Novi insajderski izvještaj: Prvog dana invazije Zelenski dobio poziv iz Kremlja. Par dana kasnije htio je dati i ostavku
Nastavak insajderskog izvještaja Washingtona Posta otkriva kako je obranjen Kijev
Ukrajinsko vodstvo mjesecima je sumnjalo u vjerodostojnost crnih upozorenja Washingtona da će Vladimir Putin narediti sveobuhvatnu invaziju na njihovu zemlju. Sumnje su postojale i među čelnicima ukrajinske vojske, koji su vjerovali da će invazija, ako do nje dođe, biti ograničena na istočne dijelove zemlje gdje se od 2014. vode sukobi. Unatoč tome, vojska je počela s pripremama, koje su im omogućile da spriječe zauzimanje Kijeva u prvim tjednima rata, piše Washington Post.
U trećem dijelu velikog insajderskog izvještaja, list je istražio uspješnu obranu ukrajinske prijestolnice, čije je zauzimanje, ili bar prisiljavanje trenutne vlasti da pobjegne, bila okosnica ruskog plana za brzi završetak invazije i postavljanje proruskog režima u Kijevu. Plan Kremlja završio je neslavnim povlačenjem ruskih snaga iz okolice glavnog grada te sjevera zemlje nakon što nisu zauzeli niti jedan dio teritorija unutar samog grada.
Tih 36 dana – od početka invazije do povlačenja, piše Washington Post, predstavljaju najveću pogrešku Vladimira Putina u 22 godine vladavine. Otkrili su duboko ugrađene mane u ruskoj vojsci, na koju se do tada gledalo sa strahopoštovanjem, učvrstili su jedinstvo Zapada protiv Rusije umjesto da su ga podijelili, i izolirali su njegovu zemlju više nego tijekom Hladnog rata.
Poduzeti ključni potezi
Iako je ruski plan za zauzimanje Kijeva imao mana i pogrešnih zaključaka o spremnosti Ukrajine na otpor i odlučnosti vlade Volodimira Zelenskog – čemu su pridonijeli i neuspjesi ruskih obavještajnih službi – nije bilo sigurno da će se Ukrajina uspjeti obraniti. Rekonstrukciju bitke za Kijev Washington Post je temeljio na ekstenzivnim intervjuima s više od 100 ljudi – ukrajinskim i zapadnim dužnosnicima, zapovjednicima i vojnicima na prvoj liniji bojišta.
Uoči početka rata ukrajinska vojska je poduzela ključne poteze. Iako nisu vjerovali da će do invazije doći, a među njima je bio i zapovjednik zadužen za obranu Kijeva, premjestili su osoblje i opremu iz baza koje su bile pogođene u prvim zračnim udarima ruskih snaga što im je omogućilo da se odupru ruskom naletu na Kijev, što mnogi na Zapadu nisu vjerovali da će se dogoditi. Ukrajinci su predvidjeli iz kojih bi pravaca ruske snage išle prema prijestolnici te su raspodijelili opremu, oružje i vojnike unutar samog grada te u naseljima u predgrađu Kijeva.
U otporu ruskom napretku Ukrajinci su dobro iskoristili teren oko glavnog grada, jer su guste šume, uske ceste i vijugave rijeke pogodovale njihovim gerilskim taktikama. Na ruke im je išlo i toplije od uobičajenog vremena zbog čega su ruska vozila često zapinjala u blatu. Rusi su uspjeli zauzeti neka predgrađa i određene ključne točke u okolici glavnog grada, ali ukrajinske snage nisu odustale i na kraju su slomile ruski napredak i natjerale ih na povlačenje.
Pozivi za kapitulacijom
Nekoliko trenutaka nakon što je Putin naredio ulazak snaga u Ukrajinu – na sjeveru iz Bjelorusije, na istoku iz Rusije i na jugu s Krima – Zelenski se sastao s glavnim savjetnicima i počeo tražiti pomoć zapadnih čelnika. Snimio je obraćanje ukrajinskom narodu s čime je nastavio tijekom cijelog sukoba.
Šef njegova kabineta Andrij Jermak dobio je, pak, poziv iz Kremlja. Zamjenik šefa osoblja u Kremlju Dmitrij Kozak poručio mu je da se predaju. Jermak ga je opsovao i poklopio slušalicu.
Sličan poziv i zahtjev za ukrajinskom kapitulacijom dobio je i ministar obrane Oleksij Reznikov i to preko posrednika – bjeloruskog kolege Viktora Hrenina, koji mu je samo dva dana ranije, 22. veljače, obećavao da ruske snage raspodijeljene u Bjelorusiji neće ući u Ukrajinu. Reznikov mu je odrješito odgovorio da je spreman prihvatiti kapitulaciju, ali Rusije.
