Noćas se raspao Zapad kakav smo poznavali i htjeli; što slijedi?

Polako se raspadaju sve vrijednosti modernog svijeta

Republican presidential elect Donald Trump arrive to speak during election night at the New York Hilton Midtown in New York on November 9, 2016.  / AFP PHOTO / JIM WATSON
FOTO: AFP

Okej, recimo da su birači bijesni na washingtonsku administraciju i politički establišment kao takav. Dodajmo da su uplašeni od terorizma i nesigurni u budućnost američke ekonomije. I da Hillary Clinton nije najbolja predsjednička kandidatkinja. Konstatirajmo još kako su oni demokratski birači, koji su podržavali Berniea Sandersa, očigledno ostali kod kuće, jer je Donald Trump pobijedio u tradicionalno demokratskim državama.

Ubacimo u sve to i neobičnu ulogu šefa FBI-a, koji je odlučio ponovo otvoriti istragu o famoznim privatnim mailovima, poslije čega se velika prednost Hillary Clnton u anketama počela naglo topiti (FBI-jeva kasnija objava kako nema osnova za istragu nije više utjecala na tu očiglednu promjenu momentuma).

Trump vrijeđa vrijednosti modernog Zapada

Usprkos svemu tome, fascinira činjenica da je Amerika za svog 45. predsjednika izabrala čovjeka koji je rekao da se Muslimanima ne smije dopustiti ulazak u Sjedinjene Države, koji inzistira na izgradnji zida na granici s Meksikom, koji sve imigrante želi poslati kući i koji je najavio da neće priznati izborne rezultate, ako on je pobijedi.

O onim raznim protuženskim ispadima da i ne govorimo. Gotovo sve za što se Donald Trump zalaže ne da se suprotstavlja, nego duboko vrijeđa vrijednosti liberalne demokracije I ljudskih prava, na kojima je izgrađen moderni Zapad.

Birači katkad katastrofalno griješe

Trumpovu pobjeda, baš kao i Brexit, valja, stoga, promatrati prije svega kao raspad paradigme modernog Zapada, i glavnih njegovih vrijednosti. Umjesto ideologije jednakih šansi, jednakih zakonskih prava, ravnopravnosti , otvorenosti i tolerancije, na vlast u Washingtonu došli su prikriveni do otvoreni rasizam, govor mržnje, pozivi na nasilje, zatvorenost i isključivost.

Vidjet ćemo hoće li takva paradigma, ne predkennedyevske, ne predrooseveltovske, nego baš predlincolnovske Amerike, postati trajna društvena i politička vrijednost, ili će se rasprsnuti za četiri godine. No, noćašnji su izbori, baš kao i njemački početkom tridesetih godina, pokazali da birači katkad katastrofalno griješe.

Pobjeda najmalignijeg kandidata

Masovno nezadovoljstvo političkim establišmentom, ali i niz drugih čimbenika, od kojih je osobito važna nelagoda bijele radničke klase poslije osam godina vladavine crnca u Bijeloj kući, doveli su do pobjede najsmješnijeg, najnepristojnijeg i politički najmalignijeg američkog predsjedničkog kandidata unatrag dugo desetljeća.

Očito je da će Amerika u iduće četiri godine biti politički izrazito turbulentna, jer će obje velike stranke morati stvoriti novi identitet, kako bi pokušale vratiti birače u mainstream. Kad je, pak, riječ o vanjskoj politici,uz Putina i Dutertea, sad smo dobili još jednog šefa države, i to najmoćnije države na svijetu , kojem je nasilno ponašanje glavni modus operandi.