Novinarka FP-a o brutalnosti ISIS-a prema ženama razgovarala je sa žrtvama, ali i samim džihadistima
Razgovala je i s dvije žene koje su bile zarobljenice ISIS-a
Muškarac u lisicama sjedi na prljavom kauču u maloj sobi. Zidovi su bolesno blijedožuti, što prostoriju s jakim fluorescentnim osvjetljenjem, čini još manje privlačnom. Dva borca i časnik odjeveni u zelene vojne odore stoje, promatraju, započinje svoju reportažu novinarka Foreign Policyja.
Zatvorenik ispred njih je u srednjim ili kasnim tridesetima, relativno svijetle puti za Iračanina, s kovrčavom kestenjastom kosom i svijetlo smeđim očima. Prema navodima boraca pešmerge, on je bio vođa obavještajne jedinice Islamske države. Njegovi tamničari objašnjavaju kako je bio zadužen za ispitivanja ljudi na područjima koje je okupirao ISIS, nastojao je izvući što više informacija od njih i iskorijeniti svako potencijalno nezadovoljstvo.
Ženi je zabranjeno izlaziti samoj
“Namjerno sam pramen kose počela vrtjeti oko kažiprsta. Svjesna da se ovaj zatvorenik, kao pripadnik organizacije koja inzistira na punoj pokornosti žena, vjerojatno bori s vlastitim bijesom jer jedna žena gleda u njega, bez straha”, prepričava novinarka Sulome Anderson.
“Pričaj mi o svojoj supruzi. Kako si se ponašao prema njoj?” upitala ga je potom. “Moja supruga je u potpunosti pokrivala svoje tijelo i lice i nikada nije izašla iz kuće bez mene”, odgovara on mrzovoljno. “Njoj je zabranjeno ići igdje bez mene.” Priča kako je ostavio ženu u gradu Hawija kada je poslan u Kirkuk. Onda je i uhićen kada je pokušao ući u kurdski teritorija sa skupinom izbjeglica. Od toga su prošla neka četiri mjeseca, što prema tumačenju šerijata, znači da je vjerojatno već u braku s nekim drugim.
‘Žene preživljavaju, one ne žive’
“Kako misliš da se ona osjeća zbog toga?” nastavlja novinarka. “Ona je samo žena, kao i svaka druga”, odgovara zatvorenik hladno. “Žene postoje kako bi bile u braku i imale djecu. U džihadu, osjećaji nisu bitni. Žene preživljavaju, one ne žive.”
Brutalno postupanje prema ženama koje žive na teritoriju Islamske države zapravo nije nikakva tajna. Broj strašnih silovanja, mučenja i ubojstava žena svih vjerskih i etničkih skupina su rapidno porasla otkad je fundamentalistička skupina ojačala u regiji.
Htjela je doznati razloge brutalnosti prema ženama
Ali, motivi za takva postupanja su prilično nejasna. Zašto zapravo ISIS tako postupa prema ženama? Kakvi su to mentalni procesi koji vode do toga da se žene mogu kupiti i prodati kao ovce? Upravo na ta pitanja novinarka Foreign Policyja je htjela dobiti odgovore intervjuiranjem zarobljenika članova Islamske države, kao i žena koje su bile žrtve njihove nemilosrdne ideologije. “Kroz moje intervjue postajalo mi je jasno da je Islamska država usavršila proces dehumanizacije koja omogućuje svim članovima da razviju mizoginiju, agresivne seksualne sklonosti i potrebu za moći. Sve u ime Islama.”
Anderson je posjetila i 23-godišnju ženu koja je pripadnica Jazida. Oslobođena je iz ralja ISIS-a prije dva mjeseca. “Njena obitelja je iz Sinjara, živjeli su u gradu”, priča Adiba Qsaem koja radi za Jazde, međunarodnu humanitarnu organizaciju čiji je cilj pomaganju žena koje su bile zarobljenice ISIS-a. “Bili su velika, bogata obitelj s puno lijepih kćeri. Ova cura se udala za jednog od mojih prijatelja prije nego je došao ISIS. Bila sam na njenom vjenčanju, svi smo plesali, bilo je više od 2 tisuće ljudi. Onda je došao ISIS i sve uzeo.”
