Njemački znanstvenik hvali sporazum Račan-Drnovšek, ali u SDP-u ne misle tako. Ima li ljevica rješenje za slovensku granicu?

Za Telegram govore Thomas Bickl, Tonino Picula i Joško Klisović

ZADNJA IZMJENA: sij. 12, 2018
Foto: Pixsell

Njemački znanstvenik Thomas Bickl s Instituta za političke znanosti Sveučilišta Duisburg-Essen analizirao je hrvatsko-slovenski granični spor i zaključio kako je sporazum Račan-Drnovšek bio jedinstveno i najkompletnije rješenje za hrvatsko-slovensku granicu. Bio je to jedini potpuno ispregovarani bilateralni sporazum o granici, piše Bickl u znanstvenom radu objavljenom u zagrebačkom časopisu Politička misao prošlog mjeseca.

Sporazum nije prihvaćen jer tadašnji hrvatski premijer Ivica Račan za njega nije dobio potrebnu podršku u parlamentu. “Problem s nacrtom sporazuma u Hrvatskoj je bio što su pregovori bili tajni”, kaže Bickl za Telegram. “S jedne strane, to je omogućilo ozbiljne i otvorene pregovore. S druge strane, opozicijske stranke, pa čak i neke stranke vladajuće koalicije bile su suočene s gotovom stvari kada je došla u pitanje podrška u parlamentu”.

Hrvatska nije svojevoljno ušla u arbitražu

U arbitražu Hrvatska, zapravo, nije ušla svojevoljno. Slovenija je iskoristila svoj status članice EU i Hrvatskoj uvjetovala otvaranje poglavlja pristupnih pregovora s EU pristupanjem arbitraži. Abitražna odluka je, kaže Bickl, “za Hrvatsku povoljnija od sporazuma Račan-Drnovšek”, no Hrvatska ju ne priznaje zbog ilegalne komunikacije predstavnika slovenske vlade i slovenskog arbitra. Podjela Zaljeva je gotovo ista kao i u Račanovom sporazumu, ali koridor kroz hrvatsko teritorijalno more ima poseban status i, barem na papiru, ne utječe na status hrvatskih teritorijalnih voda.

Zanimljivo je kako njemački politolog, koji je i glasnogovornik najsnažnije grupacije u europskom parlamentu, desnih Europskih pučana, smatra kako je sporazum Račan-Drnovšek bio dobro rješenje, ali u SDP-u ne dijele njegovo mišljenje. “Sporazum Račan-Drnovšek, prema našem mišljenju, nije dobro rješenje za granicu. U njemu postoji niz kontroverznih elemenata, naprimjer suvereni koridor Slovenije prema otvorenom moru”, kaže potpredsjednik Saborskog odbora za vanjsku politiku, saborski zastupnik SDP-a Joško Klisović. “Prema arbiražnoj presudi”, kaže Klisović, “Slovenija nema pravo suvereniteta na dijelu mora koje vodi do otvorenog mora nego samo pravo plovidbe, dakle svojevrsno pravo služnosti, a Hrvatska i dalje zadržava suverenitet na tom dijelu mora”.

Što u SDP-u misle o sporazumu Račan-Drnovšek?

Tonino Picula koji je u vrijeme sklapanja sporazuma Račan-Drnovšek bio ministar vanjskih poslova, kaže da se radilo o ozbiljnoj namjeri premijera Ivice Račana motiviranoj znatno širim ambicijima od konačnog utvrđivanja međudržavne granice. “Njeno rješavanje bilo je dio nastojanja da se ‘u paketu’ sa drugim, u to vrijeme otvorenim pitanjima sa Slovenijom osigura trajno partnerstvo na zajedničkom euroatlantskom putu”, kaže Picula.

“Je li sporazum Račan-Drnovšek najbolje rješenje ili greška? Mislim da bi bila greška da se u tadašnjim hrvatskim okolnostima nije pokušalo ozbiljno pregovarati s Ljubljanom. Sporazum Račan-Drnovšek je pokazao gdje su se u to vrijeme nalazili limiti za Hrvatsku stranu u pregovorima”, kaže Picula i dodaje kako bi, isto tako, greška bila i da nismo pristali na arbitražu i tako konačno dovršili pregovore o ulasku u EU. U svom istraživanju i Bickl je primjetio da je ovaj sporazum imao “zamijećen i pozitivan utjecaj na ostale probleme poput nuklearne elektrane Krško i Ljubljanske banke”.

