Uskok i Državno odvjetništvo godinama su bili primjeri donekle uspješnih, ozbiljnih i ambicioznih državnih institucija. Bivši šefovi Uskoka i Državnog odvjetništva progonili su sve grupe prekršitelja zakona, od karijernih kriminalaca, preko white collar kriminalaca, do korumpiranih političara i ratnih zločinaca. Mladen Bajić gotovo je strastveno lovio osumnjičenike za ratne zločine.
Tvrdi igrači
Tamara Laptoš, donedavna ravnateljica Uskoka, koja danas radi u Uredu europskog javnog tužitelja, dakle, u instituciji koja je zatvorila bivšu ministricu Gabrijelu Žalac, osobito se isticala kao tužiteljica u slučajevima protiv Ive Sanadera. Mladen Bajić toliko je strastveno radio svoj posao, da je u jednom visokoprofilnom slučaju osobno pribavio strateški materijalni dokaz u korist optužbe, kao da je detektiv, a ne državni odvjetnik.
Ne trebamo, naravno, imati previše iluzija. I Bajić i Cvitan i Laptoš povremeno su se morali uklanjati zahtjevima državne politike. No, oni su bili tvrdi igrači, koji su od Državnog odvjetništva i Uskoka stvorili jedine hrvatske pravosudne institucije sa stvarnim javnim dignitetom.
Isprika Marušić
Sadašnja ravnateljica Uskoka Vanja Marušić javno je priznala da je počinila propust, kad Ured europskog javnog tužitelja nije obavijestila o stanju istrage protiv Gabrijele Žalac. Gospođa Marušić tvrdi da nije riječ o zataškavanju, nego, eto, o profesionalnom propustu. Kako, pobogu, možete zaboraviti na slučaj istrage protiv bivše ministrice i članice Predsjedništva HDZ-a?
Nemojmo se zezati, formulacija o propustu u slučaju Žalac najgluplja je i najnevjerodostojnija isprika koju smo čuli za dugo vremena. No, u dva slučaja koja su ovaj tjedan potresla hrvatsko pravosuđe ni državna odvjetnica ni ravnateljica Uskoka nisu osobito bitne. One samo ilustriraju aktualno stanje stvari u Državnom odvjetništvu i Uskoku. Bitno je nešto puno dublje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nastavak trenda kompromitiranja
Skandalom s očitim zataškavanjem slučaja Žalac i jednako velikim skandalom s povlačenjem optužnice protiv Ivice Todorića, jer je optužnica kompromitirana, a kompromitirala ju je još jedna tužiteljica, odavanjem podataka o istrazi Piruški Canjugi: tim su skandalima Uskok i Državno odvjetništvo prestali biti relevantne državne institucije, te su postali još dva od brojnih mjesta ismijavanja u hrvatskom državnom sustavu.
Skandali koji su se ovih dana dogodili Uskoku i Državnom odvjetništvu nastavak su trenda kompromitiranja i uništavanja važnih hrvatskih državnih i društvenih institucija. A država bez institucija ne postoji, osim ako ne želimo biti država poput Srbije, Bosne ili Rumunjske.
Debakl koji RH približava Srbiji i BiH
Zaista je nevjerojatno da je Andrej Plenković, čovjek koji se stalno poziva na europske političke standarde, omogućio da se za vrijeme njegova mandata uruše brojne hrvatske državne institucije, od vojske koja je u katastrofalnom materijalnom stanju, preko raznih kulturnih ustanova, poput HTV-a koji nije bio gori još od Tuđmanovih vremena, pa eto, sada, do Državnog odvjetništva i Uskoka.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Suvremena država zaista ne može funkcionirati bez snažnih i vjerodostojnih institucija. Plenković je u ovih nekoliko godina izgubio mnoge državne institucije, a debakl s Uskokom i Državnim odvjetništvom opasno približava Hrvatsku Srbiji i Bosni.
Novi skandali s Uskokom i Državnim odvjetništvom dramatičan su doprinos raspadanju hrvatskih državnih institucija
Država bez institucija ne postoji, osim ako ne želimo biti poput Srbije, Bosne ili Rumunjske
Zaista je nevjerojatno da je Andrej Plenković, čovjek koji se stalno poziva na europske političke standarde, omogućio da se za vrijeme njegova mandata uruše brojne hrvatske državne institucije, od vojske koja je u katastrofalnom materijalnom stanju, preko raznih kulturnih ustanova, poput HTV-a koji nije bio gori još od Tuđmanovih vremena, pa eto, sada, do Državnog odvjetništva i Uskoka.
