Novi ekskluziv: Kuščević je prevario ljude za kuhinju, a prije stečaja je otkupio imovinu firme i na tome zaradio
Telegram je došao do dokumenata koji otkrivaju nove, vrlo zanimljive činjenice o poslovanju Lovre Kuščevića kao poduzetnika
Telegram je otkrio niz zanimljivih činjenica o nekretninama ministra uprave, Lovre Kuščevića, koje su ovaj tjedan postale glavna nacionalna tema. Vrlo je zanimljiva, međutim, i povijest obiteljske tvrtke Kuščević d.o.o. koja je nakon stečaja ostavila milijun kuna dugova prema dobavljačima i 300.000 prema državi. Među vjerovnicima je i jedan bračni par iz Splita koji je tri godine prije stečaja naručio i uredno platio kuhinju, no tvrtka Kuščević d.o.o. nikada im je nije isporučila niti im je vratila novac; njihov slučaj detaljno ćemo objasniti u nastavku teksta.
Telegram je sada došao do presude koja otkriva još jedan iznimno znakovit detalj o propalom biznisu današnjeg ministra: pred kraj poslovanja, Lovro Kuščević kao privatna je osoba otkupio vrijedne poslovne prostore tvrtke Kuščević d.o.o. koja je kasnije otišla u stečaj. Ljudi, tvrtke i država kojima su ostali dužni, nisu se imali iz čega naplatiti, jer u trenutku stečaja Kuščević d.o.o. više nije imao dovoljno imovine. Nekoliko godina kasnije, Lovro Kuščević kao privatna osoba prodaje te poslovne prostore za 301.000 eura.
‘Najbolji poslovni potez Lovre Kuščevića’
Pokušavajući izvući sina iz afere u koju je upao, njegov otac Nenad prije nekoliko dana izjavio je za 24 sata kako je “kupovina pa prodaja poslovnog prostora bila najbolji poslovni potez Lovre Kuščevića”. Kako je do tog ‘najboljeg poslovnog poteza’ došlo? Tvrtka Kuščević d.o.o., koju je ministar osnovao s bratom Branimirom, 2005. godine kupila je 328 četvornih metara poslovnih prostora u Supetru na Braču za 210.000 eura. Početkom srpnja 2010. Lovro Kuščević, kao privatna osoba, i tvrtka Kuščević d.o.o. potpisuju ugovor o kupoprodaji temeljem kojeg današnji ministar preuzima te poslovne prostore.
Nismo uspjeli provjeriti za koji iznos jer nam se gospodin Kuščević nije javljao na pozive, a njegov odvjetnik kazao nam je kako ne zna vrijednost ugovora. No, kako su i ministar i njegov otac posljednjih dana isticali da je za dobar dio njegove današnje imovine zaslužna prodaja poslovnih prostora, evidentno je na toj transakciji zaradio.
Nejasno je svejedno kako je te 2010. nabavio novac kojim je otkupio nekretnine svoje tvrtke; u zemljišnim je knjigama evidentirano samo da je godinu i pol kasnije, 15. veljače 2012., od punca Ante Žuvića uzeo zajam u vrijednosti 120.000 eura, temeljem kojeg je na te poslovne prostore upisano založno pravo. Ante Žuvić, danas pokojni otac ministrove supruge, bio je i poslovno povezan s obitelji pa je u tvrtki Kuščević d.o.o. u trenutku prodaje bio na funkciji direktora.
Zanimljivo je i kome je kasnije prodao te nekretnine
Tvrtka Kuščević d.o.o. u stečaj je, po skraćenom postupku, otišla 30. studenoga 2012. godine. Devet mjeseci kasnije, u kolovozu 2013., Lovro Kuščević prodaje nekadašnje poslovne prostore tvrtke turističkoj kompaniji Svpetrvs hoteli za, kako je vlasnik Marijan Dužić jučer kazao Jutarnjem listu, 301.000 eura.
Međutim, ministar se nakon prodaje nije u potpunosti odrekao ovog poslovnog prostora. Uz naznaku prodaje u zemljišne knjige zabilježio je založno pravo zbog, kako piše, osiguranja novčane tražbine od 260 tisuća eura. To bi značilo da Svpetrvs hoteli ministru i dalje duguju taj iznos jer zabilježba još nije uklonjena.
Zanimljivo je da je tvrtka Svpetrvs hoteli bila među investitorima zbog čijih je projekata, kako se vidi iz zapisnika sa sjednice vijeća Općine Nerežišća, koju je prije ulaska u Vladu RH vodio Kuščević, izmijenjen prostorni plan uređenja. Svega tri mjeseca nakon što im je Kuščević, kako je Jutarnji jučer objavio, prodao svoje nekretnine.
Slučaj bračnog para koji nije dobio plaćenu kuhinju
Kako smo ranije spomenuli, među 1,3 milijuna kuna duga, prema pravomoćnoj presudi Županijskog suda u Splitu, je i iznos od 24.551 kuna koji je potraživao jedan bračni par iz Splita. Oni su od tvrtke Kuščević d.o.o. kupili kuhinju još u veljači 2009., dakle više od tri godine prije stečaja. Račun im je Kuščević d.o.o. izdao 24. veljače 2009., a kupoprodajna cijena plaćena je prema ugovoru od 20. travnja te iste godine.
Iako je kuhinja plaćena, kupcima nikada nije isporučena. Nakon nekog vremena, par iz Splita traži povrat uplaćenog novca na što Kuščević d.o.o. ne pristaje. Bilo je, kako smo doznali iz razgovora s kupcima, još pokušaja dogovora. U nekom su trenutku bili pristali i da im se isporuči izložbeni primjerak te kuhinje, ali i to na kraju propada.
