Novi istup Ivana Đikića o covidu: ‘Pred nama je svjetlo na kraju tunela’
Đikić je i rekao kako misli da u Srbiji, BiH i Hrvatskoj napreduju samo poslušni
Profesor Ivan Đikić, voditelj Instituta za biokemiju na Goetheovu sveučilištu u Frankfurtu na Majni, dao je intervju za Deutsche Welleom, a tema je, naravno, bila pandemija koronavirusa. Đikić je u posljednje dvije godine jedan od istaknutijih znanstvenika, pa je tako upozoravao na brojne opasnosti, kritizirao križni menadžment u Hrvatskoj, BiH i Srbiji, a ponekad je i pohvalio usvojene mjere.
Danas, otprilike godinu dana nakon pojave cjepiva, Đikić kaže da je sada pred nama svjetlo na kraju tunela. “Ono što nam se zadnjih godina dogodilo je da nismo bili dovoljno brzi u cijepljenju, da nismo spriječili stvaranje novih varijanti virusa, pogotovo u sredinama koje imaju užasno veliki broj neprocijepljenih ljudi. Kada dopustite virusu da se umnaža, da se mijenja, onda nam se događa ovo što nam se sad događa. I ako imamo odlična oružja, jako dobra cjepiva, oni nisu bili na vrijeme vani, i sada imamo problem otpornosti. Kod omikrona vidimo dvije važne stvari: brzo širenje, a drugo je dosta visoki postotak otpornosti na stvoreni imunitet”, objašnjava Đikić.
Njemačka prihvaća inozemne stručnjake
Đikić je potom pričao i o svojoj suradnji s utemeljiteljima tvrtke BioNTech, koja je na tržište EU-a plasirala prvo cjepivo protiv koronavirusa. Rekao je kako je Njemačka posljednjih godina postala zemlja koja “otvorenih ruku” dočekuje inozemne stručnjake, te da se njihovo mišljenje cijeni, pa tako i mišljenje vlasnika BioNTecha, koji potječu iz Turske.
O tome cijeni li se njegovo mišljenje u Hrvatskoj, ali i u susjednim zemljama, Đikić je rekao da je imao dobra iskustva. “Hrvatska je moja domovina i normalno da je to primarno mjesto mog angažmana, radi toga što imam potrebu za tim. I mogu vam reći da je odaziv građana ogroman. Samo danas sam dobio desetak e-mailova, ljudi pitaju da li se cijepiti, što pomaže protiv omikrona. Svi ti ljudi pokazuju zahvalnost, ali i potrebu mog angažmana. Mi kao znanstvenici moramo biti ispred našeg vremena. Mi ne smijemo gledati hoće li nas netko hvaliti ili kuditi. Mi imamo obvezu govoriti javno i neutralno o znanstvenim temama. Hvaliti, ali i upozoravati kad je to potrebno. I ja to neću prekinuti raditi”, ispričao je profesor.
“Naši političari zbog egotripova razgovaraju sami sa sobom”
Za ljude u vlasti ili nekim znanstvenim vijećima koji imaju problema s njegovim kritikama, Đikić kaže da oni jednostavno nisu bitni. “Bitno je da građani shvate da je kvaliteta znanstvenika iznad ‘malih, sitnih’ interesa, bez obzira radilo se o političkim ili materijalnim”, misli Đikić.
“I zato u Hrvatskoj, radi različitih interesa, gdje političari dominiraju u medijima, ozbiljna pojava kao što je veliki broj zaraženih koji će vam nakon dva tjedna donijeti veliki broj umrlih više nije glavna tema. I nitko o tome ozbiljno ne razgovara. Zbog neuljuđenosti, nekulture, zbog vlastitih ego tripova i interesa, naši političari razgovaraju sami sa sobom. Oni uopće nemaju jednu temu koja traje zadnjih mjesec dana. To su većinom uvrede, nadmudrivanja, netko je jači, netko je slabiji, pa onda imate kontranapade. I sve je to jako žalosno. Jako žalosno jer je potreba građana jedna ozbiljnija, kulturnija i odgovornija ne samo vlada nego cjelokupna politička krema”, dodaje Đikić.
Kritike su očito pogodile političke lidere
Đikić poručuje da onoj manjini kojoj smeta kritika, bez obzira bili oni na vlasti, mora naučiti da je demokracija bolja što je jača kritika. Tvrdi kako su njegovi istupi tijekom pandemija bili “dobro, konstruktivno, stručno mišljenje”, te da takva kritika može pomoći onima koji donose odluke.
Budući da su se Đikić i njegovi kolege iz inozemstva našli na meti napada posljednje vrijeme, pa čak i pokušaja diskreditacije preko masovnih medija, te kritike su očigledno pogodile i neke političke lidere.
Trebat će nam dugo da se prebacimo na skandinavski način
O ljutnji koju neke njegove izjave mogu izazvati, Đikić kaže da je to normalna pojava. “Normalno je da se neki naljute, ali samo ako misle na sebe. Ta ljudska sebičnost i autoritativnost ljudi koji su u vlasti u Srbiji, u Bosni i u Hrvatskoj nije jako različita, možda se razlikuju samo nijanse. Ali duboko unutra, sve te zemlje imaju jednu potrebu – da imaju vođu koji je nedodirljiv. I ta nedodirljivost je greška našeg sustava”, kaže Đikić.
“I mi trebamo puno generacija da bismo se prebacili na skandinavski način razmišljanja, gdje u biti normalno da mene kritiziraju moja djeca, da ja kritiziram mog direktora, a da direktor kritizira premijera. To su normalne stvari. Kad se to dogodi u zemljama regije, tada će i mladi tamo ostajati. Najveći razlog odlaska mladih, a to vidimo i ovdje u laboratoriju, je upravo ta dominantna shema gdje morate biti u sustavu, morate biti poslušni kako bi napredovali”, dodaje.