Nekad je nužno odabrati stranu

O ideji jedinstvene europske vojske sve se više priča u visokim krugovima Europske unije. No, je li to zaista izgledna opcija

Njemačka i Francuska vrlo su ozbiljne u naumu stvaranje europske vojske

TO GO WITH AFP STORY BY AYMERIC VINCENOT
An army helicopter of the French army transporting marine commandos attached to the European Union naval Force (EUNAVFOR-Somalia) takes off during an operation at Bossaso, on the coast of Somalia's nothern semi-autonomous region of Puntland on March 27, 2014.  If the coast of the autonomous region of Puntland is still home to pirates, they take to the seas a lot less frequently than they used to. The presence of an international armada and the deterrents put in place by shipping companies have reduced piracy off the Somali coast and in the Gulf of Aden to practically nothing. But the threat is still very present. AFP PHOTO/AYMERIC VINCENOT / AFP PHOTO / AYMERIC VINCENOT
FOTO: AFP/AFP

Prije nešto više od trideset godina Enzo Bettiza, glasoviti talijanski književnik hrvatskog podrijetla, u to vrijeme član talijanskog senata i EU parlamenta u kojem je obavljao cijeli niz odgovornih funkcija, u podužem intervjuu, u dijelu koji nije htio da se objavi, ustvrdio je kako budućnost Europske unije i njenog utjecaja ovisi isključivo o tomu hoće li imati vlastitu vojnu silu.

Jedinstvena europska armija jedino je rješenje

“Premda to danas u vrijeme detanta nije popularno govoriti, oduvijek je bilo i uvijek će biti da politička moć neke države ili organizacije zavisi isključivo o broju tenkova, vojnih zrakoplova i ratnih brodova kojima raspolaže, odnosno koliko je snažna njena armija.”

“Niti jedna politika ne može funkcionirati ako iza nje ne stoji argument sile. Zbog toga će Europska unija postati respektabilan politički faktor u Europi i svijetu jedino ako izgradi vlastitu vojsku. Dok to ne dogodi, nitko, pa ni SAD ni SSSR, neće je uzimati ozbiljno.”

“Bruxelles neće moći napredovati niti braniti vlastite ekonomske i političke interese koji su različiti od onih koje imaju SAD i Rusija danas, a sutra Kina, Japan, Indija, Brazil i ostale ekonomske sile u nastajanju. Stoga je jedinstvena europska armija jedino rješenje za EU. Europljani naprosto moraju izgraditi vlastiti armiju: jedino će tako, uz SSSR i SAD, postati treća sila svijeta, a poželjno je i da bude jača od njih.”

Francuzi i Nijemci najveći su pobrnici te ideje

S obzirom da je u to vrijeme, krajem 20. stoljeća, došlo do popuštanja napetosti u odnosima između NATO i Varšavskog pakta, kada se trajni mir činio na dohvat ruke, razmišljanja uglednog književnika Enza Betizze, zvučala su doista krajnje grubo, zapravo posve neprimjereno jednoj umjetničkoj duši. I zbog toga Bettiza nije želio narušavati pozitivno ozračje do kojeg je došlo nakon nekoliko desetljeća Hladnog rata.

Međutim, sada, tridesetak godina kasnije, ponovo je aktualizirana ideja o zajedničkoj armiji Europske unije: sve je, naime, više političara koji o tomu otvoreno govore. Najglasniji zagovornici takve ideje su francuski predsjednik Francoise Hollande i njegov ministar vanjskih poslova Jean-Marc Ayrault, njemački ministri vanjskih poslova i obrane Frank-Walter Steinmeier i Ursula von der Leyen, Visoka povjerenica EU za vanjske poslove i sigurnosnu politike Federica Mogherini.

EU mora postati nglobalni politički i vojni faktor

Predsjednik Hollande je, među ostalim, nedavno upozorio “kako je Europa puno više od pukog junior partnera u američkoj obrambenoj politici”, da ima “vlastitu moć i snagu” te “vlastite interese i ciljeve”. U intervjuu njemačkom Bildu Hollande je izrekao formulaciju koja je zgrozila Washington: “Nije dovoljno osloniti se na nekoga drugoga, makar i prijatelja, ako se želi voditi učinkovita borba protiv terorizma”.

