Nova hrvatska desna inteligencija: dva čovjeka koja su uništila, jedan na svjetskoj razini, drugi tu doma
Šustar i Hasanbegović neviđeno su kompromitirali svoju Vladu
Do prije pet ili šest godina hrvatska moderna desna inteligencija uopće nije postojala. Vodeći desni inteletualci bili su starinski književnici, poput Ivana Aralice i Dubravka Jelačića, koji već predugo ne razumiju svijet oko sebe, ili ekscentrični znanstvenici poput Davora Pavune ili Josipa Pečarića, koji su svakim svojim društveno političkim istupom izazivali mješavinu čuđenja, zgražanja i podsmjeha.
Utoliko je logično da hrvatska desnica nikada nije uspjela stvoriti niti jedan utjecajniji medij, niti je bila kadra artikulirati odgovore na ozbiljne društvene probleme. Za većinu hrvatskih desnih intelektualaca, kada govorimo o politici, Franjo Tuđman i danas se doima ne modernim, nego avangardnim.
Tek je HDZ Tomislava Karamarka – suprotno parolaškoj tezi da je Karamarko rastjerao intelektualce iz stranke – uspio afirmirati dva istaknuta intelektualca mlađe do srednje generacije.
Mogli su oblikovati i afirmirati konzervativne vrijednosti
Riječ je o dr. Predragu Šustaru, molekularnom biologu i filozofu, kojeg je gospodin Karamarko imenovao ministrom obrazovanja, i dr. Zlatku Hasanbegoviću, Karamarkovom ministru kulture, pedantnom povjesničaru kojem i njegovi ideološki protivnici, poput Slavka Goldsteina, priznaju status autentičnog javnog intelektualca.
I što se dogodilo u ovih pola godine?
Umjesto da pokušaju oblikovati i afirmirati konzervativne vriijednosti u Hrvatskoj, baš su Šustar i Hasanbegović kompromitirali desnu Vladu, više nego bilo koji drugi njen ministar. Dr. Šustar napravio je dvije katastrofalne pogreške, po kojima će ga se pamtiti idućih desetak godina.
Skandalozni rezultati samo jednog ministra
Prvo, Šustar je, u ime klerikalne Hrvatske, srušio reformu školstva, nanio potencijalno golemu štetu generacijama naše djece te izazvao masovno nezadovoljstvo u narodu.
Drugo, dr. Šustar, kao tehnički ministar, pokušava promijeniti Zakon o sportu, i to tako da ukine ona dva članka koja ne pogoduju Zdravku Mamiću i Hrvatskom nogoemtnom savezu.
Ministar Šustar istaknuo se, dakle, po rušenju prvog ozbiljnog pokušaja da se hrvatsko školstvo popravi, i po naporima da zaštiti čovjeka koji je optužen za pronevjeru više od sto milijuna kuna. Malo se koji ministar može pohvaliti ovako skandaloznim rezultatom.
Glavni krivac za debakl hrvatskog međunarodnog ugleda
I dok je Šustar briljirao u unutarnjoj igri, dr. Hasanbegović osobito se eksponirao na vanjskopolitičkom planu. Hrvatska nikad u zadnjih petnaest godina nije dobila toliko negativnog publiciteta u velikim svjetskim medijima, kao u proteklih šest mjeseci. Od Spiegela, preko Reutersa do Le Mondea i američkih medija, svi su redom optuživali Hrvatsku za filofašizam i povijesni revizionizam.
Hrvatska je od simpatične, tolerantne, otvorene i liberalne zemlje, odjednom postala neko antipatično, mračno, ultrakonzervativno područje, čija se Vlada igra s rezultatima Drugog svjetskog rata.
Glavni krivac za najgori debakl hrvatskog međunarodnog ugleda unatrag petnaest godina svakako je dr. Zlatko Hasanbegović, ministar kulture.
Više štete nego sve druge propagandne akcije
Hasanbegovićeve proustaške i antiantifašističke izjave, kao i njegova prošlost, koju je obilježilo čak i druženje sa zakletim nacistom, tragikomičnim Mladenom Schwartzom, nanijeli su našoj zemlji više štete nego sve srpske propagandne akcije unatrag desetljeća i pol.
Ovo su, naprosto, lako dokazive činjenice. Ministar obrazovanja osramotio je i iziritirao Hrvatsku na unutarnjem planu, dok je ministar kulture kompromitirao našu zemlju u svijetu.
I sve to za samo pola godine: novi hrvatski desni intelektualci uistinu se mogu pohvaliti izvrsnim rezultatima.
Prilično snažne simpatije prema ustaškom pokretu
U Hasanbegovićevu slučaju, jasno je o čemu se radi. Oni koji su čitali Hasanbegovićeve radove o Muslimanima u staroj Jugoslaviji I Hrvatskoj, znaju da je, koliko god se trudio biti objektivan i intelektualno pošten, zapravo umjereni endehazijski nostalgičar. Ne, naravno, u onom vulgarnom smislu, kao emigrantska hrvatska radikalna desnica, koja veliča NDH. Hasanbegović, znači, nije apologet NDH, ali je smatra pravom državom te osjeća prilično snažne simpatije prema ustaškom pokretu.
Političar s takvim stavovima naprosto ne može biti član niti jedne hrvatske Vlade (osim ako je tijekom mandata odlučio šutiti o svojim uvjerenjima), jer će nužno izazvati golemu štetu.
Glavni kandidati za titulu najgoreg ministra
Kada je, pak, riječ o Šustaru, ministar obrazovanja gotovo je tipičan primjer nesnalaženja desnih intelektualaca u temeljnom razlikovanju onoga što je dobro, a što je loše za društvene interese.
Slučaj pokušaja obrane Zdravka Mamića i HNS-a upravo dramatično govori o Šustarovoj posvemašnoj izgubljenosti, jer se cijela ta akcija može svesti na samo jednu poruku: ministar obrazovanja štiti jedan od najgorih korupcijskih slučajeva u Hrvatskoj.
Pedrag Šustar i Zlatko Hasanbegović glavni su kandidati za titulu najgoreg ministra nesumnjivo najgore hrvatske Vlade. Desnicu tek može tješiti da se ni liberalna ljevica dosad nije proslavila sa svojim intelektualcima u vlasti.