Prodavali žene za kutiju cigareta
Žene Jezida, grupe koju ISIS prezire smatrajući ih nevjernicima i obožavateljima Sotone, platile su najveću cijenu u usponu ove ekstremističke grupe. Nakon napada militanata na Sinjar u iračkom Kurdirstanu u kolovozu 2014., tisuće žena Jazida je prodano u privremene “brakove” s više muškaraca.
ISIS je ove žene rangirao malo više od životinja, bile su im namijenjene samo za ropstvo i iskorištavanje. Iako propovjednici Islamske države daju blagoslov za ove kratkoročne “brakove” militanara ISIS-a s ženama Jazida, takve zajednice službe samo da opravdaju silovanja i seksualno ropostvo. Neke Jazidi žene kažu kako su kupljene za desetak američkih dolara ili kutiju cigareta, druge se prisjećaju grupnih silovanja. Radi se o tako brutalnim stvarima da ih je teško i čitati.
Kada je novinarka FP ušla u kuću, u sobu ju je uvela Farida (to joj nije pravo ime). Ona je jako lijepa, s besprijekornom kožom i simetričnim crtama lica, ali upale oči su ono što se odmah primijeti na njoj. “Iako je ona savršena domaćica, mogu vidjeti tugu i bijes u njima, jedva se obuzdava”, priča novinarka.
‘Sestru su mi udali za sedam muškaraca’
“Moja sestra ima 16 godina”, započinje Farida svoju priču. U glasu joj je ogorčenost. “Udali su je za sedam muškaraca. Ona je još uvijek u Siriji. Vidjela sam čovjeka koji je silovao četiri žene jednu za drugom. Vidjela sam ih kako su nasilno uzimali bebu dok se hranila na majčinim grudima. Jedan muškarac me oženio, onda me vidio jedan od njegovih prijatelja i svidjela sam mu se, pa se i on oženio za mene. Bila sam prodana petorici muškaraca.”
ISIS je ubio petoricu Faridine braće, njihova smrt je još uvijek proganja. “Moj muž je još uvijek živ, ali da prođe i 100 godina, ja nikad neću prestati tugovati za mojom braćom i obitelji. Uvijek sam tužna i plačem. Moj duh je umoran. Nikad neću biti u mogućnosti da usrećim muža. Kako da ga pogledam u lice? Vidi nepoznatu osobu koja ga gleda”, kaže očajna djevojka.
Drogiraju li se džihadisti?
Na upit kako objašnjava brutalno ponašanje boraca ISIS-a, Farida kaže da je čula objašnjenje da se drogiraju, no u to ne vjeruje jer nikada, tijekom svoga ropstva, nije vidjela da je ijedan od njih konzumirao drogu. “Oni to rade slobodno i iz srca. Oni jedu, spavaju i dišu islam. Oni su cijeli u tome i to ih čini ludima. To je bolest. I djeca se odgajaju da budu takva. Nisam vidjel nijednog od njih koji nije takvog mentaliteta”
A da je u mogućnosti razgovarati s nekim od članova ISIS-a, što bi ih pitala? “Nemam im ništa za reći”, završava mlada djevojka dok joj se u glasu nazire očaj. “Čak i da ih stavite pred mene i mučite ih, izrežete ih na komade kao na salatu, ja ništa ne bih rekla jer je moje srce slomljeno i moj život ništa neće vratiti, bez obzira hoću im što reći.”
Smatraju da su seksualne brutalnosti dozvoljene
Priču, ništa pozitivniju i lakšu od Faridine ima i 25-godišnja djevojka Leila. To joj naravno nije pravo ime. Ona živi u izbjegličkom kampu u Duhoku. “Isto onako kako su Faridine oči bile ispunjene ljutnjom, tako Leiline prazne, bez emocija, kao da joj je duša pretučena do obamrlosti”, priča novinarka.
Leila se prisjeća kako su svi bili prisiljeni prijeći na islam. Smatra to razlogom brutalnosti islamista prema njenom narodu. “No, čak i kad smo bili s njima, naša srca su bila ista. Mi smo još uvijek Jezidi. Oni su nas mogli silovati i mučiti, ali nisu mogli promijeniti naša srca” , kaže nekim pobjedničkim tonom.
