Obitelj ovog dečka ne može do stare štednje u Jugobanci. Jer im hrvatske institucije ne žele izdati potvrdu

Temeljem tog zakona Slovenija, Makedonija, Crna Gora i BiH omogućile su izdavanje potvrde štedišama da im novac već nije isplaćen izvan Srbije. U Sloveniji je nadležno tijelo za potvrde Ministarstvo financija, u Makedoniji Centralni depozitar hartija od vrednosti ad Skoplje, u Crnoj Gori Crnogorska komercijalna banka ad Podgorica, a u BiH Agencija za privatizaciju.

Izgubljeni u birokraciji

Međutim, ono što se činilo kao formalnost i posljednji korak ka rješavanju problema štednje, odnosno povrata novca koji je oročila njegova majka, pokazalo se nemogućom misijom. Barem u Hrvatskoj. Stefan nam objašnjava kako je još lani u srpnju poslao upit hrvatskom Ministarstvu financija oko toga tko je nadležan za izdavanje potvrde – budući da je Srbija odredila 23. veljače 2019. kao zadnji rok za prijavu potraživanja, odnosno podnošenje dokumentacije.

“Imamo sve dokumente, osim jednoga koji treba izdati nadležno tijelo Republike Hrvatske. Nitko nam ne zna reći koje je tijelo nadležno. Moja mama i ja smo hrvatski državljani i od početka rata imamo prebivalište u RH, a ona je i prije rata živjela u Hrvatskoj, izuzev kratkog perioda u Beogradu radi posla. Bankrotom Jugobanke izgubili smo svu ušteđevinu”, pisao je prošloga ljeta Stefan u mailu, u nadi da će mu neki birokrat u Ministarstvu financija odgovoriti. No od toga nije bilo ništa, a vrijeme je prolazilo.

‘Ne koče nas srpske institucije’

Stefana to nije obeshrabrilo pa je kontaktirao i ministarstvo financija Republike Srbije. Za razliku od hrvatskog, srpsko ministarstvo financija, točnije Uprava za javni dug, odgovorila mu je na upit i objasnila da im nitko iz Hrvatske nije javio koje je nadležno tijelo za potvrdu o staroj štednji u Hrvatskoj.

“Ova problematika ne tiče se samo nas, već i velikog broja drugih hrvatskih državljana. Bilo bi šteta da radi jednog dokumenta ne možemo ostvariti svoja prava. I da nas u povratu novca ne koči Republika Srbija, već naša vlastita država, Republika Hrvatska” kaže Stefan.

Lažna obećanja koja su dobivali

Zašto nitko nije ovlašten za potvrde i gdje je zapelo probali smo doznati od Ministarstva financija. Oni su nam odgovorili slanjem poveznice na obavijest koju su na svojoj internetskoj stranici objavili na Badnjak. Tamo piše da je Ministarstvo financija ovlastilo Zagrebačku banku, Privrednu banku Zagreb te Hrvatsku gospodarsku banku d.d. u stečaju za izdavanje potvrda kako devizni štediša nije ostvario pravo po osnovi devizne štednje niti da mu je to pravo priznato od strane bivših republika SFRJ,.

Na prvu se činilo kao da je ministarstvo za Božić štedišama ipak sredilo stvar. Sretnu vijest smo javili Stefanu koji je iz Londona potom o svemu obavijestio 60-godišnju majku u Zagrebu. Samo da bi kasnije doznao da ju je poslao u nepotrebnu šetnju.

“Majka je fizički bila u poslovnici Zagrebačke banke, u sjedištu na adresi Trg bana J. Jelačića 10, kao i u poslovnici PBZ-a. U obje banke su joj rekli da oni ne izdaju takve potvrde, već da to treba učiniti Ministarstvo financija. Kažu da ih Ministarstvo financija općenito nije obavijestilo o tome, kamoli o obliku i načinu izdavanje potvrde. To su majci usmeno rekli iz pravnih službi te dvije banke”

‘Te potvrde su nedovoljne’

Kontaktirali smo spomenute banke s upitom je li im Ministarstvo financija uopće išta javilo prije nego ih je ovlastilo za izdavanje potvrda. Iz PBZ-a su nam odgovorili kako je zbog blagdana došlo do nesporazuma jer se neki djelatnici još nisu stigli upoznati s tom promjenom, ali da će “temeljem preuzetih i raspoloživih podataka iz aplikacija o staroj deviznoj štednji te iz prezentirane dokumentacije izdavati potvrde na zahtjev vlasnika štednih uloga koji su bili položeni kod Jugobanke d.d. Glavne filijale Rijeka.”

Do završetka teksta nismo dobili službeni odgovor od Zagrebačke banke, ali Stefan nam je proslijedio njihov odgovor njemu. “Mi ne izdajemo druge Potvrde u vezi s bilo kakvom evidencijom prijenosa, a naročito ne izdajemo potvrde o tome u RH niti da su im ta prava priznata od strane bivših republika SFRJ jer nemamo takve podatke u našoj evidenciji. Možemo izdati potvrde samo za devizne štednje koja se odnosi na Glavnu filijalu Split.”

“Točnije, izdaju samo potvrdu o transakcijama i filijali Jugobanke u Splitu. Jednako kao i PBZ samo za Rijeku. Samim time, te potvrde su nedovoljne”, objašnjava nam Stefan.

Fantomska banka

Da ne ispadne kako nisu provjerili sve mogućnosti, Stefanova mama zaputila se i do Hrvatske gospodarske banke d.d. u stečaju. Na adresi Tina Ujevića 13 na zagrebačkoj Knežiji, gdje bi trebala biti ta banka, obična je stambena zgrada. Uz to, Hrvatska gospodarska banka d.d. u stečaju obrisana je iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu 15.03.2018. i ona kao pravna osoba više ne postoji.

