Nova šefica EK gura ambiciozan plan za spas klime koji može promijeniti EU. Evo zašto je to ključno i za Hrvatsku
Pitanje na kojem će ambiciozni prijedlozi proći ili propasti jest - tko će to sve platiti?
Bit će to pomalo simboličan početak novog mandata: tek što je stupila na dužnost nove predsjednice Europske komisije, Ursula von der Leyen prvi će radni dan, u ponedjeljak, otputovati u Madrid na globalnu konferenciju o klimatskim promjenama. Mada tako nije bilo planirano – nova Komisija kasni mjesec dana – sretno se poklopilo s ambicijama nove šefice. „Mislim da je važno da Europska komisija bude predstavljena u Madridu s Europskim zelenim planom koji počinje odmah”, kazala je von der Leyen nedugo nakon što je Europski parlament ove srijede potvrdio novi saziv Komisije.
Von der Leyen starta vrlo ambiciozno: Europski zeleni plan za Europu, ključni dio njezinog petogodišnjeg programa, namjerava predstaviti u prvih sto dana svog mandata. On će uključivati prvi europski propis o klimi kako bi se u europsko zakonodavstvo ugradio cilj o postizanju klimatske neutralnosti do 2050. godine, cilj koji je dosad dijelio Europsku uniju, uglavnom na istok i zapad. No, nova šefica smatra da Europa mora postati prvi klimatski neutralan kontinent na svijetu.
Stvaranje klimatske banke
Von der Leyen želi i ambicioznije smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2030. godine. Umjesto dosad dogovorenih 40 posto, emisije bi se trebale smanjiti za barem 50 posto u odnosu na razine iz 1990. godine. Nadalje, Europsku investicijsku banku – barem jedan njezin dio – želi pretvoriti u Europsku banku za klimu. Četvrtina ukupnog financiranja EIB-a, navodi von der Leyen u svom programu, namijenjena je već sada ulaganjima u području klime.
Ali ona želi da se taj udio do 2025. godine barem udvostruči, dakle da polovica novca koja ide preko EIB-a bude uložena u projekte koji podupiru borbu protiv klimatskih promjena. Taj je plan u skladu s nedavnom odlukom EIB-a o novim kriterijima za financiranje energetskih projekata. Najavili su da će od kraja 2021. godine prestati kreditirati projekte vezane za fosilna goriva i usmjeriti se na ekološki održivije projekte.
Egzistencijalno pitanje za EU
Održivost je lajtmotiv i za budućnost poljoprivrede. Von der Leyen najavljuje novu poljoprivrednu strategiju – „od polja do stola” – za „održivu proizvodnju hrane”. Predlaže i europski sporazum o klimi koji bi okupio lokalne zajednice, civilno društvo, industriju i školstvo da zajednički osmisle kako potaknuti promjenu ponašanja, pojedinaca i kompanija.
Ovo je dio ključnih točaka plana koji bi Europu trebao u narednim godinama postaviti na čelo globalnih nastojanja u borbi protiv klimatskih promjena. Motivacija nove predsjednice Komisije je jasna: zaštita klime je „egzistencijalno pitanje za Europu – i za svijet”, poručila je za vrijeme ovotjedne rasprave u Europskom parlamentu, prizivajući slike Venecije potopljene rekordnim poplavama i Portugala pogođenog vatrenom stihijom.
Europski parlament slaže se s novom šeficom Komisije. Zastupnici su ovoga tjedna, pred sastanak u Madridu, proglasili „stanje klimatske i okolišne krize” i pozvali Komisiju, države članice i sve globalne aktere „da hitno poduzmu konkretne mjere potrebne za borbu protiv te opasnosti i njezino suzbijanje, prije nego što bude prekasno”. Uvjerljiva većina eurozastupnika, dakle, smatra da je situacija alarmantna.
