Nova presuda za mega skandal u Ini: bivši direktor sređivao poslove i uzeo milijune mita, plaćali mu i vrijednim umjetninama
Županijski sud u Zagrebu donio je nepravomoćnu presudu protiv Bojana Milkovića i Miroslava Pacaka
Bojan Milković bio je direktor Inine tvrtke za bušenje i održavanje bušotina – Crosco, a zatim i glavni izvršni direktor u Ini. Sada preko svoje tvrtki radi za MOL. Milković je bio uhićen početkom 2011. zbog sumnji da je primio gotovo osam milijuna kuna mita. Danas je ga u ponovljenom procesu vijeće Županijskog suda u Zagrebu nepravomoćno osudilo na četiri godine zatvora zbog te ozbiljne korupcije kod sklapanja poslova. Krivim je proglašen i nekadašnji voditelj remonta platformi Miroslav Pacak koji je dobio tri i pol godine zatvora.
Preokret nakon novog suđenja
Nakon prvog suđenja obojica su bila oslobođena krivnje, no Vrhovni sud je u srpnju 2020. tu presudu poništio i vratio proces na početak. Sada stiže nepravomoćna osuđujuća presuda iz koje se može iščitati klupko ozbiljne korupcije, a vlasnik firme koja je, kako je utvrdio sud, nekoć plaćala mito za suradnju s Croscom, s tom Ininom kompanijom, prema Telegramovim informacijama, surađuje i danas.
Inače, optužbe protiv Milkovića sežu još na početak 2000-ih. USKOK je u optužnici tvrdio da su on i Pacak od tada, pa sve do kraja prosinca 2009., od kooperanata tražili pet do deset posto od neto vrijednosti ukupno izvedenih radova. To je, sumnja se, bio uvjet da bi uopće dobili posao s Croscom.
Kako su direktori plaćali mito?
Direktori tih tvrtki, navedeno je u nepravomoćnoj presudi, doista su i plaćali tražene postotke mita ne bi li nastavili normalno poslovanje. Tako je tvrtki Petra Elkaza ‘Antikorozija Krajina’, koja je promijenila naziv u ‘Metal color’, između 2002. i 20007. omogućen niz angažmana na remontu Croscovih platformi. I dok je Pacak tražio 10 posto vrijednosti od ugovorenih poslova, Milković je Elkazu pomogao da pobjedi na raspisanim natječajima. Osim što mu je dostavljao insajderske informacije, dopustio mu je da na natječaj preda bianco-ponudu u koju su naknadno upisani najpovoljniji podaci.
Iznosi su, rekonstruirao je sud, isplaćivani u ratama, do ukupnog iznosa većeg od milijun eura, točnije 7.764.401 kunu mita. Milković, prema presudi, dobio 534.913 eura odnosno 4.030.308 kuna, te će mu taj novac, ako presuda postane pravomoćna biti i oduzet. Kod Pacaka je pak završilo 495.096 eura odnosno 3.730.308 kuna. Kao nagradu za ugovorene poslove Milković je, utvrdio je sud, dobio i mobitel vrijedan 11 tisuća kuna, te umjetničku sliku Mersada Berbera za koju je navodno plaćeno oko 1.500 eura.
Iskazi svjedoka bili su ključni
Ključni svjedok USKOK-a u ovom slučaju bio je upravo Petar Elkaz, a važnu ulogu imaju je i Zoran Lucić, preko čije firme “Skela-mont” je također plaćan dio mita.
Zanimljivo je da je Lucić u ponovljenom suđenju značajno ublažio svoje svjedočenje protiv Milkovića i Pacaka, dok su Elkazovo svjedočenje obrane od početka umanjivale. Naime, on je ranije na sudu u Slavonskom Brodu bio kažnjen zbog izvlačenja novca iz tvrtke “Đuro Đaković – Montaža”. Utvrđeno je da je sa suprugom Đurđicom, te Vinkom Marunicom, koji je bio voditelj gradilišta, ispostavljao je tvrtki “Đuro Đaković – Montaža” fiktivne račune koje je ta tvrtka uredno podmirivala. Na taj je način od 2002. do 2008. izvučeno oko 6,8 milijuna kuna. Upravo taj novac, uvjeren je USKOK, Elkaz je prosljeđivao Milkoviću i Pacaku kao mito.
Međutim, budući da se radilo o osuđenoj osobi, obrane su uvjeravale da je Elkaz zapravo trgovao s USKOK-om , te dobio samo uvjetnu kaznu u zamjenu za svjedočenje protiv Milkovića i Pacaka.
Provizija isplaćivana u ratama
Elkazov iskaz duboko je kompromitirao obojicu. Opisao je na sudu kako im je za blagdane dostavljao poklon pakete s kuvertama u kojima se nalazila provizija. Prisjetio se kako je Pacaku nosio novac i predavao mu ga u lokalima. Milković ga je, tvrdi, jednom čak upozorio da ne smije kasniti s plaćanjem provizije. Pokazao mu je, kaže Elkaz, tablicu s dugovanjima i rokovima isplata.
Budući da je Milković u međuvremenu napredovao do glavnog izvršnog direktora u Ini, Elkaz je bio svjestan da je porastao i njegov utjecaj. “Znao sam da, ako ne platim proviziju, tvrtke s kojima je Crosco surađivao na platformama neće više dobivati poslove”, naglasio je tijekom procesa Elkaz.
Kaznena prijava zbog mita
I dok nakon prvog postupka sud nije povjerovao svjedocima, jer nisu bili dovoljno uvjerljivi, sada su njihovi iskazi ipak prihvaćeni. Tim više što je Elkaz, nakon što više nije mogao plaćati mito, odnosno kada su mu dvije tvrtke uništene zbog propasti projekta jedne Croscove platforme, podnio kaznenu prijavu. Izložio je na taj način i samog sebe jer je opisao na koji je način izvlačio novac preko svoje firme ne bi li mogao plaćati Milkovića i Pacaka.
Protiv Milkovića, koji će se kao i Pacak moći žaliti na ovu nepravomoćnu presudu, u tijeku je još jedan sudski postupak. Riječ je o optužbama da je preplatio marketinške usluge tvrtki Fimi media. Sumnja se da je taj novac izvlačen za punjenje HDZ-ovih crnih fondova zbog čega se sudi i bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Ivi Sanaderu.
Prema optužnici Milković je između srpnja 2005. i srpnja 2007. Fimi mediji platio oko četiri milijuna kuna na osnovu 105 ispostavljenih računa. Tužiteljstvo, međutim, tvrdi da se radilo o marketinškim uslugama vrijednima tek dva milijuna kuna pa je Milković optužen za zloporabu položaja.