Uskok i Državno odvjetništvo godinama su bili primjeri donekle uspješnih, ozbiljnih i ambicioznih državnih institucija. Bivši šefovi Uskoka i Državnog odvjetništva progonili su sve grupe prekršitelja zakona, od karijernih kriminalaca, preko white collar kriminalaca, do korumpiranih političara i ratnih zločinaca. Mladen Bajić gotovo je strastveno lovio osumnjičenike za ratne zločine.
Bajić i njegov nasljednik Dinko Cvitan podjednako su žestoko progonili političare osumnjičene za korupciju. U njihovo su vrijeme uhićeni Ivo Sanader i Milan Bandić; Sanader jest pao s vlasti, ali je Bandić bio na vrhuncu javne popularnosti i usred izgradnje mreže ilegalnog upravljanja Zagrebom, pa su ga Uskok i DORH svejedno višekratno slali u istražni zatvor.
Tvrdi igrači
Tamara Laptoš, donedavna ravnateljica Uskoka, koja danas radi u Uredu europskog javnog tužitelja, dakle, u instituciji koja je zatvorila bivšu ministricu Gabrijelu Žalac, osobito se isticala kao tužiteljica u slučajevima protiv Ive Sanadera. Mladen Bajić toliko je strastveno radio svoj posao, da je u jednom visokoprofilnom slučaju osobno pribavio strateški materijalni dokaz u korist optužbe, kao da je detektiv, a ne državni odvjetnik.
Ne trebamo, naravno, imati previše iluzija. I Bajić i Cvitan i Laptoš povremeno su se morali uklanjati zahtjevima državne politike. No, oni su bili tvrdi igrači, koji su od Državnog odvjetništva i Uskoka stvorili jedine hrvatske pravosudne institucije sa stvarnim javnim dignitetom.
Isprika Marušić
Sadašnja ravnateljica Uskoka Vanja Marušić javno je priznala da je počinila propust, kad Ured europskog javnog tužitelja nije obavijestila o stanju istrage protiv Gabrijele Žalac. Gospođa Marušić tvrdi da nije riječ o zataškavanju, nego, eto, o profesionalnom propustu. Kako, pobogu, možete zaboraviti na slučaj istrage protiv bivše ministrice i članice Predsjedništva HDZ-a?
Nemojmo se zezati, formulacija o propustu u slučaju Žalac najgluplja je i najnevjerodostojnija isprika koju smo čuli za dugo vremena. No, u dva slučaja koja su ovaj tjedan potresla hrvatsko pravosuđe ni državna odvjetnica ni ravnateljica Uskoka nisu osobito bitne. One samo ilustriraju aktualno stanje stvari u Državnom odvjetništvu i Uskoku. Bitno je nešto puno dublje.
Nastavak trenda kompromitiranja
Skandalom s očitim zataškavanjem slučaja Žalac i jednako velikim skandalom s povlačenjem optužnice protiv Ivice Todorića, jer je optužnica kompromitirana, a kompromitirala ju je još jedna tužiteljica, odavanjem podataka o istrazi Piruški Canjugi: tim su skandalima Uskok i Državno odvjetništvo prestali biti relevantne državne institucije, te su postali još dva od brojnih mjesta ismijavanja u hrvatskom državnom sustavu.
Skandali koji su se ovih dana dogodili Uskoku i Državnom odvjetništvu nastavak su trenda kompromitiranja i uništavanja važnih hrvatskih državnih i društvenih institucija. A država bez institucija ne postoji, osim ako ne želimo biti država poput Srbije, Bosne ili Rumunjske.
Debakl koji RH približava Srbiji i BiH
Zaista je nevjerojatno da je Andrej Plenković, čovjek koji se stalno poziva na europske političke standarde, omogućio da se za vrijeme njegova mandata uruše brojne hrvatske državne institucije, od vojske koja je u katastrofalnom materijalnom stanju, preko raznih kulturnih ustanova, poput HTV-a koji nije bio gori još od Tuđmanovih vremena, pa eto, sada, do Državnog odvjetništva i Uskoka.
Suvremena država zaista ne može funkcionirati bez snažnih i vjerodostojnih institucija. Plenković je u ovih nekoliko godina izgubio mnoge državne institucije, a debakl s Uskokom i Državnim odvjetništvom opasno približava Hrvatsku Srbiji i Bosni.