Evo što Amnesty International kaže o slučajevima Karami i Hoseini: ”Presude su se bazirale na iznuđenim priznanjima. Prije početka suđenja državni su mediji emitirali iznuđena priznanja optuženih, te su ih opisali kao ubojice, kršeći njihova prava na presumpciju nevinosti i slobodu od mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog, ponižavajućeg postupanja. Samo suđenje nije imalo nikakve veze sa smislenim sudskim postupkom.”
O sustavnom divljaštvu svjedoči bezbroj činjenica
Karami i Hoseini spadaju među više desetaka prosvjednika koje je iranski režim osudio na smrt. Očigledno je da se iranski režim brani od prosvjednika tako da “legalno” ubija političke protivnike, pokušavajući zastrašiti sve brojnije prosvjednike. Sudska ubojstva Karamija i Hoseinija samo su jedan od brojnih dokaza da je iranski režim već desetljećima ekstremno brutalan i dubinski zao.
Iranski režim više se od 40 godina fokusira na sve moguće oblike represivnih postupaka prema političkim i vjerskim neistomišljenicima. Riječ je o jednoj od najokrutnijih teokracija na svijetu, unatrag stotinjak godina.
O sustavnom divljaštvu iranskog teokratskog sustava svjedoči bezbroj činjenica: od famozne fetve protiv Salmana Rushdieja, koja se, nažalost djelomično realizirala prošlog ljeta, preko depresivnih, gotovo hiperrealističkih prizora stvarnog života u Perzepolisu, do tisuća i tisuća državnih ubojstava od vremena kad je Iran postao teokracija, pa do danas (ne želimo, naravno, reći da je režim Homeinijeva prethodnika, šaha Reze Pahlavija, bio dobar, human i demokratski, daleko od toga, ali je svakako bio manje fanatičan od islamskog iranskog režima).
‘Vlast, osobito državna, prirodno je povezana sa zlom’
Vlast, osobito državna, prirodno je povezana sa zlom. Zlo je, u različitim omjerima, neizbježni sastojak većine političkih sustava, uključujući i američki. Nadalje, mnogi američki saveznici imaju izrazito zle i okrutne režime, počevši sa Saudijskom Arabijom. No, Iran se iz godine u godinu svrstava među one zaista najgore političke sustave na svijetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Reakcijama na najnoviji val prosvjeda, izazvan policijskim linčovanjem 22-godišnje Mahse Amini, ubijene zato što nije nosila hidžab; reakcijama na prosvjede isprovocirane tim policijsko – vjersko – političkim zločinom, Iran je pokazao da pripada baš izrazito zločinačkim režimima, poput Putinove Rusije, Xi Jinpingove Kine, Lukašenkove Bjelorusije, ili, vratimo se dvadesetak godina unatrag, Sadamova Iraka.
Radi se o režimima koji duboko preziru ili su prezirali samo ideju ljudskih prava, građanskih sloboda i političke (vjerske) različitosti, i koji su spremni koristiti sve moguće najbrutalnije nasilne metode da bi se održali na vlasti. Iran je ovdje osobito težak i razočaravajući primjer.
Iran je jedna od najstarijih svjetskih država i nacija
Iran je jedna od najstarijih svjetskih država i nacija, koja je unatrag 1500 godina promijenila niz osvajača, ali nije izgubila svoj etnički i povijesni identitet. Iran je jedna od najozbiljnijih velikih svjetskih nacija. Firdusijeva Šahname (Knjiga kraljeva), prvi put objavljena 1010. godine, možda je najfascinantnija i najsofisticiranija literarna povijest jednog naroda i njegova društvenog i političkog razvoja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šahname je, naravno, mistifikacija, što je ne čini manje veličanstvenom. Iran je nacija s integritetom i identitetom, i ne može se promatrati kao pojedine nove države Trećeg svijeta, u kojima je gotovo prirodno da jedan režim svakih par godina državnim udarom smijeni svoje prethodnike i usput pobije par tisuća, par desetaka tisuća, ili par stotina tisuća svojih državljana.
Iran je potencijalna nuklearna sila i jedna od najvažnijih država u svom dijelu svijeta. Utoliko je još strašnije i opasnije da Iran već više od četrdeset godina tone u najgore teokratsko divljaštvo i da se, zaista, može uspoređivati s najmalignijim diktaturama na svijetu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako jedna od najstarijih svjetskih država i nacija već 40 godina tone u najgore teokratsko divljaštvo
Nova politički motivirana pogubljenja pokazuju da je iranski režim ekstremno brutalan i dubinski zao
Vlast, osobito državna, prirodno je povezana sa zlom. Zlo je, u različitim omjerima, neizbježni sastojak većine političkih sustava, uključujući i američki. Nadalje, mnogi američki saveznici imaju izrazito zle i okrutne režime, počevši sa Saudijskom Arabijom. No, Iran se iz godine u godinu svrstava među one zaista najgore političke sustave svijeta.
