Nekad je nužno odabrati stranu

Obitelj koju je oteo jedan od najbrutalnijih ubojica posramila državu na sudu. Donosimo detalje mučnog slučaja

Ubojicu Srđana Mlađana pustili su iz zatvora na slobodan vikend, a on je ubio policajca i zatočio obitelj Kosović. Država im sad mora isplatiti 220.000 kuna

FOTO: PIXSELL/screenshot

Bio je 18. veljače 2002. kada je u dom obitelji Kosović u kasnim večernjim satima upao Srđan Mlađan. Nisu tada znali da je riječ o mladiću, dvostrukom ubojici koji je pobjegao iz zatvora. Nisu znali ni da je nešto ranije ubio policajca Milenka Vranjkovića Kinga i opljačkao banku. Naoružan pištoljem koji je ukrao ubijenom policajcu satima je, skrivajući se od policijske potjere, držao Kosoviće kao taoce.

Seriju kaznenih djela Mlađan je počinio na slobodnom vikendu na koji je pušten iz zatvora. Sada je utvrđeno da je ta odluka da ga se pusti privremeno na slobodu bila pogrešna. Propust su napravili djelatnici Kaznionice u Požegi. Obitelj Kosović dokazala je to na Općinskom građanskom sudu u Zagrebu koji im je nepravomoćnom presudom dosudio ukupno 221.300 kuna naknade – 158 tisuća kao odštetu za duševne boli, te 63.300 kuna sudskih troškova. Odštetu im mora platiti država.

Zbog straha kojeg su te noći u veljači 2002. proživjeli ostale su im trajne posljedice. Teško su se vraćali normalnom životu, a teško i da će im ova odšteta pružiti mir. Ipak, dokazali su ozbiljnu grešku državnih institucija u slučaju jednog od najbrutalnijih ubojica u Hrvatskoj.

Dva puta ubio već kao tinejdžer

Kada je u veljači 2002. pušten na slobodni vikend iz zatvora Mlađan je već služio 10 godina kazne zbog dvostrukog ubojstva, jednog pokušaja ubojstva i pljačke banke. Bila je to maksimalna kazna koju je kao maloljetnik mogao dobiti. Mlađan je imao svega 16 godina kada je pred školom u Petrinji u siječnju 1998. ubio svoju vršnjakinju. Mjesec i pol kasnije ubio je susjeda.

“Odlučio sam na tome mjestu i tog dana nekoga ubiti, meni je bilo svejedno koga. Da nije naišla ona, žrtva bi bio netko drugi”, priznat će kasnije Mlađan. Njegov izlazak iz zatvora očekuje se 2025., kada će imati 44 godine. U listopadu 2019. pojavila se vijest da se u zatvoru oženio.

Ubio policajca koji ga je pronašao

Iako kao maloljetnik nije bio sasvim uzoran zatvorenik ipak mu je 16. veljače 2002. dopušteno da izađe tijekom vikenda iz zatvora. On se s tog izlaska nije vratio, pa je policija za njim pokrenula potragu. Milenko Vranjković King bio je samo jedan od policajaca koji su tragali za njim.

Iskusni zagrebački inspektor lov na bešćutnog bjegunca platio je životom. Kosovićima su pak ostale traume, PTSP, nakon što su više sati bili taoci naoružanom mladiću. Božena Kosović i njezina djeca Nikolina, koja je tada imala 25 godina, i Mirko koji je bio 17-godišnjak, još se i danas sjećaju trenutaka straha koji su proživljavali prije nego što se Mlađan, idući dan nešto iza jedan sat ujutro predao policiji.

Mediji su pratili talačku krizu

Nakon što je uzeo obitelj kao taoce i započeo pregovore s policijom, Mlađan je tražio da u Koellerovu ulicu, na zagrebačkim Ravnicama, dođu i novinari. Svi koji smo bili tamo te noći znali smo da na taj način želi biti siguran da ga policajci neće ubiti. Na krovu kioska dvojica snajperista cijelo su vrijeme motrila dom Kosovićevih. Znalo se da je Mlađan bio osoba koja je spremna na sve.