Na kraju je Hollande pozvao njemačku vladu da zajedno s Parizom postigne dogovor oko proračunskih izdvajanje za jačanje obrane, pa i, ako će biti potrebno, za djelovanja izvan Europe. Početkom travnja još se nije do kraja razumijela važnost tog istupa, no nakon što su tu ideju počeli razrađivati drugi političari, postalo je jasno da je Hollande pokrenuo lavinu koju će biti teško zaustaviti.

Odmah potom francuski i njemački ministri vanjskih poslova složili su se da EU mora postati “nezavisan i globalni politički i vojni faktor”, dok im se povjerenica EU Federica Mogherine pridružila izjavom “kako EU treba više autonomije”.

Nekoliko preduvjeta za stvaranje jedinstvene vojske

Ta se retorika još više zaoštrila nakon što su građani Velike Britanije na referendumu odlučili da napuste EU. Samo dan nakon referenduma francuski i njemački ministri obrane Jean-Marc Ayrault i Frank-Walter Steinmeier, pozvali su na jačanje zajedničke suradnje na planu sigurnosti, imigracija i ekonomije, ne zaboravljajući spomenuti i potrebu intenzivnije vojne suradnje.

Uniji je, istakli su, potrebna zajednička vizija sigurnosti, ali i zajednička sigurnosna unija. Predložili su da se sklopi Ugovor o europskoj sigurnosti, koji bi razradio sve oblike zajedničke suradnje u oblasti sigurnosti i obrane, sve u cilju veće zaštite građana.

Slijedeći korak, istakli su, trebalo bi biti osnivanje Stalnog civilno-vojnog zapovjednokog lanca koji bi pod sobom imao, ako tako odluče članice EU, pješadijske vojne postrojbe te ratnu mornaricu. U Bruxellesu je to odmah protumačeno kao poziv za stvaranje zajedničke europske armije te osnivanja neke vrste europskog FBI-a.

SAD nije baš oduševljen idejom

U Washingtonu i Londonu taj je prijedlog dočekan s velikim nepovjerenjem. Procijenjeno je da bi to bio izravan udarac na SAD, Veliku Britaniju, Izrael i NATO pakt te da je za to odgovoran francuski predsjednik Hollande.

On, naime, tvrde u Londonu i Washingtonu, već dugo nagovara europske lidere da podupru njegovu ideju o zajedničkoj vojnoj suradnji članica EU. I to je istina. Ali, Hollande samo ponavlja staru doktrinu generala i predsjednika Francuske Charlesa de Gaullea, koji je upozoravao da Pariz ne treba vjerovati nikome, a posebno ne SAD-u.

Potkraj lipnja povjerenica EU Mogherini objavila je dokument pod nazivom “Globalna strategija za vanjsku i sigurnosnu politiku EU” u kojoj se založila, doduše, na neizravan način, da EU postane, svojevrsna super država, dok se izravno zauzela da EU izraste u pravu i istinsku Uniju: to je, naime, ustvrdila je, nužno Europi.

Poljska desnica oduševljena idejom o europskoj vojsci

Jarosław Kaczyński, šef vladajuće poljske konzervativne stranke Pravo i Pravda, kazao je pak da njegova zemlja ne želi manje Europe baš u svim stvarima. Kada je riječ o vanjskoj i obrambenoj politici, Poljska želi robusniju EU koja će imati europsku armiju i jakog predsjednika. Takvo stajalište, tvrde u Bruxellesu, podupire više država Srednje i Istočne Europe.

U Londonu je, međutim s najvećim podozrenjem dočekan službeni dokument Berlina u kojemu je Njemačka, nakon dugo godina skanjivanja, dala do znanja da je spremna preuzeti jednu od vodećih uloga u svijetu, pa i po vojnoj snazi. Berlin je iskazao volju da preuzme odgovornost za sigurnosnu politiku u Europi i svijetu.

Par zanimljivih njemačkih prijedloga

Ministrica obrane Ursula von der Leyen, zaključila je kako Njemačka prihvaća odgovornost da aktivno sudjeluje u oblikovanju novog svjetskog poretka, a taj se cilj može postići, među ostalim, stvaranjem zajedničkih europskih sigurnosnih i obrambenih snaga. Predložila je, u srednjem roku, osnivanje stalnog civilno-vojnog komiteta. Sada više za to nema prepreka, objasnila je, jer Velika Britanija odlazi iz EU, a upravo je London onemogućavao realizaciju takvih projekta.

