško je raditi”, kaže Lađević.

Sugovornik Telegrama, odlično upućen u priču o ratu srbijanskih tabloida koje potiče vlast, potvrđuje kako je premijer Srbije, iznimno osjetljiv na medijske kritike. Kaže kako je u Vučićevu kabinetu stalno uključen televizor i kako on često, dok razgovara sa suradnicima, mijenja kanale ne bi li imao što bolji pregled onoga što se objavljuje. I ne samo to, Vučić vrlo pomno prati i novinske portale, ali jednako tako čita i komentare ispod vijesti. ”Jednostavno, opterećen je medijskom slikom o sebi”, kaže naš sugovornik.

Vukašin Obradović, predsjednik Nezavisnog udruženje novinara Srbije, s kojim razgovaramo u sjedištu te cehovske organizacije, u zgradi u Resavskoj ulici, gdje je kat ispod i sjedište druge novinarske organizacije, Udruženja novinara Srbije, objašnjava zašto je premijer Vučić toliko osjetljiv na kritike Kurira.

Medijski imperij

“Kurir, baš kao i Pink, prati dobar dio onih glasača koji su naklonjeni Vučiću. Sada se Kurir otrgnuo kontroli, mada je do jučer, dok Vučić nije dirnuo u interese obitelji Rodić, vlasnika medijskog imperija Adria media grupe, bio tek druga strana iste medalje. Sada, međutim, Kurir provodi najozbiljniji medijski udar na Vučića otkako je došao na vlast. Vučić može izdržati kritiku časopisa Vreme ili dnevnog lista Danas, jer oni koji čitaju te novine, nisu njegovi glasači. Istraživač Srđan Bogosavljević, koji radi ispitivanje javnog mnijenja za Vučićev SNS, kaže kako tu stranku ne zanimaju kategorije građana koje obuhvaćaju stanovnike Beograda, mlade i obrazovane, jer to nisu glasači te stranke. Dakle, zanimaju ih oni drugi, a upravo to su čitatelji Kurira i gledatelji TV Pinka. A kako Kurir ima najveću nakladu u Srbiji i kako su upravo njegovi čitatelji Vučićevi glasači, jasno je da on ne može otrpjeti kritiku kojoj je sada izložen”, kaže predsjednik NUNS-a Vukašin Obradović.

Ugledna analitičarka medija, profesorica na beogradskom Fakultetu političkih nauka, dr. Snježana Milosavljević, kaže za Telegram kako se u Srbiji sve događa u tabloidima: od najava uhićenja, do istraga i presuda.

“Vidjeli ste to i u slučaju seksističkog ispada ministra obrane Gašića, čiju je smjenu u medijima najavio premijer Vučić. On za to ima normalne demokratske instrumente kao što je parlamentarna rasprava i procedura. Vjerujem da premijer poznaje zakone, ali unatoč tome on smjenu ministra najavljuje u medijima, a da procedura za smjenu nije ni pokrenuta. I što se dalje događa, ministar Gašić drži konferenciju za novinare i ne spominje ostavku, što sve vodi do potpunog urušavanja institucija. Konferencije za medije danas u Srbiji funkcioniraju na način da se na njima nositelji vlasti obraćaju izravno narodu, da im ni novinari niti mediji nisu potrebni. Koristeći njihove mikrofone i kamere oni demonstriraju neviđenu aroganciju u kojoj novinari ne smiju postaviti pitanje, tako da u Srbiji danas postoje dvije vrste konferencija za novinare: jedna je na kojoj novinari dužnosnicima ne postavljaju pitanja, a druga na kojima je novinarima zabranjeno postavljanje pitanja. U takvoj situaciji još jedino preostaje da političari na kraju kažu: hvala vam što ste donijeli mikrofone i kamere”, kaže dr. Milosavljević.

Prostački naslovi

Aktualni rat tabloida u Srbiji, u što se svim žarom upustila i tamošnja politička elita, nije međutim jedini problem kad je o tabloidima riječ. Beogradski sugovornici Telegrama suglasni su da velika većina tamošnjih tabloida prostačkim naslovima, izborom tema i tekstovima lišenim bilo kakvih obzira, zagađuje medijski prostor i na najprizemniji način podilazi najnižim strastima čitatelja.

“Pandan takvoj vrsti tabloida ne postoji nigdje u svijetu”, kaže sugovornik Telegrama, dodajući kako je to još pogubnije jer su se srbijanski tabloidi u posljednje vrijeme odmakli od estrade, sporta i tzv. jet-seta, što je u pravilu predmet zanimanja takvih novina u svijetu.

U Srbiji, oni, na svoj način, pišu o ozbiljnim političkim i društvenim temama, dovodeći ih do potpunog apsurda, kao što je bila i priča o pokušaju državnog udara.

Tabloidi govorili ono što vlast misli

Upravo je tabloid Informer (dakle medij blizak vrhu srbijanskih vlasti) početkom ove godine napravio diplomatski skandal između Beograda i Zagreba, objavivši obnažene fotografije nepoznate osobe tvrdeći da je riječ o slikama hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Doduše, vlast u Beogradu tada je reagirala, no Informeru se ništa nije dogodilo.

Tijekom izbjegličke krize i nedavnog kratkotrajnog zatvaranja granice između Hrvatske i Srbije, do čega je došlo odlukom službenog Zagreba, dio tabloida u Srbiji, a opet se naslovima isticao Informer, brutalno se i prostački obrušio na premijera Zorana Milanovića. Tri dana zaredom Informer je donosio jedan naslov gori od drugoga: “Banda ustaška, uvode nam blokadu, a žive od nas”, “Hrvati nas siluju, EU podržava”, ili “Hrvatski premijer je idiot”, uz veliku sliku Milanovića na naslovnici.

Profesorica na beogradskom Fakultetu političkih nauka, dr. Snježana Milosavljević, kaže kako je zanimljivo što su, u vrijeme takvih antihrvatskih naslova tabloida u Beogradu, tamošnji političari bili neusporedivo umjereniji, čak daleko umjereniji od svojih hrvatskih kolega. No, ne isključuje mogućnost kako su zapravo tabloidi govorili ono što vlast u Srbiji misli. I upozorava da je jezik govora mržnje iz devedesetih, preko noći, čim se za to ukazala prva prilika, ponovno ušao u javni prostor.

---

Tekst je objavljen u tiskanom izdanju Telegrama 12. prosinca 2015.