Štete se mjere u milijardama
Za Hrvatsku, koja se ovih dana hrva s najduljim prosvjetnim štrajkom, ove teme mogu se čini dalekima, ali dakako da nisu. Uostalom, medije nerijetko pune snimke i slike potopljenih gradova, šteta od olujnih vjetrova, pijavica… I Ministarstvo zaštite okoliša i energetike proljetos je objavilo poprilično dramatične prognoze o utjecaju klimatskih promjena na Hrvatsku.
„Republika Hrvatska već je duže vrijeme izložena negativnim učincima klimatskih promjena koji utječu na ekosustave, gospodarske sektore i na zdravlje ljudi te uzrokuju značajne ekonomske gubitke. Prema izvješću Europske agencije za okoliš Republika Hrvatska spada u skupinu od tri europske zemlje s najvećim kumulativnim udjelom šteta od ekstremnih vremenskih i klimatskih događaja u odnosu na bruto nacionalni proizvod. Računa se da su ti gubici, u razdoblju od 1980. do 2013. godine, bili oko 2 milijarde i 250 milijuna eura, odnosno u prosjeku oko 68 milijuna eura godišnje”, upozorilo je Ministarstvo u uvodu strategije za prilagodbu klimatskim promjenama. Dokument se odnosi na razdoblje do 2040. godine, s pogledom na 2070. godinu.
U strategiji se navode procjene da je, zbog ekstremnih vremenskih uvjeta, između 2000. i 2007. godine poljoprivredni sektor oštećen za 173 milijuna eura, a da je prije 16 godina suša „prouzročila štetu između 63 i 96 milijuna eura energetskom sektoru”.
Ključno pitanje – tko će to platiti
Ni prognoze za budućnost nisu blistave. Prema jednom od dva razrađena scenarija predviđa se mogućnost da se do 2040. godine poveća broj sušnih razdoblja u jesen u gotovo cijeloj zemlji, a u sjevernim područjima i u proljeće i ljeti. Govori se i o mogućim produženim razdobljima ekstremnih temperatura; očekivanom porastu razine mora; smanjenju prinosa trenutnih poljoprivrednih kultura za tri do osam posto do 2050. godine „zbog klimatskih promjena”…
Hrvatska bi, dakle, trebala biti poprilično zainteresirana za Europski zeleni plan koji najavljuje Ursula von der Leyen. No, ključno pitanje – koje već sada izaziva podjele među državama članicama – tiče se, dakako, novca: tko će platiti ambicioznu tranziciju Europske unije? To je pitanje na kojem će plan nove Komisije proći ili propasti. I za Hrvatsku, s obzirom na njezine gospodarske kapacitete, to je jedno od bitnijih pitanja za provedbu Europskog zelenog plana.
Otpor na istoku EU-a
Pojedine članice EU-a, poput Poljske, za proizvodnju energije oslanjaju se na ugljen i zato su izuzetno rezervirane prema velikim planovima i traže osjetno izdašnije iznose kojima bi se iz zajedničkog proračuna financirala ta tranzicija. Von der Leyen je svjesna tog problema: neke regije, kazala je ovoga tjedna, morat će poduzeti značajnije korake od drugih, a EU će ih, obećava, poduprijeti.
Rezerve pritom pokušava ublažiti obećanjem o osnivanju fonda za pravednu tranziciju koji bi trebao olakšati regijama ovisnim o fosilnim gorivima da se postupno okrenu čišćim energentima. O detaljima fonda, međutim, zasad se službeno ne zna puno, ni to koliko bi novca u njemu bilo niti prema kojim kriterijima bi se taj novac dodjeljivao.
Dodatna je poteškoća što pregovori o sedmogodišnjem proračunu, za razdoblje nakon 2021. godine, o kojima ovisi i fond, ionako nisu jednostavni: članice se ne mogu dogovoriti koliko će u njega uplatiti, financiranje kojih politika će se smanjivati, koliko će svaka država morati izdvajati vlastitih sredstava za sufinanciranje nacionalnih projekata… U konačnici, tko zna hoće li u taj proračun uplaćivati i Velika Britanija ili će ipak ta država konačno napustiti EU, a EU ostati bez jedne od većih neto uplatiteljica.