Kako su supružnici iz Splita u tom trenutku ostali i bez novca i bez kuhinje, odlučuju tužiti tvrtku Kuščević d.o.o. Tužbu podnose 11. kolovoza 2010. godine. Na sudu se iz ministrove firme nitko ne pojavljuje. Zato se 14. ožujka 2011. donosi presuda zbog ogluhe. Tvrtka Kuščević d.o.o. je izgubila i prema presudi moraju obeštetiti supružnike. Kako nije bilo ni žalbe na presudu, ona 31. ožujka 2011. postaje pravomoćna, a 15 dana kasnije i ovršna. To znači da su supružnici iz Splita sada mogli prisilno naplatiti dug.
Kada su mogli krenuti u ovrhu, tvrtka više nije imala imovine
U međuvremenu, tvrtka Kuščević d.o.o. koja je prema svemu sudeći već bila u poslovnim problemima, jer bi se u protivnom moglo sumnjati u ozbiljno kazneno djelo prijevare, svoju imovinu temeljem kupoprodajnog ugovora prebacuje na ime Lovre Kuščevića.
Tada su Kuščevići već bili svjesni da imaju dug prema supružnicima iz Splita, kojima nisu isporučili kuhinju, iako im je ona plaćena. Doduše, formalno gledano, taj dug je sudski priznat tek u ožujku 2011. kada je presuda po tužbi kupaca postala pravomoćna. No, kako smo spomenuli, bračni par kuhinju je uredno još platio 20. travnja 2009. godine.
Kada su supružnici iz Splita dobili odluku suda temeljem koje su mogli krenuti u ovrhu, tvrtka Kuščević d.o.o. više nije imala vrijedne imovine iz koje bi se dug mogao naplatiti, jer su, dakle, 6. srpnja 2010. njezini poslovni prostori prodani Lovri Kuščeviću. Drugim riječima, supružnici iz Splita ostali su bez mogućnosti da se naplate. Uvjereni da je gospodin Kuščević otkupio poslovne prostore kako bi se vjerovnike tvrtke onemogućilo u naplati duga, podnose novu tužbu.
Nedavna presuda Županijskog suda u Splitu
Ovoga puta kupci pokreću postupak protiv tvrtke Kuščević d.o.o. i Lovre Kuščevića koji je od nje kupio poslovne prostore u Putu Vele Luke 4. Traže od suda da raskine taj ugovor o kupoprodaji, odnosno da pobije pravne radnje njihovog dužnika. Uvjeravaju sud kako su oštećeni tim potezom braće Kuščević i ministrovog punca Ante koji je pred gašenje tvrtke postao njezin direktor, jer više nisu mogli naplatiti svoju tražbinu.
Iako su ranijom presudom nedvojbeno dokazali da im je tvrtka Kuščević d.o.o. ostala dužna, supružnici se nisu uspjeli naplatiti od današnjeg ministra. Prvu presudu kojom je odbijena tužba izigranih kupaca, sud u Supetru donosi sredinom lipnja 2017. godine. Prema obrazloženju, firma Kuščević d.o.o. prodala je Lovri Kuščeviću svoje poslovne prostore mjesec dana prije nego što je dug prema supružnicima iz Splita, kako kaže sud, postao stvaran. Odnosno prije nego je presuda kojom im je potvrđen dug postala pravomoćna. I Kuščevićev odvjetnik objašnjavao je kako doista nije bilo nikakve zapreke da firma proda svoju imovinu, jer, eto, nije znala da time bilo koga oštećuje. Primjećuje i da kupci nisu svoje potraživanje prijavili u stečajnom postupku firme Kuščević d.o.o.
Nakon što su izgubili prvi dio postupka supružnici se, prema službenim podacima u ePredmetu, žale na takvu odluku suda. No, Županijski sud u Splitu odbija ih, te nedavno potvrđuje presudu koja je ovih dana i zaprimljena na sudu u Supetru.
Istraga koju bi možda trebale provesti institucije RH
Čuli smo se s kupcima tvrtke Kuščević d.o.o., koji su nam potvrdili da ni u međuvremenu nisu dobili niti svoj novac, niti kuhinju. Ogorčeni su ovakvim raspletom i tvrde kako nadležna tijela, prije svega Porezna uprava, godinama nisu kontrolirali poslovanje tvrtke obitelji Kuščević.
I dalje je ostalo puno nepoznanica u ovoj kompliciranoj priči. S obzirom na to da Kuščević d.o.o. tri godine ranije nije podnosio poslovna izvješća, država je još 2011. tražila brisanje tvrtke. Tome se usprotivila Porezna uprava s argumentom da Kušević d.o.o. ima vrijednu imovinu. No glavninu te imovine je, kako dokazuje spomenuti kupoprodajni ugovor predočen sudu u parnici s bračnim parom iz Splita, godinu ranije preuzeo Lovro Kuščević kao privatna osoba.
Spomenute poslovne prostore u Supetru tvrtka Kuščević d.o.o. kupila je 2005. godine za 210.000 eura. Nije dostupna odluka uprave tvrtke da se pet godina kasnije prodaju Lovri Kuščeviću kao privatnoj osobi, bez koje ta kupoprodaja nije smjela biti obavljena. Prema zadnjem dostupnom izvješću, tvrtka je 2006. dobavljačima dugovala tri i pol milijuna kuna. Nadalje, nejasno je za koji je iznos Lovro Kuščević otkupio poslovne prostore i je li eventualnom prodajom ispod tržišne cijene umanjena vrijednost tvrtke Kuščević d.o.o. Tu istragu možda bi trebale provesti institucije RH.