Ni u jednom resoru nismo imali toliko irelevantnih ministara kao u znanosti i obrazovanju. I to je prilično strašno
Plenković, kao ni njegovi prethodnici, ovaj resor ne shvaća ozbiljno
Valja priznati da je Andrej Plenković izborom svojih ministara prilično uznemirio sve moguće, ionako heterogene pripadnike konzervativne revolucije, koja ga je dovela na vlast. Umjesto da konsolidira dosadašnje rezultate konzervativne revolucije, ili, da ih, barem ne dovodi u pitanje, gospodin Plenković sastavio je uz nužne kompromise, jednu prilično socijaldemokratsku Vladu, čime je, zapravo, potvrdio predizibornu tezu bivšeg predsjednika SDP-a, da sadašnji predsjednik HDZ-a zapravo pripada liberalnoj opciji hrvatske političke scene.
Gotovo smo sigurni da bi Zoran Milanović, kao članove neke koalicijske Vlade kojom bi predsjedao, mogao prihvatiti Martinu Dalić, Ninu Obuljen, Damira Krstičevića, Zdravka Marića, Tomislava Čorića, sadašnju verziju Davora Stiera, a možda čak i Tomu Medveda, čovjeka konfuznih političkih stavova, ali nespornog osobnog integriteta. Kad je, pak, riječ o bivšem i sadašnjem ministru policije Vlahi Orepiću, njega HDZ-ovi mediji već mjesecima ionako proglašavaju Milanovićevim i Ostojićevim igračem.
Poruke o liberalnosti i centrističkom usmjerenju
Plenkovićeva je Vlada, dakle, upadljivo, gotovo nepristojno liberalna, s obzirom na radikalno desno političko i društveno okruženje iz kojeg je potekla: bojimo se da će taj žestoki unutaranji konflikt dovesti do trajne nestabilnosti Vlade, koju mogu amortizirati jedino iznimno dobri ekonomski rezultati.
I dok je, dakle, Andrej Plenković učinio skoro sve što je mogao da bi poslao poruku o liberalnosti i centrističkom usmjerenju nove hrvatske Vlade, posve je neobično da je jedan od navažnijih njenih resora povjerio čovjeku čiji grijeh nije pretjerana konzervativnost, nego stanoviti upitnici o njegovoj kompetentnosti.
Barišić je tipični dužnosnik iz Sanaderovog vremena
Riječ je, naravno, o Pavi Barišiću, ministru znanosti, koji je odmah proglašen najslabijom točkom Plenkovićeva kabineta. Barišić je, navodno, umiješan u neke nepravilnosti s dnevnicama, a sasvim je sigurno da je već jednom bio izbačen iz državne uprave, kad je obnašao dužnost pomoćnika ministra. Nije bio izbačen zbog ideoloških razloga.
Gospodin Barišić, sudeći po dosadašnjoj njegovoj političkoj karijeri, tipični je dužnosnik iz Sanaderova vremena, koji je linijom manjeg otpora prihvaćao poslove za koje nije bio osobito zainteresiran: ne pamtimo ni jedan važan Barišićev politički ili ideološki istup.
Reforma obrazovnog sustava značajnija od porezne
Sanader je volio baš takve ljude u svojoj administraciji, jer je znao da mu neće praviti osobite političke i ideološke probleme. Mjesto ministra znanosti i obrazovanja jedno je od najvažnijih u bilo kojoj hrvatskoj Vladi. Reforma obrazovnog sustava strateški je značajnija čak i od porezne reforme.
Građani su upravo ekscentrično senzibilizirani oko reforme obrazovanja, o čemu svjedoče masovni ljetni prosvjedi protiv bivšeg ministra Šustara, koji je u ime HDZ-a srušio pokušaj dubinske reforme, što ga je vodio Boris Jokić. Andrej Plenković naprosto je morao na mjesto ministra znanosti i obrazovanja postaviti najjačeg i najprezentabilnijeg čovjeka, do kojeg je mogao doći, a ne osobu iza koje se vuku optužbe i tračevi, i koja je dobila otkaz.
Sektor obrazovanja najvažniji u Hrvatskoj
Bilo bi puno važnije da je Plenković instalirao gospodina Jokića kao ministra obrazovanja, nego gospođu Obuljen kao ministricu kulture, jer bi takav potez, uz simboličku, imao i vrlo snažnu stvarnu narav, s dugoročnim posljedicama.
No, čini se da Plenković, kao i većina drugih njegovih prethodnika, resor znanosti i obrazovanja ne shvaća osobito ozbiljno: Milanović je ondje postavio ultrakonfliktnog Jovanovića, Sanaderovu je eru obilježio ambiciozni i osebujni Dragan Primorac, dok se Tuđman proslavio Ljiljom Vokić, simpatičnom gospođom i dobrom gimanzijskom direktoricom, koja je, međutim, bila posve nepodesna za bilo kakvu višu državnu dužnost.
Sektor obrazovanja zaista jest jedan od najvažnijih u Hrvatskoj. A nikada, ni u jednom resoru nismo imali toliko irelevantnih ministara, kao u znanosti i obrazovanju. Što je prilično strašno.