Nekad je nužno odabrati stranu

O reakciji Vlade na potres Plenković želi činjenice, a ne dojmove. Pa evo činjenica i ne idu mu u prilog

Dojam je, a na temelju stvarnih činjenica, jedino to da se svi skupa, na čelu s Plenkovićem, ponašaju kao da su pali s kruške

Situacija na terenu - koju je javnost mogla pratiti iz minute u minutu upravo zahvaljujući medijima - ne ide na ruku Plenkoviću, uvijek tako odlučnom da delegitimira prigovore na svoj račun i da se naruga kritičarima. Isto tako, nismo ni u Saudijskoj Arabiji pa da se ljudima mogu začepiti usta i ''ne dopustiti'' im da kažu što vide ako eventualno ne vide da je sve totalno ružičasto.

Nije nam nipošto do toga da dodatno uzrujavamo Andreja Plenkovića. Bože sačuvaj i sakloni. Volimo da se kod svakog visokog dužnosnika očuva stanje visoke mirnoće i staloženosti jer to je barem neka garancija da će se onda bolje koncentrirati na ozbiljne poslove za koje je odgovoran. Pogotovo je štetno i nerazumno podbadati i živcirati premijera nakon ovakvog potresa, kad se od njega, koji upravlja polugama države, očekuje da izvede složenu operaciju spašavanja živih glava i otklanjanja užasnih materijalnih posljedica.

No kako su jučer od Plenkovića opet po ušima dobili prvo novinari – jer navodno podliježu jeftinim dojmovima ”umjesto da iznose činjenice” – a onda i svi koji su kritizirali debelo odgođenu reakciju Vlade na armagedon u Petrinji, Glini, Sisku i okolnim selima, hajde da ipak vidimo što su u ovoj stvari tvrde činjenice, a što volatilne impresije.

Vražja je stvar taj vječni sukob između stvarnosti i percepcije, problem velikog jaza može se sanirati boljom politikom koja će građane učiniti zadovoljnima. Ali naš je premijer sklon drugoj metodi. Naprosto kaže kako sumnje i rušenje povjerenja u institucije države – ”neće dopustiti”.

Značaj šetnje po Petrinji

Situacija na terenu – koju je javnost mogla pratiti iz minute u minutu upravo zahvaljujući medijima – ne ide, međutim, na ruku Plenkoviću, uvijek tako odlučnom da delegitimira prigovore na svoj račun. Isto tako, nismo ni u Saudijskoj Arabiji pa da se ljudima može ”ne dopustiti” da kažu što vide ako eventualno ne vide da je sve totalno ružičasto.

Istina je, doduše, da je pola Vlade, zajedno s predsjednikom Zoranom Milanovićem, odmah nakon potresa, pred kamerama prošetalo porušenom Petrinjom i Glinom. Fino da su došli i da je to Plenković tako snažno naglasio u svoju korist. Ali to je skoro kompletan tjedan dana bilo otprilike sve iz njihove ponude. Srčani volonteri zauzeli su kompletnu pozornicu umjesto države.

Neke javne službe radile su po inerciji i prema svome osjećaju odgovornosti, ali bez ikakve koordinacije sustava. Crveni križ isto tako, ali oni su, napominjemo, nevladina organizacija. I, pošteno rečeno, danima i danima nije se znalo tko pije, a tko plaća. Bojimo se da se na zna još ni danas iako je ”vlast za potres” postao Vladin ad hoc stožer na čelu s ministrom branitelja i Plenkovićevim zamjenikom Tomom Medvedom.

Turci 100 kontejnera, hrvatska Vlada a 28

A što se tiče činjenica i dojmova, možemo redom. Recimo, Vladi je, nakon onog jezivog razaranja, trebalo skoro punih sedam dana da se domisli i proglasi katastrofu. To je činjenica. A dojam je, žao mi je ako ovo premijera živcira, da ti ljudi nisu pri zdravoj pameti. Negdje drugo bi izvanredna sjednica Vlade i službeno obraćanje premijera bilo dva sata nakon potresa. A Plenković se sada vadi na ”neradne dane, nedjelju i dan žalosti”. Dojam? Da nas vuče za nos.

Onda, Turska je, na primjer, poslala 100 kontejnera. Austrija 82. Mađarska šalje 50. I tako dalje. I EU, kao i mnoge države pojedinačno, darovali su Hrvatskoj kontejnere za stanovanje, a uz to i šatore, krevete, kućice i raznu drugu ozbiljnu humanitarnu pomoć. Sve su to ovamo i dovezli.

Iz Vladinih Robnih zaliha, međutim, na potresom pogođena područja moglo se nakon potresa isporučiti samo 28 kontejnera jer više nije bilo. A priča sa šatorima je poznata: Robne zalihe imale su ih 1600, ali, eto, nisu poslani na Baniju jer potreba za njima ”nije izražena s terena”, kako je alan-fordovski izjavio ministar Tomislav Ćorić.