Odbijanje evakuacije
U prvim satima invazije Zelenski, koji je sa svojim dužnosnicima bio u vladinom bunkeru ispod Kijeva, sagrađenom za vrijeme Sovjetskog Saveza, odlučno je odbio napustiti prijestolnicu unatoč prijetnji atentata i savjetima iz užeg kruga da se povuče na sigurnu lokaciju izvan grada. U jednom trenutku je navodno eksplodirao poručivši da više ne želi čuti prijedloge da ode.
Moskva je očekivala da će Zelenski napustiti prijestolnicu, zapravo su računali na to, jer je 2014. proruski predsjednik Viktor Janukovič upravo to i učinio nakon što su izbili veliki proeuropski prosvjedi u Kijevu. Isto je na ljeto 2021. napravio i afganistanski predsjednik Ashraf Ghani kada su Talibani, u jeku američkog povlačenja, okružili Kabul.
Zelenski, koji je prvih dana bio pod ogromnim stresom, dobio je ponude i od američkih i europskih dužnosnika da mu pomognu napustiti Kijev, kako bi osigurali kontinuitet vlasti. Ukrajinski predsjednik je, pak, smatrao da će, ako pobjegne bez borbe prepustiti prijestolnicu Rusima i da će doći do pada vlade. “Ne pokušavam zadržati moć. Ako će moj odlazak spriječiti krvoproliće onda sam za to. Odmah ću otići ako će to spriječiti rat”, poručio je zapadnim dužnosnicima. Ali, nisu mu mogli reći da bi se stvari tako odvijale.
Diplomatska ofenziva
Zelenski je ispričao kako vjeruje da su neki zapadni dužnosnici bili zabrinuti za njegovu sigurnost, ali isto tako smatra da su neki od inozemnih političara samo htjeli što brži završetak sukoba, što bi uključivalo predaju Rusiji. Ukrajinski predsjednik ostao je u Kijevu te je čak sa svojim užim krugom izašao na ulice grada i snimio video kako bi dokazao da nije pobjegao, kao što su Rusi počeli tvrditi. Njegovi savjetnici i zapadni dužnosnici smatraju da je njegov ostanak ohrabrio i inspirirao ukrajinske vojnike.
Ukrajinski predsjednik je, nakon što je odlučio ostati, krenuo u diplomatsku ofenzivu – kroz apele, pa i sramoćenje zapadnih lidera, od kojih mnogi nisu vjerovali u opstanak Ukrajine, tražiti oružje i sankcije Rusiji. Pridružili su mu se i njegovi savjetnici, pa je tako Jermak u narednim tjednima redovito slao slike ubijene ukrajinske djece i uništenih domova dužnosnicima i političarima diljem svijeta. “Priznajem da su me neke od tih stravičnih slika držale budnima po noći. Devedeset posto ljudi koji su ih dobili su reagirali, nazvali su me i počeli činiti više”, ispričao je Jermak.
Potraga za zapadnim oružjem i pomoći je bila potrebna, jer je, kako piše Post, nekoliko dana sredinom ožujka ukrajinska snaga gotovo potpuno ostala bez artiljerijskog streljiva za oružje sovjetske proizvodnje. Washington i drugi zapadni saveznici nisu očekivali uspjeh Ukrajinaca pa su im slali prijenosna oružja, namijenjena pružanju podzemnog otpora okupatorima, a ne velike oružane sustave i streljiva. Kasnije se Zapad trznuo i počeo slati prijeko potrebno oružje.
Izgubljeno u pobjedi
Ukrajina danas slavi Dan neovisnosti, a Washington Post ističe da svoju neovisnost ne bi mogli zadržati bez uspješne obrane Kijeva. Nakon povlačenja ruskih snaga iz okolice glavnog grada u kijevskom predgrađu Buči, koja je bila pod kontrolom Rusa, otkrivena je masovna grobnica i brojna tijela civila na ulicama, od kojih su mnogi bili mučeni prije smrti.
Zelenski je rekao da se od 24. veljače polako počeo navikavati na svakodnevne izvještaje o broju mrtvih, raketiranje i zračne napade, prijetnje njegovom životu, ali da ga ništa od toga nije potreslo kao posjet Buči. “Taj osjećaj smrti, tišine, da nije ostalo ništa živo. Taj osjećaj je zastrašujuć… Sve je uništeno i što sad? Ovako bi moglo biti svugdje. Tako oni rade”, ispričao je.
Prije Buče bio je fokusiran na nabavljanje dodatnog oružja, donošenje odluka i pregovore sa stranim vođama te nije stigao usporiti dovoljno da shvati što je sve izgubljeno u pobjedi za Kijev, poručio je. “Stigao je i taj trenutak svijesti, o svemu što se događa, svemu što su napravili. Da se nije moguće vratiti unatrag.”