Iako Islamska država opravdava svoje seksualne brutalnosti time da je to dozvoljeno, mnogi upućeni kažu da u Kuranu nema uporišta za to. “Dok pitam zatvorenika kestenjaste kose o odnosu prema Jezidima, je li ikad nekoga od njih zadržao kao roba, u mislima su mi razgovori s Leilom i Faridom. Nemam izbora, vjerojatno će mi njihove riječi uvijek ostati u glavi”, prisjeća se novinarka.
‘Mlađe se smatraju vrijednijima’
“Imao sam jednu djevojku, ali ju je liječnik u našoj bolnici vidio i svidjela mu se, a on je više rangiran od mene, pa ju je uzeo”,kaže. “Žene Jazida su davane više rangiranim članovima ISIS-a. One mlađe se smatraju vrijednijima. S Jazidima je drukčija stvar, oni su robovi i ratni plijen. Pripadaju Islamskoj državi pa možemo raditi s njima što god želimo.”
“Što da se radi o tvojoj majci?” pita ga novinarka. “Kako bi se osjećao da je tvoja majka prodana kao rob i silovana, ili da je Sunit pa da je bila u braku s nekoliko tvojih prijatelja?” To je izazvalo reakciju. Zatvorenik je podigao pogled, ogromna mržnja na njegovom licu je bila ledeno hladna. “Čak i da je to moja majka, koja je muslimanka i pod šerijatskim zakonom, ne bi mi smetalo jer bi to bilo za džihad”, kaže napokon. “Tretiramo žene onako po kako treba po islamskom zakonu, a ne ljudskom. Ovo je način kako one trebaju živjeti. One su drugorazredni ljudi.”
Još je 3500 zarobljenih žena i djece
Drugi zatvorenik, tamnoputi muškarac u kasnim dvadesetima. Tvrdi da je bio borac Islamske države samo 48 dana. “Nakon dolaska ISIS-a, oženio sam se za svoju rođakinju”, priča nervozno. “Slijedio sam islamska pravila kako se trebam odnositi prema njoj. Moja žena je bila potpuno pokrivena, kao što pravila ISIS-a nalažu. Kad sam bio uhićen, rečeno mi je da su je neki rođaci odveli u Kirkuk, ali ako je još s ISIS-om, nakon nekog vremena će se oženiti za nekog drugog.” On negira da je vidio što se događalo s ženama Jazida.
No, čini se da je apsorbirao stav militanata prema ženama. Novinarki FP tako je rekao, gledajući je s gladom u očima, “Vrlo si lijepa. Da te ISIS dobije, oni bi te zavezali, pokrili i odveli kao roba, kao dobro.” Prema izvješću UN-a od prošlog siječnja procjenjuje se da je još 3500 žena i djece još uvijek zatočeno. Kurdistanska regionalna vlada (KRG) zajedno s međunarodnim nevladinim organizacijama i uz pomoć građana, radi na tome ga ih oslobodi. No, to je težak i opasan proces.
‘Preživjeli smo, ali se nikad nećemo oporaviti’
“Počeli smo tako što smo napravili plan i taj plan ovisi o tri stvari”, kaže Husein Khaidi, službenik KRG-a koji je odgovoran za oslobađanje i brigu Jazidi žena. “Prvi je pronalaženje mjesta na teritoriju ISIS-a gdje su zadržali Jazidi žene, drugo je oslobađanje, a treće pokušati im pomoći da imaju normalan život. Da bismo oslobodili jednu ženu, možda ćemo trebati 10 ljudi. To je vrlo teško”, kaže.
Ženama koje prožive teror ISIS-a potrebna je velika pomoć. Onima poput Faride i Leile treba omogućiti sve oblike terapije i pomoći kako bi pokušale posložiti komadiće svojih života. “U svojoj kući dok opisuje kako je ono što je proživjela utjecalo na njeno mentalno stanje, Faridin glas je pun boli” prisjeća se novinarka Foreign Policyja.
“Ponekad se osjećam kao da ću poludjeti”, prepričava, njene očiju postaju sjajne i vlažne. “Želim strgati svoju odjeći i trčati po ulici, vrišteći. Kunem se Bogom, želim da su nas ubili kada su prvi put došli, da smo umrli svi zajedno, napustili bi ovaj ružan svijet i bili u miru. Preživjeli smo, ali nikad se nećemo oporaviti!”