Novi, zabrinjavajući podaci govore da razlika između bogatih i siromašnih i dalje raste
OECD upozorava da je takva nejednakost prijetnja gospodarskom rastu
Prema novim podacima Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD), jaz između siromašnih i bogatih stalno raste, prenosi BBC. Unutar 34 države članice OECD-a, 10 posto najbogatijih stanovnika zaradi skoro 10 puta više od onoga što zaradi 10 posto najsiromašnijih stanovnika.
Ne postoje standardna pravila za mjerenje nejednakosti, ali većina indikatora upućuje na to da se nejednakost usporavala ili smanjivala tijekom financijske krize, a da sada raste. OECD upozorava da je takva nejednakost prijetnja gospodarskom rastu.
U izvješću stoji da je stanje ovakvo dijelom i zato što u zemljama u kojima je nejednakost najveća, postoji i veći jaz u obrazovanju, što dovodi do neučinkovitije radne snage.
Problem su nestandardni oblici zapošljavanja
U članice OECD-a spada većina zemalja Europske unije, kao i razvijene zemlje poput SAD-a, Kanade, Australije i Japana. Jedan od faktora koje OECD smatra ključnim za porast nejednakosti jest sve veća prisutnost tzv. nestandardnih oblika zapošljavanja, koji uključuju ugovore na određeno i samozapošljavanje. OECD kaže da od sredine 1990-ih više od polovice novih radnih mjesta u državama članicama spada u nestandardne oblike rada. Organizacija dalje tvrdi da kućanstva koja ovise o takvim vrstama poslova imaju veću stopu siromaštva od ostalih kućanstava te da to naposljetku vodi do još veće nejednakosti.
U izvješću OECD-a navodi se i da su porezni sustavi postali manje učinkoviti u preraspodjeli prihoda. S druge strane, OECD tvrdi da jedan od čimbenika koji ograničavaju rast nejednakosti jest veći broj zaposlenih žena.
Također se navodi da je Latinska Amerika jedno od rijetkih područja u kojima nejednakost nije porasla u posljednjih 30 godina, iako je razina nejednakosti, kad se počela mjeriti i pratiti, tamo bila veća nego u ostalim zemljama.
Pravila igre kroje se za najbogatije
Prema glavnoj teoriji OECD-a nejednakost i razvitak su u negativnoj korelaciji zato što siromašni ljudi manje ulažu u svoje obrazovanje i napredak. Upravo zato OECD predlaže da vlade ulažu u obrazovanje i usredotoče se na promoviranje kvalitetnijih radnih mjesta. Ipak, OECD ne tvrdi da je uništavanje bogataša najbolji način za postizanje veće jednakosti. Umjesto toga, zalaže se za podizanje životnih standarda najsiromašnijih, posebice onih 40% najsiromašnijih.
Profesor Joe Stiglitz, jedan od najpoznatijih stručnjaka za pitanje ekonomske nejednakosti, rekao je za BBC da problem nije samo nedostatak obuke i obrazovanja. “Ono što se događa, posebno u posljednjih 15 godina, jest to da čak i oni s diplomom ne bilježe porast prihoda. Pravi je problem što su pravila igre napravljena za monopoliste, tj. izvršne direktore korporacija”, kaže Stiglitz.
“Danas su plaće izvršnih direktora oko 300 puta veće od plaća običnih radnika, a nekad su njihove plaće bile od 20 do 30 puta veće od radničkih”, upozorio je Stiglitz.