Objavljen insajderski izvještaj: ‘Zelenski odbijao povjerovati da će Rusi napasti Ukrajinu, mislio je da mu Biden smješta’

Prvi ozbiljan sastanak na kojem su predsjedniku Joeu Bidenu u Bijeloj kući prezentirani obavještajni podaci iz kojih je bilo nedvojbeno jasno da rusko gomilanje trupa uz granicu s Ukrajinom nije tek puko zastrašivanje, održan je početkom listopada 2021. godine. “Naš je zaključak da oni planiraju izvesti značajan strateški napad na Ukrajinu iz više pravaca istovremeno”, rekao je na sastanku šef američkog Združenog stožera general Mark Milley i u detalje opisao početak invazije gotovo identično kako se ona 24. veljače ove godine i odvila.

Kijev u kliještima

“Rusi će doći sa sjevera prema Kijevu i odmah udariti na grad, a zatim će dio snaga krenuti istočno prema Černihivu, dok će drugi dio zapadno od Kijeva krenuti prema jugu, i to iz Bjelorusije prema Černobilu. Planiraju napraviti kliješta oko Kijeva kako bi grad pao za tri do četiri dana. Specijalna postrojba Spetsnaz će pronaći predsjednika Volodimira Zelenskog i ukloniti ga, a bude li potrebno i ubiti ga, te instalirati marionetsku vladu”, rekao je Milley i dalje opisao konačni cilj akcije, koju Moskva formalno naziva “specijalnom vojnom operacijom”.

Rusi bi, u osnovi, povukli liniju sjever-jug koja bi se protezala od Bjelorusije do Moldavije, a Ukrajina bi bila svedena na zapadni dio u kojem, prema Putinovoj računici, živi velika većina “neonacističkih rusofoba”, kako ih on naziva.

Biden je odmah pokrenuo svoj diplomatski aparat i njegovi ključni operativci su se razmilili svijetom u nastojanju da pokušaju odvratiti Putina od njegovih namjera, ali i da saveznike, a napose Ukrajinu, upozore što se sprema. No, tu su nastali problemi, a jedan od većih bio je – Zelenski. Amerikancima se karakterno nije činio doraslim Putinu, a kada su na papir stavili usporedbu ukrajinske i ruske vojske, asimetrija je bila još evidentnija. “Kijev možda ne bi pao tako brzo kao što Rusi planiraju, ali svakako bi pao”, smatrali su.

Strah od kolapsa

Svi napori u kontaktima s Rusima i Putinom osobno nisu davali rezultata: iz Moskve su uporno ponavljali da samo vode računa o vlastitoj sigurnosti koju, prema njima, ugrožava širenje NATO-a i mogućnost, iako gotovo nepostojeća, da u alijansu uđe i Ukrajina. Pritom su čitavo vrijeme inzistirali da napad ne planiraju.

Američki državni tajnik Antony Blinken prisjetio se, pak, svog “teškog razgovora” sa Zelenskim na marginama klimatskog summita u Glasgowu početkom studenoga gdje mu je prvi put otvoreno rekao s čime je Ukrajina suočena. “Sjedili smo nas dvojica, on je izgledao ozbiljno i odlučno, ali meni je bilo nadrealno što uopće govorim lideru neke države da će mu zemlja biti napadnuta”, prepričao je Blinken za Washington Post. Dodao je da predsjednik Ukrajine nije do kraja povjerovao u realnost najavljenog scenarija te da je jako strepio od ekonomskog kolapsa i panike koju bi javno iznošenje takvih informacija neminovno izazvalo u njegovoj zemlji.

‘Dečki, kopajte rovove’

U Kijevu su negodovali što im Amerikanci ne daju nikakve konkretne podatke iz kojih bi se oni sami mogli uvjeriti da je scenarij koji im najavljuju realan. “Jako malo takvih informacija su nam davali, sve do četiri ili pet dana prije početka invazije”, tvrdi ukrajinski šef diplomacije Dmitro Kuleba. A upravo je Kuleba u društvu Andrija Jermaka, šefa kabineta Zelenskog, krajem studenoga posjetio State Department gdje im je jedan visoki dužnosnik poručio: “Dečki, počnite kopati rovove!”.

“Nasmiješili smo se, ali on je bio smrtno ozbiljan i ponovio da krenemo kopati rovove jer ćemo biti napadnuti i da moramo biti spremni”, prisjeća se Kuleba i ponavlja da ni to upozorenje nije bilo dovoljno potkrijepljeno konkretnijim obavještajnim podacima.

