Njemački Vrhovni sud Perkoviću je potvrdio doživotni zatvor; odvjetnik Nobilo objašnjava zašto sad ide u Strasbourg
Odvjetnik Anto Nobilo otkrio nam je iduće poteze bivšeg visokopozicioniranog obavještajca
Josip Perković podnijet će Europskom sudu za ljudska prava tužbu protiv Njemačke čiji mu je Vrhovni sud danas potvrdio kaznu na doživotni zatvor zbog sudjelovanja u likvidaciji političkog emigranta Stjepana Đurekovića. Tvrdi da je nepravedno proglašen krivim i da nije imao pošteno suđenje. Ispričao nam je to u razgovoru Perkovićev odvjetnik Anto Nobilo, a to znači da ni nakon pravomoćne presude ovaj slučaj neće biti riješen sve dok sud u Strasbourgu ne donese konačnu odluku.
Perković i Zdravko Mustač, kao bivši šefovi u jugoslavenskoj Službi državne sigurnosti, kažnjeni su pravomoćno zbog organizacije Đurekovićevog ubojstva 1983. godine u Njemačkoj. Zdravko Mustač je krajem 1982. ili početkom 1983. ovlastio Perkovića da započne s pripremama za likvidaciju Stjepana Đurekovića, utvrđeno je.
Zašto je ubijen Stjepan Đureković?
“Glavni motiv je bio ubiti jednog separatista i kritičara režima. To su okrivljeni znali. Đurekovića je trebalo ušutkati i fizički i politički”, objašnjavao je u kolovozu 2016. donoseći presudu sudac Manfred Dauster. Njegovo vijeće zaključilo je da se u ovom slučaju radilo o ubojstvu iz niskih pobuda.
Perković je u ubojstvu, prema toj presudi, imao sasvim konkretnu ulogu. Nakon višemjesečnih priprema na kraju je atentatorima predao i ključ garaže pokraj Münchena u kojoj je Đureković 28. srpnja 1983. ubijen. On je taj ključ početkom lipnja 1983. u Luksemburgu dobio od svog doušnika Krunoslava Pratesa. Pomoću tog ključa najmanje dvojica počinitelja ušla su u garažu koja je korištena kao tiskara i tamo su dočekali Đurekovića.
Dvostruka uloga suca Daustera
Međutim, upravo zbog suca Manfreda Daustera ovaj kontroverzni proces bit će nastavljen na Europskom sudu za ljudska prava. Naime, taj sudac sudio je i u postupku protiv Krunoslava Pratesa, koji je već ranije kažnjen doživotnim zatvorom zbog sudjelovanja u ubojstvu Stjepana Đurekovića. Iako je 2008. na vlastitom suđenju prokazao upravo Perkovića kao jednog od organizatora, Prates je kasnije, kada je ispitivan kao svjedok u procesu protiv njega i Mustača, vlastite riječi jednostavno zanijekao.
Perkovićev odvjetnik Nobilo sada tvrdi kako je sudac Dauster bio pod dojmom onoga što je čuo od Pratesa, te je, imajući to u vidu, osudio kasnije i Perkovića. “Jednostavno je stekao preduvjerenje o Perkovićevoj krivnji”, kazao nam je Nobilo.
“U takvim okolnostima sudac Dauster morao se izuzeti iz procesa protiv Perkovića i Mustača, jer njegova uloga nije bila u skladu sa standardima Europskog suda za ljudska prava. Postoji cijeli niz odluka tog suda kojima su presude ukidane upravo zato što su suci bili u takvoj dvostrukoj poziciji”, objašnjava odvjetnik Nobilo argumentaciju na kojoj će se temeljiti Perkovićeva tužba. “U presudi Pratesu sve se vrtjelo oko Perkovića i sudac Dauster je doista imao unaprijed stvorenu sliku o njegovoj krivnji”, smatra odvjetnik.
‘Želimo prvu odluku neovisnog suda’
I sam sudac Dauster reagirao je na Pratesovu odluku da tako drastično promijeni svjedočenje u procesu protiv Perkovića i Mustača. Zaključio je kako njegov drugi iskaz nije bio vjerodostojan. “Zbog toga će Prates morati odgovarati”, rekao je sudac obrazlažući presudu.
Odvjetnik Nobilo uvjerava kako je osim ovog, bilo još niz poteza koji su išli na štetu njegovog klijenta. Među ostalim nepravednim smatra i što su im odbijeni brojni dokazni prijedlozi, odnosno onemogućeno da pozovnu brojne vlastite svjedoke. “Zbog svega toga Josip Perković nije imao pošteno suđenje i to ćemo dokazivati na Europskom sudu za ljudska prava, kao i na njemačkom Ustavnom sudu”, rekao nam je Nobilo dodajući kako će to biti prvi puta da će jedan potpuno neovisni sud, dakle ni njemački ni hrvatski, donositi odluku o Josipu Perkoviću.
Perković kaznu mora služiti u Hrvatskoj
Odvjetnik bivšeg šefa u Udbi podsjeća i da je Josip Perković Njemačkoj izručen pod uvjetom da kaznu izdržava u Hrvatskoj. Sada bi to odsluženje sankcije trebalo biti prebačeno u hrvatski sustav. Perković vidi svoju šansu u činjenici što Hrvatska nema propisanu doživotnu kaznu zatvora, a kod samog preuzimanja presude mora se primijeniti zakon koji je vrijedio u vrijeme izvršenja kaznenog djela ili pak onaj koji je najpovoljniji za okrivljenika.
U ovom slučaju to bi bio kazneni zakon koji je vrijedio tijekom 1980-ih godina u bivšoj Jugoslaviji, prema kojem je maksimalna kazna bila 15 godina zatvora, dok se s 20 godina zatvora mogla zamijeniti smrtna kazna. Ipak, Nobilu i njegovom klijentu primarni je cilj srušiti presudu na Europskom sudu za ljudska prava.
“Do svega ovoga nije trebalo ni doći da Županijski sud u Zagrebu i Vrhovni sud RH nisu namjerno i svjesno prekršili Zakon o Europskom uhidbenom nalogu. Taj Zakon je propisao da je zastara po našem domaćem pravu zapreka za izručenje. Takva je praksa i u većini drugih zemalja koje imaju zastaru kao zapreku izručenja. U ovom slučaju zastara je u vrijeme kada je odlučivano o predaji Perkovića i Mustača Njemačkoj već odavno bila nastupila. Sud je čak mijenjao svoju vlastitu dotadašnju praksu, te uveo tumačenje da se gleda je li zastara nastupila u zemlji kojoj se tražena osoba izručuje. To u našem zakonu ne piše, i ovo je bila politički isforsirana odluka i početak lanca nepravde prema Josipu Perkoviću”, zaključuje Nobilo.