Iran je u subotu objesio šampiona u karateu Mohameda Mehdija Karamija i Sejeda Mohamada Hoseinija. Obojica su bili u ranim dvadesetim godinama. Njih su dvojica osuđeni za ubojstvo jednog pripadnika iranskih paravojnih, prorežimskih milicija 3. studenog prošle godine, tijekom protuvladinih demonstracija.
Evo što Amnesty International kaže o slučajevima Karami i Hoseini: ”Presude su se bazirale na iznuđenim priznanjima. Prije početka suđenja državni su mediji emitirali iznuđena priznanja optuženih, te su ih opisali kao ubojice, kršeći njihova prava na presumpciju nevinosti i slobodu od mučenja i drugog okrutnog, nečovječnog, ponižavajućeg postupanja. Samo suđenje nije imalo nikakve veze sa smislenim sudskim postupkom.”
O sustavnom divljaštvu svjedoči bezbroj činjenica
Karami i Hoseini spadaju među više desetaka prosvjednika koje je iranski režim osudio na smrt. Očigledno je da se iranski režim brani od prosvjednika tako da “legalno” ubija političke protivnike, pokušavajući zastrašiti sve brojnije prosvjednike. Sudska ubojstva Karamija i Hoseinija samo su jedan od brojnih dokaza da je iranski režim već desetljećima ekstremno brutalan i dubinski zao.
Iranski režim više se od 40 godina fokusira na sve moguće oblike represivnih postupaka prema političkim i vjerskim neistomišljenicima. Riječ je o jednoj od najokrutnijih teokracija na svijetu, unatrag stotinjak godina.
O sustavnom divljaštvu iranskog teokratskog sustava svjedoči bezbroj činjenica: od famozne fetve protiv Salmana Rushdieja, koja se, nažalost djelomično realizirala prošlog ljeta, preko depresivnih, gotovo hiperrealističkih prizora stvarnog života u Perzepolisu, do tisuća i tisuća državnih ubojstava od vremena kad je Iran postao teokracija, pa do danas (ne želimo, naravno, reći da je režim Homeinijeva prethodnika, šaha Reze Pahlavija, bio dobar, human i demokratski, daleko od toga, ali je svakako bio manje fanatičan od islamskog iranskog režima).
‘Vlast, osobito državna, prirodno je povezana sa zlom’
Vlast, osobito državna, prirodno je povezana sa zlom. Zlo je, u različitim omjerima, neizbježni sastojak većine političkih sustava, uključujući i američki. Nadalje, mnogi američki saveznici imaju izrazito zle i okrutne režime, počevši sa Saudijskom Arabijom. No, Iran se iz godine u godinu svrstava među one zaista najgore političke sustave na svijetu.
Reakcijama na najnoviji val prosvjeda, izazvan policijskim linčovanjem 22-godišnje Mahse Amini, ubijene zato što nije nosila hidžab; reakcijama na prosvjede isprovocirane tim policijsko – vjersko – političkim zločinom, Iran je pokazao da pripada baš izrazito zločinačkim režimima, poput Putinove Rusije, Xi Jinpingove Kine, Lukašenkove Bjelorusije, ili, vratimo se dvadesetak godina unatrag, Sadamova Iraka.
Radi se o režimima koji duboko preziru ili su prezirali samo ideju ljudskih prava, građanskih sloboda i političke (vjerske) različitosti, i koji su spremni koristiti sve moguće najbrutalnije nasilne metode da bi se održali na vlasti. Iran je ovdje osobito težak i razočaravajući primjer.
Iran je jedna od najstarijih svjetskih država i nacija
Iran je jedna od najstarijih svjetskih država i nacija, koja je unatrag 1500 godina promijenila niz osvajača, ali nije izgubila svoj etnički i povijesni identitet. Iran je jedna od najozbiljnijih velikih svjetskih nacija. Firdusijeva Šahname (Knjiga kraljeva), prvi put objavljena 1010. godine, možda je najfascinantnija i najsofisticiranija literarna povijest jednog naroda i njegova društvenog i političkog razvoja.
Šahname je, naravno, mistifikacija, što je ne čini manje veličanstvenom. Iran je nacija s integritetom i identitetom, i ne može se promatrati kao pojedine nove države Trećeg svijeta, u kojima je gotovo prirodno da jedan režim svakih par godina državnim udarom smijeni svoje prethodnike i usput pobije par tisuća, par desetaka tisuća, ili par stotina tisuća svojih državljana.
Iran je potencijalna nuklearna sila i jedna od najvažnijih država u svom dijelu svijeta. Utoliko je još strašnije i opasnije da Iran već više od četrdeset godina tone u najgore teokratsko divljaštvo i da se, zaista, može uspoređivati s najmalignijim diktaturama na svijetu.