Dok je Washington nastojao uvjeriti Kijev u ono što slijedi, istu je poruku pokušavao poslati i svojim saveznicima u NATO-u od kojih je također dolazila ogromna količina nepovjerljivosti. Posebno su skeptični bili Francuzi i Nijemci kojima, kako navodi Washington Post, nikako nije ulazilo u glavu kako bi Putin uopće uspio izvesti invaziju sa samo 80.000 ili 90.000 vojnika, koliko ih je u studenome bilo s ruske strane granice. Pritom su ukazivali i na pogrešne obavještajne podatke koje su odvele SAD u rat u Iraku kao i evidentan obavještajni debakl koji je pratio neuredno američko povlačenje iz Afganistana.

Samo su Britanci i baltičke članice NATO-a od prvog trenutka bili uz Amerikance, dok je većina novijih članica s istoka i jugoistoka Europe zauzela stav da bi Putin mogao učiniti nešto, ali ništa sveobuhvatno. “Odgrist će još jedan komad ukrajinske jabuke”, rekao je jedan dužnosnik. Skepsa je dodatno narasla kada je zatraženo više konkretnijih podataka od Amerikanaca, no stiglo je tek malo više od onih općenitih opservacija. U Berlinu i Parizu su bili uvjereni da Amerikanci i Britanci rade u talu te da već dulje vrijeme odbijaju ostatku saveznika otkriti temelje na kojima izvode tako značajne zaključke.

Naivni Macron

Francuski predsjednik Emmanuel Macron čak je, četiri dana prije invazije, naivno pomislio da je u telefonskom razgovoru uspio pridobiti Putina na sastanak na kojem bi se dodatno razgovaralo o snižavanju napetosti. Čini se da ga je Putin nasamario pozdravivši ga na francuskom jeziku, što je Elizejsku palaču toliko oduševilo da je predsjednikova savjetnica za vanjsku politiku – zaplesala.

Jedna od prijelomnih točaka za Zelenskog bila je 12. siječnja kada mu je u Kijev došao direktor CIA-e William Burns. Tek tada mu je iznio neke konkretnije podatke iz kojih je ukrajinskom lideru postalo jasnije da su pred njegovom zemljom najteži dani. U otvorenom razgovoru Burns je otkrio da Rusi, čim krenu u napad, planiraju poslati padobrance da zauzmu strateški ključan aerodrom u kijevskom predgrađu Hostomelu. Otamo bi, rekao mu je Burns, počeo napad na Kijev.

Zelenski je u jednom trenutku pitao jesu li on osobno i njegova obitelj ugroženi, na što mu je Burns uzvratio da bi morao ozbiljno voditi računa o svojoj sigurnosti budući da podaci sugeriraju da su u Kijev već možda stigle ekipe zadužene za njegovu likvidaciju te da samo čekaju znak.

Paranoja Zelenskog

Ipak, čak i tada, Zelenski nije do kraja bio uvjeren u ono što Amerikanci govore i stalno je ponavljao da želi izbjeći ekonomski kolaps i stvaranje panike. Kako se dan početka invazije bližio, Zelenski je sugestije sa Zapada da bi mu možda bilo mudro privremeno napustiti Kijev počeo paranoično doživljavati kao želju određenih struktura na tom Zapadu da ga natjeraju u bijeg kako bi Rusima olakšali postavljanje marionetske vlasti, navodno sklonije pregovorima.

“Siguran sam da je dio zapadnih partnera bio iskreno zabrinut za mene i moju obitelj, ali neki od njih su vjerojatno samo htjeli zgotoviti ovo nabrzinu. Iskreno, mislim da većina njih koji su apelirali da odem iz Kijeva nisu vjerovali da će Ukrajina pružiti otpor”, izjavio je Zelenski i zaključio da će vrijeme pokazazi što je zapravo bila istina.

Nepovjerenju je na kraju pridonio i Joe Biden kada je u jednom svom istupu spomenuo da ne bi bilo isto ako bi Rusija pokrenula sveobuhvatnu invaziju ili ako bi se radilo tek o “manjem upadu”.

Prava prekretnica

Kuleba kaže da je prava prekretnica nastupila u periodu od 18. do 20. veljače. “Tek tada su nam dali vrlo konkretne podatke i bilo nam je jasno da invazija slijedi”, rekao je.

“Predsjedniče, odmah stupite u kontakt sa što više svjetskih lidera i diplomata i recite im da javno istupe i pozovu Putina da prekine s ovim!”, dramatične su riječi koje je Zelenski u noći početka invazije uputio Bidenu.

“Borit ćemo se, branit ćemo se, izdržat ćemo, ali treba nam vaša pomoć”, zavapio je na kraju.

I rat je počeo.