Notorna banda iz Splita švercala drogu, palila lokale i planirala likvidacije. Visoki kazneni sud im smanjio kazne
Pripadnici skupine su nepravomoćno osuđeni na više od 39 godina zatvora na temelju optužbi za zločinačko udruživanje
Visoki kazneni sud (VKS) djelomično je ukinuo, djelomično preinačio i djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu Županijskog suda u Splitu protiv sedmorice optuženika za više nedjela u sastavu zločinačkog udruženja među kojima je krijumčarenje droge i planiranje likvidacije.
Riječ je o postupku protiv zločinačke organizacije predvođene Deanom Majstorovićem, a koju su još činili Dino Stojanović, Hrvoje Miljak, Luka Buzdovančić, Jerko Malvasija, Bosiljko Šakić i Ivan Šunjić.
Nepravomoćno osuđeni na više od 39 godina zatvora
Pripadnici skupine su nepravomoćno osuđeni na više od 39 godina zatvora zbog optužbi za zločinačko udruživanje u cilju krijumčarenja veće količine droge iz Južne Amerike, planiranje likvidacije jedne osobe te bacanje molotovljevih koktela na dva objekta u Splitu radi zastrašivanja.
VKS je, ne navodeći identitete, priopćio da je odlučujući o žalbama Uskoka i optuženika djelomično prihvatio žalbu Hrvoja Miljka i u odnosu na njega ukinuo nepravomoćnu presudu u odluci o troškovima kaznenog postupka te u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
VKS kaže da nema potrebe za pooštravanje kazni
Nadalje, djelomično je prihvaćena žalba Dine Stojanovića te preinačena prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela, a posljedično i u odluci i kazni pa je Stojanoviću s prijašnjih sedam i pol godina kazna preinačena na šest godina zatvora.
U odluci o kazni preinačena je presuda i u odnosu na Deana Majstorovića koji je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 godina. Odlukom prizivnog suda ta je kazna smanjena na jedinstvenu kaznu zatvora od 10 godina. Apelacijski sud ističe da su u preostalom dijelu žalbe Uskoka i svih optuženika odbijene kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.
VKS je, u odnosu na žalbu tužiteljstva protiv odluke o kaznama, a polazeći od svrhe kažnjavanja, zaključio kako nema mjesta postrožavanju, kako pojedinačno utvrđenih kazni koje je prvostupanjski sud izrekao optuženicima tako i jedinstvenih kazni zatvora jer takve kazne u sebi sadrže dostatnu količinu društvene osude za počinjena kaznena djela, te će se njima ostvariti svrha kažnjavanja.