Dobro. Sad stanovništvo grada, a i svi ostali, znaju crno na bijelo da je gradonačelnik Dubrovnika protivnik svih uzurpatora pojasa plaža, škrapa i šetnica koji je u ovoj državi zaštićen zakonom kao javno dobro kako bi ga slobodno koristili svi građani, prolaznici i namjernici.
No, teško da je za Frankovićevu funkciju iole dovoljno to što je zauzeo jedinu ispravnu poziciju spram zakona i općeg interesa ljudi na svom području i što je svoj stav naškrabao na platformi društvene mreže, pored statusa sjećanja na preminulog kućnog ljubimca i selfija iz kuhinje i s ljetovanja. U gadnom smo sosu ako ništa osim legitimirati se na Fejsbuku kao strastveni zagovornik zakona nije u stanju učiniti Plenkovićev gradonačelnik i dužnosnik kome su jednim pozivom dostupne sve službe i instance uključujući i premijera.
Franković se pravi da je poštanski ured, a ne vlast
No, izgleda da tu i nema “ako”. I sam Franković piše da im “svakodnevno” stižu prijave sugrađana o tome gdje se i kako uzurpira pomorsko dobro, ali govori to kao da je on poštanski ured, a ne vlast. A ljudi od vlasti traže pomoć i promptnu reakciju nadležnih institucija. To su valjda policija, komunalni redari, lučke uprave, građevinske inspekcije, državna odvjetništva i tako redom. Ali očigledno da ni s jedne strane nema odaziva, a kamoli da bi svi ujedinjeno radili u istom pravcu da se Divlji zapad na obali i bilo gdje obeshrabri i spriječi.
Evo ovi dubrovački resortovci podigli su debeli kameni zid i ogradu i zagradili javnu plažu a da nitko nadležan na to nije trznuo. Morao je neki Legaz sa skupinom aktivista donijeti pilu i zidarski mlat da se uzurpatoru pokažu zubi. To je teoretski i načelno loš način zadiranja u javne poslove i ne bi ga trebalo uzdizati i hvaliti.
Državno uređenje postoji zato da narodni izdanci ne bi uzimali u svoje ruke pravdu ili ono što neka skupina doživljava kao pravdu. Ni najgoreg zločinca ne smije se upucati na licu mjesta, ne smije to čak ni policajac ako mu ovaj nije ugrozio život, a i onda to mora moći dobro dokazati, nego ide na sud. Došli bismo natrag u Kiklopovu pećinu da se svatko namiruje i provodi svoju odmazdu kad smatra da je oštećen.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što kad se svi prave blesavi?
Ali što, s druge strane, kad se prave blesavi svi koje plaćamo da djeluju u spornim situacijama i kad nitko od njih ne vidi, ne čuje i ne diže se na noge da se poremećaj vrati u okvire zakona, i to odmah i što prije?
Uprava Royal Hotels & Resortsa tvrdi, recimo, da za zid imaju sve uredne dozvole. Pa zašto Franković barem sada, kad ga je građanska akcija natjerala da se oglasi malim traktatom na Fejsbuku, nije pokrenuo unutarnju istragu o tome tko je hotelu odobrio izgradnju na zakonom zaštićenom pomorskom dobru. Čiji je potpis na papiru? Koje je to vrijedno ime i je li izvorište gradska služba kojoj je Franković šef? Tko nije kontrolirao što se gradi na javnoj površini iako za to prima plaću iz javnih resursa? Pa onda lijepo podnese prijave, a nižepotpisanima na dozvolama odmah uruči otkaze tako da se mogu posvetiti introspekciji i traženju advokata. Ili će gradonačelnik na kraju zaključiti da hotelska tvrtka lažu pa će kaznena prijava ići drugim pravcem.
Jednostavno. Ali ne. Gradonačelnik umjesto svega toga radije piše seriozne statuse na Fejsu da opere ruke sebi i svojim službama čije je šefove sam instalirao po stranačkoj podobnosti. A onda ćemo se distancirati od Legaza jer se tako to ne radi? Ma nećemo. Jer ni Legaz ni mi ostali ne živimo na bijelom oblaku nego pod vlašću sustava koji ne radi, ne želi raditi, ne može raditi i uvijek kada ti treba ima prečeg posla. Netko je rekao da je građanski otpor kaljuži – građanska dužnost. Pa i jest jer je to zadnje utočište nade da će se stvari bar donekle promijeniti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nitko nije trznuo kad je resort podignuo zid i ogradu. Franković pere ruke sebi i šefovima koje je instalirao
Dubrovački gradonačelnik se pravi da je poštanski ured, a ne vlast
Pa zašto Franković barem sada nije pokrenuo unutarnju istragu o tome tko je hotelu odobrio izgradnju na zakonom zaštićenom pomorskom dobru. Čiji je potpis na papiru? Koje je to vrijedno ime i je li izvorište gradska služba kojoj je Franković šef? Umjesto toga piše seriozne statuse na Fejsu
Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković osudio je fizički napad stanovitog revnosnog radnika Royal Hotels & Resortsa na profesora matematike Igora Legaza koji je nekidan, uz pomoć grupe građana, prepilio ogradu i srušio zid te hotelske tvrtke podignut na pomorskom dobru. Osudio ga je “apsolutno” i ujedno prozvao “sve uzurpatore pomorskog dobra za bahatost i aroganciju”. Učinio je to na Fejsu.