Na kraju je većini koji su pratili Mlađanov krvavi pohod ostala u pamćenju njegova slika, kako bez majice, s dvojicom policajaca sa svake strane, odlazi od kuće u Koellerovoj.

Novinari Večernjeg lista nakon prve vijesti o Mlađanovu bijegu iz Požege, još prije nego što je ubio policajca, razgovarali s Vladimirom Faberom, tadašnjim načelnikom Uprave policije. On je bio neugodno iznenađen odlukom da se mladog zatvorenika pusti na vikend: “Pa jesu li oni normalni?! Radi se o patološkom ubojici, za kojeg smo svaki put davali negativno mišljenje o njegovu puštanju iz zatvora. Taj već danas može nekoga ubiti!”. Tako je i bilo – ubio je Miljenka Vranjkovića Kinga koji je došao pred zgradu u kojoj se Mlađan skrivao. I dok mi ovaj događaj pamtimo kao profesionalci, gospođa Božena i njezina djeca morali su se mjesecima kasnije nositi s golemim strahom. Vještaci su utvrdili da su posljedice potrajale čak godinama.

Tužba protiv države zbog Mlađana

Još 2004. Kosovići su odučili podnijeti tužbu protiv države čiji su zaposlenici pustili Mlađana na slobodni vikend. Ministarstvo pravosuđa tvrdit će cijelo vrijeme da nikakvih propusta kod donošenja odluke o Mlađanovom slobodnom vikendu nije bilo.

“Do sada se ponašao uzorno te tako stekao mogućnost korištenja pogodnosti, a prije njegova puštanja izvan kaznionice o tome je obaviještena i Policijska uprava požeško-slavonska. Prve izlaske koristio je u pratnji stručnog radnika i roditelja, a poslije i samostalno. Izlazak u grad, od 9 do 22 sata, odobren mu je i 16. veljače, a kako se nije na vrijeme vratio, za njim je raspisana tjeralica”, objašnjavalo je tada Ministarstvo pravosuđa.

Kosovići su u tužbi naveli kako je država odgovora što su bili Mlađanovi taoci. “Državni službenici pogrešno su procijenili ličnost osuđenika Srđana Mlađana i njegovu društvenu opasnost, a potrebu njegove resocijalizacije nekritički pretpostavili potrebi očuvanja sigurnosti i života ljudi koji mogu biti ugroženi njegovim boravkom na slobodi bez odgovarajućeg nadzora”, naveli su u tužbi.

Mlađan je imao duboki poremećaj

Ukazali su što je sve prema njihovom mišljenju učinjeno krivo: “Kod procjene odobravanja izlaska u grad bez nadzora državni službenici trebali su posebno voditi računa o psihijatrijskoj procjeni postavljenoj prilikom primanja u zatvorski sustav.

U toj je procjeni navedeno da je Srđan Mlađan osoba s dubokim poremećajem ličnosti u kojem dominiraju karakteristike shizoidnog i antisocijalnog poremećaja, da odbacuje socijalne, legalne i moralne norme te da je već bio liječen u Specijalnoj bolnici za psihijatriju djece i mladeži u Zagrebu. Zbog toga su predložene maksimalne mjere opreza”, podsjetili su u tužbi Božena Kosović i njezina djeca želeći dokazati koliko je opasna osoba bio Srđan Mlađan.

Naveli su i detalj koji će se kasnije tijekom sudskog postupka pokazati ključan: liječnik psihijatar dr. Dušan Mamula svoje je mišljenje o Mlađanu, prije nego što je ovaj pušten na slobodni vikend, dao na temelju redovnih kontakata s njime, ali ga prije same odluke nije pregledao. “To je bilo pogrešno”, zaključili su Kosovići. Ovdje valja podsjetiti i da je Mlađan sucu koji ga je osudio na 10 godina zatvora poručio: “Vidimo se u paklu!”

Predstavnici RH: ‘Mlađan je bio uzoran’

Predstavnici države uvjeravali su pak sud da se Mlađana s vremenom moralo uključivati u rad kaznionice, te da je uspostavljao povjerenje i imao dobru komunikaciju s tretmanskim osobljem.

