Nekad je nužno odabrati stranu

Obama je sinoć, 41 godinu nakon rata, sletio u Vijetnam. Taj posjet mogao bi biti ozbiljno važan za Aziju

Američki predsjednik planira posjetiti Vijetnam i Hirošimu

US President Barack Obama disembarks from Airforce One after landing at Noi Bai International Airport in Hanoi on May 22, 2016.
US President Barack Obama landed in Vietnam late Sunday for a landmark visit capping two decades of rapprochement between the former wartime foes, as both countries look to push trade and check Beijing's growing assertiveness in the South China Sea. / AFP PHOTO / POOL / HOANG DINH NAM
FOTO: AFP

Američki predsjednik Barack Obama, pri kraju svog mandata u Bijeloj kući, sinoć je krenuo na još jednu, povijesnu državničku turneju. Nakon 40 godina strogih sankcija koje su SAD uvele Kubi, Obama je posjetio Havanu, a sada se odlučio na još hrabriji potez: sletio je, glavni grad Vijetnama, 41 godinu nakon krvavog rata te u Hirošimu na koju su SAD pri kraju 2. svjetskog rata bacile prvu atomsku bombu.

Krajem1955. na teritoriju Vijetnama, Laosa, Kambodže, buknuo je narodnu ustanak protiv Amerikanaca, a sukob je eskalirao kada su se zaratili komunistički Sjeverni Vijetnam i proamerički režim u Južnom Vijetnamu. Do 1962., Amerikaci su pomagali svojim južnim saveznicima bombardiranjem Sjevernog Vijetnama, da bi od 1962. u Južni Vijetnam uputile stotine tisuća svojih vojnika.

Dva nova poglavlja u američkoj povijesti

Ta velika ratna avantura SAD-a, završila je katastrofom: u ratu, koji je potresao same temelje američke države, poginulo je 58.220 američkih vojnika, a ranjenih je bilo 303. 644. U Južnom Vijetnamu poginulo je između 200.000 i 430.000 civila te između 220.000 i 313.000 vojnika. Ranjenih je bilo oko 1.170.000 vojnika. U Sjevernom Vijetnamu stradalo je pak između 50.000 i 65.000 civila te od 400.000 do 1.100.000 vojnika.

Ranjeno ih je oko 600.000. Zbog teških ljudskih gubitaka te demonstracija širom zemlje, SAD su se morale povući iz Vijetnama 1973., a rat je završio 1975. kada su trupe Sjevernog Vijetnama osvojile glavni grad Južnog Vijetnama Sajgon nakon čega je došlo do ujedinjenja zemlje. Budući da Japan po zavšeku 2. svjetskog rata nije želio potpisati predaju, premda su Italija i Njemačka već kapitulirale, SAD su na Hirošimu i Nagasaki, bacile atomske bobmbe.

U Hirošimi je nakon eksplozije, ali i tijekom slijedećih pet godina, poginulo i od radijacije umrlo 250.000 tisuća ljudi. S tako strašnom hipotekom na leđima Obama stiže u u Vijetnam i Japan kako bi se, među ostalim, poklonio žrtvama strašnih ratnih razaranja. Na taj način Obama će okrenuti dva nova poglavlja u američkoj povijesti koja će mu osigurati mjesto među najvećim američkim predsjednicima.

Zajednički neprijatelj zove se Kina

Obama će se u Vijetnamu zadržati neočekivano dugo, tri dana. Posjetiti će Hanoj i Ho Ši Min, nekadašnji Sajgon te luku Cam Ranh Bay, bivšu američku pomorsku bazu, za koju se u Washingtonu nadaju da bi uskoro opet mogla postati sidrište za američku pacifičku flotu. Dužinom posjete Obama želi pokazati koliku važnost Washington pridaje uspostavi što prisnijih i kvalitetnijih odnosa s donedavno smrtnim neprijatljima. Ipak, ključni razlog Obamina posjeta je želja da se Vijetnam, zemlja s oko 90 milijuna stanovnika, od ratnog protivnika pretvori u saveznika protiv zajedničkog neprijatelja: Narodne Republike Kine.

I SAD i Vijetnam žele ograničiti kineski vojni, politički i ekonomski utjecaj u Aziji, a Hanoj još želi spriječiti da Peking silom riješava teritorijalne sporove između dvije države. U Hanoju su još svježa sjećanja na veljaču i ožujak 1979. kada su kineske vojne postrojbe izvršile invaziju na Vijetnam. Peking je time želio kazniti Hanoj jer je vijetnamska vojska napala Kambodžu kako bi pomogla svrgavanju bestijalnog režima Crvenih Kmera. No, kineska vojska doživjela je pravi debakl u Vijetnamu te se brzo morala povući zbog ekstremno velikih gubitaka.

Sada su odnosi Peking i Hanoja, zbog straha od kineske ekspanzije u Južno kineskom moru, pred novim izazovima. I u Vijetnamu, kao i u Washingtonu, s krajnjim podozrenjem prate gradnju otoka na Južno kineskom moru koje Kinezi pretvaraju u vojne baze, ali i poligone iz kojih će istraživati podmorje bogato naftom i plinom. Međutim, Filipini, Malezija i Vijetnam tomu se žestoko protive jer smatraju da je to i njihovo teritorijalno more.