To su, dakle, činjenice. A dojam je da su Turci i Austrijanci ispali veći Hrvati od hrvatske Vlade. Plenković je čak izjavio kako je Vlada ”organizirala” inozemnu pomoć. Kako da ne. Šleperi iz stranih metropola krenuli su sami, 24 sata nakon potresa.

Što Plenković ima reći obitelji volontera koji je poginuo?

Pa možemo dalje. Svi se divimo i zahvaljujemo što Hrvatska ima toliko dobrih i časnih građana koji su na svoju ruku pojurili u pomoć potresom pogođenim ljudima noseći im što god imaju, od deka i novca, do opreme za penjanje po razvaljenim krovovima.

Ali država nije smjela dozvoliti da se amateri upuštaju u pogibeljne vratolomije na kućama koje samo što se nisu srušile na zemlju. Nije. Za raščišćavanje ruševina imamo vojsku i druge osposobljene i adekvatno opremljene službe, a volontere se onda može organizirati da pomažu bez opasnosti po život. To nije dojam nego činjenica. Jedan volonter je tako sletio s krova poginuo. Što Plenković ima reći njegovoj obitelji?

Sljedeća točka je hrana. Ljudi bez krova nad glavom i njihova djeca moraju jesti. A Vlada nije bila u stanju podići neki tip vojne kuhinje u kome će se pripremati topli obroci. Nego su opet morali uskočiti volonteri iz ugostiteljskog ceha koji kuhaju i dijele obroke i dandanas. Opet činjenica, a dojam je tragičan. Pogotovo nakon onoga tipa iz Civilne zaštite koji je priprijetio da, kad država stanovništvu organizira prehranu, neće majci jesti svatko kome se svidi.

Smještaj u privatnim objektima

Zatim, nevladinim udrugama i organizacijama poput Crvenog križa, o kome Plenković govori kao da ih je on osnovao, smještaj da mogu raditi osigurali su privatnici u svojim objektima. Država, dakle, nije bila u stanju podići industrijske šatore da ih se smjesti i zbrine dok pomažu umjesto nje. Eno ih i dalje tamo, u privatnim kućama i tvrtkama. To također nije dojam i mišljenje, nego faktografija.

Činjenica je i to da nije bilo nikoga iz sustava da zbrine stoku, da su statičari sami (opet) krenuli obilaziti objekte, bez Ministarstva Darka Horvata, i da nitko tko je pružao bilo kakvu vrstu pomoći nije primio upute sustava ni oko čega. Jasno da se ti ”dojmovi” Plenkoviću ne sviđaju, ali sam je za njih odgovoran.

Paušalni dojam nije ni povezivanje fušerske obnove nakon Domovinskog rata sa strankom Andreja Plenkovića kao ni tragikomična vijest da USKOK nakon 25 godina, ”pokreće žurnu istragu” o malverzacijama s javnim novcem na područjima koja su porušena u Domovinskom ratu.

Dojam je, a na temelju stvarnih činjenica, jedino to da se svi skupa, na čelu s Plenkovićem, u ovoj tragičnoj situaciji, ponašaju kao da su pali s kruške.

Je li to državna tajna?

Danas je glavni Plenkovićev oficir za potres Tomo Medved gostovao na radiju. I opet ni od njega nemamo ništa drugo osim dojma da je nepotpune statističke podatke o štetama i stanju na porušenim područjima mogao iznijeti bilo tko kome bi se papir s brojkama tutnuo u ruke. Iz tako visokog izvora, očekivale bi se činjenice o tome što će sve Stožer napraviti u kratkom roku, ali taj se vrijedni sadržaj nije dao razabrati iz današnjeg intervjua njegovog zapovjednika, ministra Medveda.

Tako da se mogao prihvatiti samo dojam o njegovoj odlučnosti i čvrstim namjerama Vlade da za ljude i kraj napravi sve što je najbolje. Istina, još nam sistematično ne govore što će točno poduzeti, kako, ni kada, kao da je to neka državna tajna. Ali dojam svakako mora biti da će Vlada spasiti Petrinju, Glinu i okolicu i da će ta područja postati puno ljepša i sretnija nego prije.

Skoro da je poruka kako je dobro da je lupio potres jer procvat za tu jadnu županiju tek sada slijedi. A to što tamošnji gradonačelnici i načelnici nisu imenovani za članove Medvedovog stožera samo pokazuje da Plenković i Medved mogu sve sami i da će rezultat biti upravo fantastičan. Još ako premijer svima začepi usta, kao što je već krenuo, i zabrani dojmove, ima da u to svi i povjeruju.