Dobro. Sad stanovništvo grada, a i svi ostali, znaju crno na bijelo da je gradonačelnik Dubrovnika protivnik svih uzurpatora pojasa plaža, škrapa i šetnica koji je u ovoj državi zaštićen zakonom kao javno dobro kako bi ga slobodno koristili svi građani, prolaznici i namjernici.
No, teško da je za Frankovićevu funkciju iole dovoljno to što je zauzeo jedinu ispravnu poziciju spram zakona i općeg interesa ljudi na svom području i što je svoj stav naškrabao na platformi društvene mreže, pored statusa sjećanja na preminulog kućnog ljubimca i selfija iz kuhinje i s ljetovanja. U gadnom smo sosu ako ništa osim legitimirati se na Fejsbuku kao strastveni zagovornik zakona nije u stanju učiniti Plenkovićev gradonačelnik i dužnosnik kome su jednim pozivom dostupne sve službe i instance uključujući i premijera.
Franković se pravi da je poštanski ured, a ne vlast
No, izgleda da tu i nema “ako”. I sam Franković piše da im “svakodnevno” stižu prijave sugrađana o tome gdje se i kako uzurpira pomorsko dobro, ali govori to kao da je on poštanski ured, a ne vlast. A ljudi od vlasti traže pomoć i promptnu reakciju nadležnih institucija. To su valjda policija, komunalni redari, lučke uprave, građevinske inspekcije, državna odvjetništva i tako redom. Ali očigledno da ni s jedne strane nema odaziva, a kamoli da bi svi ujedinjeno radili u istom pravcu da se Divlji zapad na obali i bilo gdje obeshrabri i spriječi.
Evo ovi dubrovački resortovci podigli su debeli kameni zid i ogradu i zagradili javnu plažu a da nitko nadležan na to nije trznuo. Morao je neki Legaz sa skupinom aktivista donijeti pilu i zidarski mlat da se uzurpatoru pokažu zubi. To je teoretski i načelno loš način zadiranja u javne poslove i ne bi ga trebalo uzdizati i hvaliti.
Državno uređenje postoji zato da narodni izdanci ne bi uzimali u svoje ruke pravdu ili ono što neka skupina doživljava kao pravdu. Ni najgoreg zločinca ne smije se upucati na licu mjesta, ne smije to čak ni policajac ako mu ovaj nije ugrozio život, a i onda to mora moći dobro dokazati, nego ide na sud. Došli bismo natrag u Kiklopovu pećinu da se svatko namiruje i provodi svoju odmazdu kad smatra da je oštećen.
Što kad se svi prave blesavi?
Ali što, s druge strane, kad se prave blesavi svi koje plaćamo da djeluju u spornim situacijama i kad nitko od njih ne vidi, ne čuje i ne diže se na noge da se poremećaj vrati u okvire zakona, i to odmah i što prije?
Uprava Royal Hotels & Resortsa tvrdi, recimo, da za zid imaju sve uredne dozvole. Pa zašto Franković barem sada, kad ga je građanska akcija natjerala da se oglasi malim traktatom na Fejsbuku, nije pokrenuo unutarnju istragu o tome tko je hotelu odobrio izgradnju na zakonom zaštićenom pomorskom dobru. Čiji je potpis na papiru? Koje je to vrijedno ime i je li izvorište gradska služba kojoj je Franković šef? Tko nije kontrolirao što se gradi na javnoj površini iako za to prima plaću iz javnih resursa? Pa onda lijepo podnese prijave, a nižepotpisanima na dozvolama odmah uruči otkaze tako da se mogu posvetiti introspekciji i traženju advokata. Ili će gradonačelnik na kraju zaključiti da hotelska tvrtka lažu pa će kaznena prijava ići drugim pravcem.
Jednostavno. Ali ne. Gradonačelnik umjesto svega toga radije piše seriozne statuse na Fejsu da opere ruke sebi i svojim službama čije je šefove sam instalirao po stranačkoj podobnosti. A onda ćemo se distancirati od Legaza jer se tako to ne radi? Ma nećemo. Jer ni Legaz ni mi ostali ne živimo na bijelom oblaku nego pod vlašću sustava koji ne radi, ne želi raditi, ne može raditi i uvijek kada ti treba ima prečeg posla. Netko je rekao da je građanski otpor kaljuži – građanska dužnost. Pa i jest jer je to zadnje utočište nade da će se stvari bar donekle promijeniti.