Neprestani incidenti na moru

Kada je Kina 2013. počela gradnju platforme za istraživanje nafte u dijelu Južno kineskog mora za koje Vijetnam tvrdi da je njegovo, došlo je do dramatičnih političkih sukoba. Kako ni nakon uzastopnih intervencija Hanoja, Peking nije želio ukloniti tu platfomu, u Vijetnamu su izbile demonstracije u kojima je ubijeno nekoliko, a ranjeno na stotine kineskih radnika. Tisuće su pak kineskih obitelji u panici napustile zemlju.

S obzirom na to da Vijetnam ima više od 90 milijuna stanovnika te da je pokazao spremnost da se pod cijenu vojnog sukoba suprotstavi kineskom svojatanju Južnog kineskog mora, kojim prolazi jedna od najvažnijih svjetskih pomorskih trgovinskih ruta, a koje krajnje nesigurno zbog neprestanih incidenata između kineskih te sjevernokorejskih, vijetnamskih, filipinskih i tajlandskih vojnih brodova, SAD su odlučile pretvoriti Hanoj svog novog saveznika.

Istu zadaću ima i Obamin posjet Vijetnamu: stvoriti okruženje oko Kine koje će spriječiti širenje njenog vojnog i političkog utjecaja. Ben Rhodes, zamjenik Obamnog savjetnika za nacionalnu sigurnost, izjavio je kako SAD žele da im Vijetnam postane partner na mnogim podrujima, pa i po vojnim pitanjima.

Sve jača crvena buržoazija

No, tu postoji jedan, ali ključan problem. U SAD postoji veliki otpor namjerama Obame da vojno pomogne Vijetnamu, komunističkoj državi s režimom koji ne poštuje ni osnovna ljudska prava i slobode. Zbog toga se za Obamina posjeta neće potpisati sporazum o ukidanju američkog embarga na izvoz oružja u Vijetnam, što najviše zanima Hanoj.

No, analitičari smatraju da je samo pitanje vremena kada će se dogoditi ono što je još do nedavno bilo nezamislivo: da najmoderniji američki vojni zrakoplovi i brodovi počnu djelovati pod vijetnamskim zastavama.
Iako je Vijetnam vrlo velika zemlja, pet puta veća od Hrvatske, to je ujedno i iznimno siromašna država, koja je razarana u ratovima s puno nadmoćnijim vojnim velesilama poput SAD-a, Francuske, Kine.

Međutim, u Washingtonu predviđaju da je to brzo narastajuće tržište kojemu valja posvetiti svu moguću pozornost. Svi pokazatelju upućuju, naime, da Vijetnam velikom brzinom izrasta u novog azijskog ekonomskog igra. Kombinacija komunističke ideologije i i neoliberalnog ekonomskog sustava, poput onoga u Kini, daje izvanredne rezultate. Istodobno je, međutim, došlo i do velikog raslojavanja u društvu, broj siromašnih se ne smanjuje, ali jača crvena buržuazij,a što dovodi do sve većih društvenih napetosti.

Susret s vijetnamskom Lady Gagom

Vijetnam je već najveći trgovinski patner SAD u jugoistočnoj Aziji: očekuje se da će trgovinska razmjena između dvije zemlje narasti do 2020. na 57 milijardi dolara. Vijetnam je također postao investicijska meka zbog jefitine radne snage, čak jeftnije nego u Kini. U tvornicama radnici zarađuju do 5 dolara dnevno, a BDP iznosi svega 2900 dolara godišnje što Vijetnam svrstava među najsiromašnije zemlje svijeta.

Obama će za posjete Hanoju upozoriti vijetnamske lidere da SAD ne mogu tek tako prijeći preko kršenja ljudska prava u toj zemlji: još se uvijek, naime, oštro kažnjavaju disidenti, protivnici komunističkog režima, a zabranjeno je i sindikalno organiziranje. Tako se, primjerice, pop zvijezda Mai Khoi, koju nazivaju vijetnamskom Lady Gagom, nije mogla kandidirati na izborima koji se održavaju 22. svibnja. Zbog toga se očekuje da će se Obama susresti s Khoi kako bi njoj i ostalim disidentima pužio javnu potporu.

Jonathan London, profesor na City University of Hong Kong, smatra kako je Obamin posjet zadnji korak u decenijama dugom približavanju bivših napijatelja koje je započelo 1995. popisivanjem sporazuma o trgovini, nastavilo se 2001. pregovorima o uključivanju Vijetnama u Transpacifičko partnerstvo te posjetima predsjednika George Busha i Billa Clintona Hanoja.

Brana kineskim ambicijama

Jasno je da SAD neće zaratiti s Kinom zbog njenih sporova s Vijetnamom, Južnom Korejom ili Japanom, ali će svakako pomoći stvaranju azijskog bloka država koje će se zajedno lakše suprotstavljati Pekingu.

Zbog toga SAD podržavaju Indoneziju, Singapur, Kambodžu, Vijetnam, Flipine, dakle, države koje se osjećaju ugrožene rastom kineskog političkog i vojnog utjecaja u regiji, u njihovim nastojanjima, koje ohrabruju Japan da opet postane vojna i politička sila koja će biti najveća brana prekomjernim kineskim ambicijama. Tu inicijativu, uz SAD, podupiru još Australija, Novi Zeland, ali i neke članice EU.