Norveška enormno zarađuje od prodaje plina Europskoj uniji. I to im, najozbiljnije, postaje golemi problem

Eskalacija energetske krize

Europska unija tada je, kako smo spomenuli, tek naslućivala posljedice Putinovog rata u Ukrajini – enorman rast cijena energenata, probleme s opskrbom, rekordnu inflaciju – tražeći druge, pouzdane opskrbljivače. Njemačka je, na primjer, upravo tih dana s Katarom potpisala deklaraciju o energetskom parnerstvu.

Energetska kriza u EU otad je eskalirala, promijenivši stubokom energetsku sliku na kontinentu. Rusija je drastično smanjila dotok plina prema EU, pravdajući se tehničkim problemima, mada Zapad opravdano sumnja da se radi tek o izlici i da Rusija koristi energente kao ucjenjivačko oruđe. Udio ruskog plina u EU uvozu pao je s lanjskih 40 na svega devet posto.

Norveška glavni dobavljač

Norveška, jedna od najvećih svjetskih proizvođača prirodnog plina, i ranije je bila važan dobavljač tog energenta za EU. Prema podacima za 2020., udio norveškog plina u ukupnom plinskom uvozu Unije bio je 21 posto (upola manji nego iz Rusije). Kako se opskrba iz Rusije smanjivala, tako je porasla važnost Norveške koja je sada glavni dobavljač plina putem plinovoda za EU.

Cijene plina su, međutim, dramatično porasle – u govoru o stanju Unije, predsjednica Europska komisije Ursula von der Leyen ustvrdila je da su “više od deset puta veće nego prije pandemije” – zbog čega se u norveški naftno-plinski sektor i državnu blagajnu slijevaju (dodatne) milijarde eura.

Enormni prihodi države

Prema dostupnim procjenama, neto prihodi države od energetskog sektora (od naplaćenih poreza i drugih naknada) ove bi godine mogli biti preko 90 milijardi eura, što je barem tri puta više nego prošle godine. Takozvani naftni fond, državni fond kojem je cilj upravljati prihodima od norveških naftnih i plinskih izvora za buduće generacije, ima vrijednost od preko 200 tisuća eura po svakom stanovniku Norveške.

U isto vrijeme, EU se bori s cijenama plina i rekordnom inflacijom, strahujući da će kombinacija nepovoljnih faktora gurnuti europsko gospodarstvo u recesiju. Norveška nije članica Europske unije, ali s EU-om blisko surađuje. Predsjednica Komisije naziva Norvešku “pouzdanim prijateljem”.

Neugodno pitanje za Oslo

Norveška se, dakle, prometnula u jednog od ključnih energetskih opskrbljivača Europske unije. Pitanje o kojem se debatira jest ono koje je još u svibnju postavio poljski premijer: je li u redu da Norveška enormno profitira na plinu koji prodaje Europskoj uniji, a čija je cijena posljedica brutalnog rata na istoku kontinenta?

Stvari su otišle toliko daleko da se propituju reperkusije na međunarodni ugled Norveške. Jedan je portal nedavno tvrdio da su i neki norveški diplomati u inozemstvu zabrinuti i navodno kažu da se propituje solidarnost Norveške s ostatkom Europe u potpori Ukrajini. Mada je Norveška, podsjetimo, rezervirala milijardu eura za Ukrajinu u ovoj i sljedećoj godini.

Cijene postaju problem

Ali sve veće cijene plina, zbog kojih vlade država članica poduzimaju besprimjerne mjere kako bi zaštitile kućanstva i gospodarstva, pogotovo pred zimske mjesece, očito i za Norvešku postaju problem. Ne unatoč tome što joj enormno povećavaju prihode – nego upravo zato.

“Ovi nagli skokovi cijena plina nisu u interesu Norveške”, izjavio je premijer Jonas Gahr Stoere, nekadašnji ministar vanjskih poslova koji sigurno dobro zna koliko je važan međunarodni imidž. No, ne radi se samo o tome.

EU želi deal s Norveškom

Norveška tijesno surađuje s EU-om u političkim, gospodarskim i sigurnosnim pitanjima. Dio je Europskog gospodarskog prostora, ima povlastice za pristup zajedničkom europskom tržištu. Trgovinske veze su čvrste i bitne za obje strane. Norveškoj nije u interesu da kriza s energentima gurne europska gospodarstva u recesiju.

Iako su, formalno, uvjeti prodaje plina pitanje energetskih kompanija, Europska unija nada se da će s Norveškom uspjeti sklopiti deal koji će obuzdati trenutne cijene. “Moramo se truditi sniziti cijenu plina”, kazala je von der Leyen. S norveškim premijerom dogovorila je osnivanje radne skupine, kako bi se barem ublažila europska energetska kriza.

Limitiranje cijena plina?

Jedan od prijedloga, koji izaziva nesuglasice i unutar EU-a, jest limitiranje cijene po kojoj zemlje članice kupuju plin. Neke zemlje, poput Hrvatske, smatraju da bi ograničenje veleprodajnih cijena trebalo vrijediti za sav plin, bez obzira otkud se uvozi – dakle, ne samo iz Rusije – što bi onda obuhvatilo i Norvešku.

No, oko toga još nema suglasja unutar EU-a, a ni u Norveškoj nisu previše skloni takvom rješenju. Iako skeptičan prema tom prijedlogu, jer smatra da ne bi riješio europske probleme, norveški premijer za Politico kaže da su otvoreni za raspravu o svim idejama.

Pitanje je i bi li određivanjem maksimalne cijene EU riskirala da izgubi dobavljače koji će svoj proizvod prodati na drugim tržištima. Drugim riječima, postoji rizik da, upravo pred zimske mjesece, ovom mjerom EU izazove kontra efekt i ograniči si opskrbu plinom.

Teški pregovori, teška zima

Budući da ni među članicama (zasad) nema suglasja o toj mjeri – iz Berlina, primjerice, poručuju da oko toga treba biti “vrlo oprezan” – opcija su i dugoročni ugovori o opskrbi. Fiksirana cijena bi bila niža od sadašnje tržišne, a kupci bi morali preuzeti rizik da ostanu ugovorno vezani i kada se tržište smiri.

Pregovori između “pouzdanih prijatelja” bit će teški. Ali bez njih zima bi za EU mogla biti još teža.