“Na njegovo ponašanje nije bilo nikakvih prigovora ni primjedbi. Uočena je njegova socijalizacija, stjecanje interesa za obavljanje korisnih poslova i strukovno obrazovanje, te nije bilo za očekivati da će tada počiniti kazneno djelo”, inzistirali su tražeći od suda da odbije tužbu obitelji Kosović. Objašnjavali su kako je korištenje slobodnog vikenda bila jedna od pogodnosti predviđena Zakonom o izvršavanju kazne zatvora. To je mjera, naveli su dalje, kojom se nastoji ublažiti zatvorsku stegu, promicati odnos s obitelji i javnim službama, ojačati odgovornost i samopouzdanje. Posebno su naglasili da je Mlađan kao maloljetnik bio neizgrađena osoba, što je zahtijevalo poseban tretman.

Kada je prvi put pušten iz zatvora?

Vladimir Milković, koji je bio voditelj u Odjelu za izvršavanje kazne maloljetničkog zatvora Kaznionice u Požegi gdje je Mlađan premješten iz požeškog zatvora, izjavio je tijekom sudskog postupka da je od svih zatvorenika koji su u kaznionici bili zbog težih kaznenih djela upravo Srđan Mlađan bio najprimjerenijeg ponašanja.

Onda je sud zatražio i službeno izvješće o Mlađanovom ponašanju u kaznionici. U bilješci od 12. siječnja 2000. uz Mlađanovo ime navedeno je da je “zatražio da mu se omogući rad unutar zatvora, zatim 11. travnja 2000. da je tražio rad u kuhinji i na pomoći istovara, pa je 14. listopada 2000. tražio da ne bude više sam u sobi. U lipnju 2001. opisano je Mlađanovo “vrlo dobro ponašanje i vladanje, pristojan i uljudan odnos”. Zbog toga je tri mjeseca kasnije nagrađen izlaskom na otvaranje Požeškog festivala “Zlatne žice Slavonije”.

Prema podacima Uprave za zatvorski sustav i probaciju Mlađan je 2. rujna 2001. stekao pravo na korištenje pogodnosti, te je do 16. veljače 2002. iskoristio ukupno 21 izlazak u grad. Prva je dva izlaska koristio je u pratnji stručnih suradnika za tretman, u dva izlaska bio je s roditeljima, a nakon toga puštan je na samostalne izlaske u grad. Vrijeme mu je postupno produživano, pa mu je tako 16. veljače odobren izlazak od 9 do 22 sata.

Je li u izvješću pisalo baš sve?

Mlađanu nikada, stajalo je u izvještaju, nije dopuštano da izlazi na područje Sisačko-moslavačke županije gdje je imao prebivalište. Naime, tamošnja policija dala je negativno mišljenje za to. U bilješkama je navedeno i da je svega jednom dobio ukor kao stegovnu mjeru koja je, kako se vidjelo iz njegovog ponašanja, pozitivno utjecala. Barem su tako tvrdili ljudi iz zatvorskog sustava.

No, u izvještaju je nedostajao podatak da je Mlađan bio kažnjen novim ukorom jer je 25. siječnja 2002. odbio poslušati naredbu službenog osoblja. Imao je, utvrđeno je, 10. siječnja, novi incident u zatvoru. Ova informacija nalazila se u tzv. osobniku disciplinskih kazni.

Sud sada uočava da je svega par tjedana prije nego što je pušten iz zatvora Mlađan bio ponovno disciplinski sankcioniran. Unatoč tome otišao je na slobodni vikend s kojeg se nije vratio, već je opljačkao banku, ubio policajca i zatočio obitelj Kosović. Dakle, zaključak o uzornom ponašanju Srđana Mlađana, konstatira sada sud, očito je bio paušalan.