‘Račan-Drnovšek u Hrvatskoj nije mogao proći onda, a ne može ni sada’

I Picula, kao i Klisović, kaže kako sporazum Račan-Drnovšek nije moguće primjeniti danas jer se promijenio ukupni kontekst hrvatsko-slovenskih odnosa, a riješen je dobar dio ostalih bilateralnih problema koji su bili otvoreni na početku 2000-ih. “Naravno da je novo razdoblje donijelo i nove bilateralne prijepore, ali njih se sigurno ne može riješiti prepisivanjem iz sporazuma Račan-Drnovšek. To u Hrvatskoj nije moglo proći ni onda, a pogotovo ne može danas. Ono što bi nam svakako trebalo poslužiti kao inspiracija je tadašnja spremnost dvojice državnika da u potrazi za rješenjem problema prijeđu preko crte iza kojih su se većine u obje države ukopale”, kaže Picula.

Iz istupa hrvatskog i slovenskog državnog vrha u posljednje vrijeme, djeluje kako je pitanje granice sa Slovenijom i implementacije uvelike postalo pitanje semantike – Slovenija inzistira na implementaciji arbitraže, a čini se kako bi i Hrvatska pristala na takvu podjelu Piranskog zaljeva, ali pod uvjetom da se ne radi o primjeni ove arbitražne odluke, nego o nekom novom sporazumu Plenković-Cerar. Nakon 20 godina pregovaranja pod raznim Vladama iscrpile su se sve mogućnosti i sada smo došli do trenutka kada je jasno koliko koja država i gdje može popustiti, kaže Klisović. Dogovoreno bi rješenje, nastavlja, dvije vlade trebale pretočiti u međudržavni ugovor koji zatim mora biti ratificiran, kaže i dodaje kako bi se do takvog rješenja moglo doći i prije slovenskih izbora ove godine.

SDP je spreman podržati Plenkovićevo rješenje, ali tek kad ga vidi

Picula smatra kako je hrvatska diplomacija, kao i ukupna politika, pogriješila jer je nakon odluke Sabora arbitražni postupak tretirala kao problem koji je time prestao postojati. Njegov stranački kolega Klisović drži kako ovaj razvoj događaja koji vidimo sada, međusobnog nadmudrivanja i konfrontiranja ne budi optimizam. “Dvije države svoju energiju fokusiraju na pridobivanje što više podupiratelja vlastite pozicije u međunarodnim krugovima kako bi pritisnuli drugu stranu. Ako lobirate za saveznike u međunarodnim institucijama i među državama te ratujete diplomatskim notama ili pismima europarlamentaraca, onda pomičete fokus i energiju s pregovora, uvlačite nas u političku igru akcije i reakcije s posljedicom dizanja tenzija u međusobnim odnosima te nas time odvlačite od pregovaračkog stola. Takvim aktivnostima zagađujete konstruktivnu atmosferu i momentum koji pokušavamo postići.

Tu vidim odgovornost dvoje premijera koji moraju takvu vrstu aktivnosti zaustaviti, preuzeti inicijativu i sjesti za stol te se dogovoriti”, kaže Klisović. Zaključuje kako SDP premijeru Plenkoviću daje potporu za pregovore ali mu ne daje bianco podršku za rješenje koje nisu vidjeli. Od njega tražimo da nam predstavi i obrazloži svako rješenje koje dogovori i kaže koliko je ono podudarno s hrvatskim interesima. Kada nam premijer to prezentira, i ako procijenimo da je dogovoreno rješenje sukladno hrvatskim interesima, spremni smo podržati tako rješenje”.

A bliže rješenju svakako nije dovela najava slovenskog ministra vanjskih poslova Karla Erjaveca kako će Ljubjana prijedlog tužbe protiv Hrvatske zbog nepoštivanja arbitražne presude već krajem veljače dostaviti EU. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova poručuje kako ne vide povod za pokretanje bilo kakvog postupka, te kako će, ako do toga ipak dođe, znati reagirati. Bickl kaže kako je ova najava slovenskog šefa diplomacije potez koji vodi prema eskalaciji. “Granični spor će ovime postati jedno od pitanja u izbornoj kampanji u Sloveniji”, kaže o Erjavčevom potezu Bickl.

Filip Raunić
Novinar
1270 članaka Više o autoru