“U PBZ-ovoj pravnoj službi su bili šokirani da je Hrvatska gospodarska banka uopće navedena od strane Ministarstva financija kao tijelo koje izdaje tu potvrdu”, prepričava nam Stefan.

No na lokalu spuštenih roleta, odmah do ulaza u zgradu, ipak je mala obavijest isprinatana na A4 formatu i zalijepljena na vrata. Na papiru piše kako se na ovoj adresi nalazi Stečajna masa Hrvatske gospodarske banke d.d. u stečaju.

Na papiru su, bez ikakvog objašnjenja, navedene i dvije tvrtke bez kontakta. Proguglali smo prvu tvrtku DG usluge d.o.o., ali nismo uspjeli pronaći broj telefona. Srećom, druga navedena tvrtka KA-EM usluge ipak ima broj.

‘Ministarstvo je promašilo bit’

Nakon što su nas s tog broja preusmjerili na drugi, konačno smo uspjeli dobiti stečajnu upraviteljicu banke, Branku Malbašić kojoj smo objasnili Stefanov problem. Ona nam je poručila da im se Stefan može slobodno javiti te će dobiti potvrdu za bivšu zagrebačku poslovnicu. Kada smo gospođi objasnili da Stefanu treba potvrda na razini države, a ne po poslovnicama, postala je sumnjičava i rekla da je moguće da je Stefan u krivu ili nas laže. No Stefan pojašnjava:

“Majka je prije bila u Glavnoj filijali u Zagrebu, ali se nekoliko godina prije propasti Jugobanke prebacila u Glavnu filijalu u Beogradu, samim time upitno je postoje li uopće njezini podaci u Glavnoj filijali u Zagrebu. No, opet ponavljam da je Ministarstvo financija fulalo cijelu bit. Prema članku 12. srpskog Zakona piše da je potrebno dobiti potvrdu RH čak i ako si imao samo prebivalište u nekom trenutku u RH, neovisno o tome jesi li u hrvatskim ili srpskim filijalama položio štednju”.

Opet su ga uputili na srpsko ministarstvo

“S obzirom na to da je moja majka imala veliku većinu života prebivalište u Zagrebu, potrebna joj je potvrda da u RH nije dobila novac ili priznanje na novac od štednje, bez obzira što zadnjih nekoliko godina nije imala novac u filijali u Zagreb, već u filijali u Beogradu. To trenutačni sustav Ministarstva financija ne predviđa.”

Stefan se svejedno obratio KA-EM-u, no oni su ga uputili da prijavu napravi u srpskom ministarstvu financija. Nakon još jednog Stefanovog upita s dodatnim pojašnjenjem odgovorili su mu kako su uvidom u njima raspoloživu dokumentaciju ustanovili kako nemaju podataka o navedenoj deviznoj štednji u Glavnoj filijali Zagreb.

Podaci na mikrofiševima

Podataka nema možda i zato što Hrvatska gospodarska banka u stečaju izdaje potvrde samo sa stanjem stare devizne štednje na dan 31. 12. 1991. jer ministarstvo financija nije reguliralo način i oblik izdavanja potvrda. Uz to, problem je i s načinom čuvanja podataka. Stečajna upraviteljica banke upozorila je na to prije dvije godine, u Prijedlogu uz završno ročište vjerovnika Hrvatske gospodarske banke:

“Mi ćemo imati veliki problem davanja podataka, s obzirom na da imamo sve podatke na mikrofiševima i možemo ih samo vizualno pregledavati na posebnom uređaju za čitanje. Kontaktirali smo Finu, Sveučilišnu knjižnicu i par banaka. Samo Fina može eksportirati podatke s mikrofiševa u papirnati oblik, međutim trošak je ogroman, a nema sredstava na žiro računu. Postojeća evidencija nije podobna za popunjavanje podataka kako je to predložilo Ministarstvo”, stoji u prijedlogu stečajne upraviteljice.

 

Stefan upozorava: “Sustav koji je Ministarstvo financija postavilo ne vrijedi ništa. U Sloveniji, Ministarstvo financija kao državna institucija jedina je sposobna izdavala te potvrde. Tamo nisu prebacili taj financijski i administrativni teret na privatne aktere. Pošto Srbima nije u interesu isplaćivati novac, lako nam mogu reći da nemamo potvrdu i da ne ispunjavamo sve zakonske uvjete i da naš zahtjev odbijaju.”

Javljaju se građani diljem Hrvatske

U borbu za prava štediša uključio se i saborski zastupnik Ivan Lovrinović iz stranke Promijenimo Hrvatsku. On tvrdi da mu se javljaju građani diljem zemlje s molbom za pomoć jer se institucije u Hrvatskoj doslovno loptaju njima i prebacuju odgovornost jedna na drugu.

Smatra da Vlada hitno mora odrediti instituciju koja će biti nadležna za izdavanje potrebnih potvrda, da se jasno formuliraju obrasci u skladu sa srbijanskim zahtjevima jer svaka, pa i tehnička greška, može dovesti do odbacivanja dokumentacije. Upozorava i da štediše moraju imati i potvrdu gdje su sve boravili, a MUP to također ne izdaje.

Stefan pak rezignirano dodaje kako je riječ o lakrdiji. “Razne strane se igraju s nama. Mi ostajemo u limbu, a vrijeme prolazi. Podsjećam da je rok do 23. veljače 2019.”. Tako bi štediše, koje kao Stefanova majka trebaju samo jedan obični papir, zbog birokracije i nejasnih uputa ministarstva financija, mogli ostati bez štednje. Podsjećamo kako je Srbija zakon, koji je temelj za isplatu, donijela još početkom 2017.