Psihijatar se pokušao izvući od svega

Mozaik propusta sud je nastavio slagati nakon svjedočenja psihijatra Mamule. On se, naime, na sudu nije mogao sjetiti je li od njega tražena tzv. procjena opasnosti od zlouporabe pogodnosti s obzirom na težinu kaznenih dijela za koja je Mlađan osuđen, te u odnosu na osobine njegove ličnosti. Nije se, primjećuje sud, sjetio ni je li bilo ikakvog naputka Središnjeg ureda za izvršavanje pojačanog psihijatrijskog nadzora. Potvrdio je tek da je imao nalaz vještaka iz Popovače koji su utvrdili da je kod Mlađana bio moguć razvoj psihoze.

“Ja sam samo participirao u ocjeni radi li se o pogoršanju zdravstvenog stanja, no izbjegavao sam odgovornost odlučivanja. Nisam podnosio pisana izvješća, nisi bilo kakva detaljna izvješća o Mlađanovom psihičkom stanju.

“Izbjegavao sam iznijeti procjenu opasnosti od zlouporabe pogodnosti jer nisam želio snositi odgovornost”, svjedočio je na sudu Mamula. Sud je još utvrdio da u cjelokupnoj dokumentaciji u spisu nije uspio pronaći niti jednu bilješku dr. Mamule vezanu za Mlađana. Nije bilo čak ni one na osnovu koje je Mlađan smješten u samicu zbog sukoba s cimerima, što je dr. Mamula sam potvrdio u svom iskazu. Sve bilješke kasnije nisu dobili ni vještaci koji su Mlađana vještačili tijekom postupka u kojem je odgovarao za ubojstvo policajca i protupravno lišenje slobode obitelji Kosović.

Kako je nestao važan dokument?

U nastavku sudskog procesa u kojem je dokazivano da je u Mlađanovom slučaju doista bilo ozbiljnih propusta pojavit će se još i mišljenje Uprave za izvršenje sankcija Ministarstva pravosuđa od 30. rujna 1999. upućeno zatvoru u Požegi. Tražen je, naime, smještaj Mlađana u jednokrevetnu sobu jer je prijetio drugim osuđenicima. Zato je, pisali su dalje iz zatvora, zaključeno da skupni smještaj Srđana Mlađana predstavlja ugrožavanja sigurnosti drugih zatvorenika. Taj smještaj je i odobren, no ovo izvješće očito nije prebačeno u kaznionicu u Požegi zajedno s Mlađanom.

I to je bio iznimno važan dio propusta. Sud kaže da to što djelatnici kaznionice u Požegi nisu znali za ovo izvješće ne može ih osloboditi odgovornosti za neosnovano puštanje Mlađana na slobodni vikend.

Što je na kraju zaključio sud?

“S obzirom na ozbiljnost kaznenih djela koje je počinio i karakteristike osobnosti Srđana Mlađana koje su bile poznate, valjalo je u svakom slučaju postupati s pažnjom i oprezom, pri čemu su sve ustanove dužne surađivati”, navodi u presudi sud i dodaje: “U postupanju nadležnih osoba ne primjećujmo postojanje maksimalne mjere opreza, dobru odmjeru i procjenu tretmanskih postupaka, konkretno kod korištenja pogodnosti izlazaka, niti uvažavanje neizvjesnosti i nepredvidljivosti ponašanja Srđana Mlađana, koja stoji u izvješću i prijedlogu tretmana što ih je potpisao Vladimir Milković.

Ne primjećuje se ni da je prilikom odlučivanja u postupanju i odlučivanju o pogodnostima za Srđana Mlađana uzet u obzir nalaz i mišljenje sudskog vještaka iz Popovače.

Da su nadležni službenici reagirali na promjenu kod Srđana Mlađana poštujući sva mišljenja i preporuke, te događaje početkom 2002., a ne inercijom dopustili korištenje najduljeg dotad samostalnog izlaska, ne bi moglo biti govora o propustu u njihovom radu. Ovako, zbog propusta nadležnog osoblja Kaznionice u tretmanu i procjeni, nekritičkog ignoriranja signala koji su upućivali na promjenu, ignoriranja danih mišljenja i preporuka, došlo je do bijega Srđana Mlađana i počinjenja novih kaznenih djela, te štete za Boženu Kosović i njezinu djecu”, zaključuje se u nepravomoćnoj presudi.