I onda je uslijedio najzanimljviji prijedlog: ministrica je zatražila da su u Njemačkoj dopusti služenje vojske državljanima članica EU. To nije samo, objašnjeno je, ponuda za široku međusobnu integraciju nego bi se tako ojačala baza Bundeswehra te poslao snažan signal o europskom razmišljanju i pristupu Berlina.

Nizozemska i njemačka vojska već surađuju

Unatoč negodovanju Washingtona i Bruxellesa, prijedlozi o stvaranju multinacionalne armija već se realiziraju: neke nizozemske postrojbe već su se spojili s njemačkom armijom pa je ministrica Ursula von der Leyen istakla kako je njemačko-nizozemska kooperativnost primjer kako će se graditi europski obrambeni sustav.

Također je najavila osnivanje multinacionalne tenkovske jedinica s oko 20.000 vojnika koja će postati operativna 2021. i biti će nukleus europske armije. Danska vojska već surađuje s poljskom armijom, Češka želi sudjelovati u izgradnji njemačkog obrambenog sustava. Sve to potvrđuje da je već započela realizacija glavnog cilja njemačke vanjske politike: da Berlin predvodi projekt stvaranje europske vojske.

Britanci ne podržavaju prijedlog

Strah od terorizma i ilegalnih imigranata ubrzava razradu planova o čuvanju vanjskih granica EU. Među ostalim predlaže se formiranje zajedničkih pograničnih snaga od oko 1.000 vojnika koje bi mogle uredovati i na granicama država članicama EU koje se tomu protive. No, tako daleko ipak se neće ići: ta tko bi dopustio da se tako duboko zadre u nezavisnost i teritorijalni integritet neke zemlje.

Očito je izlazak Velike Britanije iz EU ubrzao razmišljanja o stvaranju nove vizije Europske unije. Među opcijama je i stvaranje EU armije, no to bi moglo iz temelja potresti sadašnji odnos snaga u svijetu. Stoga nije čudno, da se britanski ministar obrane Michael Fallon, premda je London na izlasku iz EU, otvoreno suprotstavio najavama o jačanju zajedničke EU obrane.

“Slažemo se da EU treba pojačano odgovoriti na izazove koje nose terorizam i ilegalna migracija. Ali protivimo se svakoj ideji o stvaranju EU armije i zajedničkog vojnog stožera: to bi značilo podrivanje NATO pakta koji mora ostati temelj europske i britanske obrane i sigurnosti” . Upozoreno je također kako pozivati na kolektivnu obranu EU znači marginalizaciju NATO pakta.

Suradnja bi doprinjela jačanju vojnih snaga

Generalni sekretar NATO pakta Jens Stoltenberg pokušao je smiriti tenzije izjavom “kako nema kontradikcija između jake europske obrambene politike i jakog NATo pakta. Važno je samo da se izbjegne dupliciranje troškova i kapaciteta”.

bog toga su se na prošlotjednom sastanku ministara obrana EU u Bratislavu čuli puno odmjereniji tonovi. Federica Mogherini i Ursula von der Leyen, objasnile su kako stvaranje EU vojske nije bilo na dnevnom redu sastanka.

Jedino se raspravljalo kako ostvariti veću koordinaciju i efikasnije trošenje novca na obranu svake pojedine države. Federica Mogherini je upozorila da bi veća suradnja pomogla racionalnijem raspolaganju novcem i budžetima, što bi doprinijelo jačanju vojnih snaga, primjerice, nabavci novih dronova i helikoptera.

Unija se nalazi na povijesnoj prekretnici

Izlazak Velike Britanije iz EU, najave predsjedničkog kandidata Donalda Trumpa da će europske države morati povećati sredstva za financiranje američke vojske u Europi, rast opasnosti od terorističkih napada, najava novog izbjegličkog vala, sve agresivnija politika ruskog predsjednika Vladimira Putina te podjele unutar Unije na države koje su za jačanje EU i onih koji se tomu protive, stavili su Europsku uniju pred povijesnu prekretnicu: hoće li jačati svoje zajedništvo ili će slabljenjem veza započeti zapravo proces disolucije i odumiranja.

Na to pitanje za sada nitko nema odgovor. Jedina je utjeha da se Hrvatska, premda je članica EU, ne zamara takvim trivijalnim problemima. Ona je zaokupljena sama sobom, a s obzirom na bezvlađe koje traje već mjesecima, niti o jednom od ključnih spornih pitanja Zagreb nije zauzeo ni službeno stajalište niti je definirao svoju poziciju.