Nobilo je predstavio svoju knjigu o obrani Josipa Perkovića. Što smo sve krivo zaključili o tom procesu?
Knjiga bi mogla izazvati dosta velik interes; 15-ak minuta prije promocije, u Novinarskom domu više nije bilo ni pomoćnih stolaca
U ponedjeljak navečer u novinarskom domu u Zagrebu predstavljena je knjiga odvjetnika Ante Nobila Obrana hrvatskog kontraobavještajca Josipa Perkovića na njemačkom sudu u izdanju VBZ-a. Pred punom dvoranom uz Nobila su govorili urednik knjige Josip Antić te Nino Pavić, Čedo Prodanović i Hrvoje Klasić, dok je raspravu moderirao Drago Pilsel.
Većina govornika istaknula je važnu stvar; Nobilo ni u jednom pasusu knjige nije iznosio svoje sudove ili stavove. Naprosto je, uz argumente i dokumente, objasnio koliko je optužnica bila puna rupa i nelogičnosti. Na kraju je sam, u emotivnom govoru koji je podsjećao na završnu riječ u procesima anglosaksonskog pravnog sustava, prepričao kako je njegov odvjetnički tim rasturio argumente Vinka Sindičića, glavnog svjedoka na kojem se temeljila optužba da su za ubojstvo Stjepana Đurekovića odgovorni Perković, Mustač i Prates.
Slojevi koji se mogu iščitati u knjizi
Urednik Antić istaknuo je kako se radi o pionirskom djelu na našim prostorima – knjiga pripada odvjetničkoj prozi što je presedan u našem izdavaštvu. U sebi tako objedinjuje nekoliko pristupa pa se tako može čitati kao pravni case-study, kao triler ili detektivsko-špijunski roman, ali i kao esej o povijesnim pravosudnim prilikama.
Hrvoje Klasić je kazao kako knjiga pruža vrijedan povijesni prikaz prilika te kako će povjesničarima biti zanimljivo proučiti sve dokumente o kojima Nobilo piše. No, knjiga je višeslojna, pa je tako sa zanimanjem mogu čitati povjesničari, pravnici, ali i šira javnost.
Odgovornost koju treba priznati
Ninoslav Pavić govorio je o ulozi medija u slučaju Perković i novom svjetlu koje ova knjiga baca na taj slučaj. “Knjiga sadrži senzacionalne dijelove za koje bi se svaki ozbiljan urednik ubio da ih može objaviti. A oni dosad nisu objavljeni”, izjavio je Pavić.
Dodao je kako mediji često, možda zbog intelektualne lijenosti, funkcioniraju tako da objavljuju samo dijelove optužnice do koje su došli u posjed iz čega se onda ono što represivni aparat stavlja na teret tuženiku može činiti zastrašujuće. Novinari bi ipak, smatra Pavić, trebali propitkivati te dokumente do kojih su došli, a u slučaju Perković postoji i odgovornosti medija koju treba priznati.
Posljednja epizoda Hladnog rata
Autor knjige je kazao kako je ovo suđenje bila posljednja epizoda Hladnog rata. Nisu imali fer suđenje, tvrdi. Radeći u Haagu, dolazio je u kontakte sa suradnicima američke CIA-e, nizozemske tajne službe i drugih, ali oni su igrali fair. U Njemačkoj, kaže Nobilo, to nije bio slučaj. Tu su se borili brutalno. “Hrvatsko pravosuđe počeo sam cijeniti tek kada sam se vratio iz Njemačke”, izjavio je.
Govoreći o Nobilu, njegov kolega Čedo Prodanović je kazao kako ga odlikuju potpuna predanost poslu, velika radna energija, disciplina, upornost, nepokolebljivost. “Nije slučajno da je baš on bio odvjetnik u tolikim slučajevima kada se trebalo boriti sam protiv sustava. Za Nobila ne postoje nedodirljive istine i neupitni autoriteti”, rekao je Prodanović i dodao da se Nobilo u zaštiti Perkovića morao konfrontirati s vlašću i pravosudnim sustavom.
Provesti pravdu, makar propadne svijet
Prodanović je kazao i kako bi, kada bi njemu trebao odvjetnik, zasigurno izabrao Nobila. Braneći Perkovića Nobilo je, kaže Prodanović, još jednom spoznao kako je to “bosti se s rogatima”.
“Kada bih u jednoj rečenici trebao označiti sadržaj i glavnu poruku ove knjige, to bi se svelo na autorov prikaz konfrontacije načela fiat iustitia pereat mundus (neka se provodi pravda makar propao svijet) sa svakodnevnim životom i praksom društva, politike i pravosuđa, te rušenje iluzija, kod onih koji ih još imaju, o bezgrešnoj pravnoj državi”, piše u predgovoru knjige Prodanović.
I pisanje knjige je oblik borbe
“Naime, bez obzira na to koliko je odvjetnik dobar, kvalitetan, ispravan i predan u svojoj poziciji obrane klijenta, to često, a i u ovom slučaju, u konačnici postaje nebitno. Negativan ishod je izvjestan. To, naravno, ne znači da oni koji obavljaju odvjetničke profesije trebaju rezignirati, baciti koplje u trnje.
Anto Nobilo to sigurno neće ni ubuduće činiti. Na koncu, i pisanje ove knjige jedan je oblik te borbe. Ostaje mu, a i svima nama, nadati se da ćemo dočekati neka bolja vremena u kojima ta borba neće biti donkihotovska…”, zaključio je u predgovoru knjige Čedo Prodanović.