Izašle su snimke koje objašnjavaju zašto u Americi dolazi do pokolja, poput onog jučer u Baton Rougeu

Nekoliko dana kasnije policija je objavila video snimljen kamerom koju je nosi policajac na svojoj odori. Na snimci se vide dva policajca kako u gradiću Fresno u Kaliforniji, zaustavljaju stari kamionet te uperenim pištoljima traže od vozača da izađe podignutih ruku. Dylan Noble, 19-godišnji bijelac, izlazi iz vozila, jednu ruku drži u zraku, a drugu, u kojoj nešto drži, skriva iza leđa. Noble je najprije krenuo kao da će bježati, a potom se vratio, odbijajući pokazati što drži u ruci. Kako nije htio stati, policajac je, kada mu se sasvim približio, ispalio metak koji Noblea usmrtio na licu mjesta. Kasnije je utvrđeno da mladić nije posjedovao nikakvo oružje.

https://www.youtube.com/watch?v=CaAik-EvI3o

Policijska ubojstva kao okidač demonstracija

Prošle godine objavljen je video koji je zgromio američku javnost te je bio povod velikim demonstracijama širom SAD-a. Na njemu se vidi kako policajac Michael Slager, (33), s osam hitaca iz pištolja pogađa u leđa i ubija crnca Waltera Scotta (50). Ubojstvo se dogodilo u North Charlestonu, gradu od 100.000 stanovnika, u američkoj državi Južna Karolina u kojemu živi 47 posto crnaca i 37 posto bjelaca, a više od 80 posto policajaca su bijelci.

Najveći okidač za rasne nemire i velike sukobe policije i demonstranata bilo je ubojstvo crnca Michaela Browna u kolovozu 2014. Zbog toga što se Brown u gradiću Ferguson nije htio maknuti sa sredine prometnog traka po kojemu je hodao, sa šest metaka ispaljenih u leđa, ubio ga je 28-godišnji policajac, bijelac, Darren Wilson.

Inače, Ferguson je, kao i većina američkih gradova, striktno podijeljen na dva dijela. U bjelačkom kvartu prosječna cijena nekretnine iznosi 320.000 dolara, a 67 posto stanovnika ima fakultetsku diplomu. U crnačkom dijelu grada, prosječna cijena nekretnine stoji samo 78.000 dolara, a 20 posto stanovnika ima visoko obrazovanje. Te socijalne razlike i siromaštvo svake godine se produbljuju jer u dijelu grada gdje žive crnci i siromašni nema kvalitetnih škola niti perspektive za boljim obrazovanjem.

Izvanredno stanje u Fergusonu

Statistika pokazuje da su od 22.000 stanovnika Fergusona, 67 posto crnci, ali samo su tri, od 53 gradska policajca, crnci. Prošle godine na Afroamerikance u Fergusonu otpadalo je 86 posto svih policijskih zaustavljanja, 92 posto pretresa i 93 posto uhićenja. Inače, u istraživanju koje su koju su za ProPublicu proveli Ryan Gabrielson, Ryann Grochowski Jones i Eric Sagara utvrđeno je kako je 21 puta veća vjerojatnost da će američki policajac ubiti crnca nego bijelca.

Zbog nereda koji su nakon toga izbili u Fergusonu, guverner države Missouri, demokrat Jay Nixon, proglasio je izvanredno stanje na temelju kojega je uhićeno oko dvije stotine demonstranata. Policija je rastjerala okupljene upotrebom granata za omamljivanje, gumenim mecima, drvenim palicama, vodenim topovima, oklopnim vozilima….

Građane SAD-a, ali i svijeta, zaprepastila je količina i kvaliteta naoružanje koje je na ulice tog malog grada izvela policija: bili su tu oklopni transporteri, policijaci su bili odjeveni u vojne odore, a specijalne policijske postrojbe SWAT bile su opremljene pancirkama, gas-maskama, laserskim naočalama za noćno promatranje, snajperima i strojnicama. Nasrnuli su na demonstrante suzavcem, vodenim topovima, drvenim palicama… Zbog toga je Ferguson tih dana više nalikovao Bagdadu nego li mirnom provncijskom gradiću, a specijalne postrojbe SWAT-a izgledale su kao da kreću na front, a ne suzbijanje mirnih prosvjeda.

Trećina prihoda policije od kazni i globa

Tada se saznalo da veliki broj policijskih intervencija u svim gradovima SAD-a, nije samo posljedica kriminalnih aktivnosti ili rasne diskriminacije, nego i činjenice da policija čak trećinu svojih prihoda ostvaruje naplaćivanjem raznih kazni i globa. Zbog toga je odvjetnica Pamela Meanes konstatirala kako je izgrađen sustav u kojemu se prihodi policije ostvaruju na temelju maltretiranja ljudi pa nije ni čudno što se, ustvrdila je, američka policija počela pretvarati niz malih profitnih tvrtki.

Istodobno, Amerikanci i svijet mogli su se uvjeriti dokle je stigla militarizacija američke policije koja je započela kasnih devedesetih godina. Tada su doneseni The Law Enforcement Support Office (LESO) i National Defence Authorisation Act, (NDAA), a nešto kasnije započela je i realizacija projekta pod nazivom Program 1033. Tim zakonima odobreno je Pentagonu i Ministarstvu obrane da dio svoje vojne opreme i naoružanja koji im više ne trebaju, prepuste policiji, kako bi bila što efikasnija u borbi protiv krijumčara droge.

Teroristički napadi na SAD 2001., još su više ubrzali opremanje američke policije vojnom opremom i naoružanjem. Tako je od 2001. do 2011., posredstvom novo osnovanog Ministarstva Domovinske Sigurnosti, policiji predano vojne opreme i naoružanja u vrijednosti od 35 milijardi dolara. Istodobno, agencija American Civil Liberties Union izračunala da je 1990. vrijednost isporučene vojne opreme policiji iznosila svega milijun dolara, a da 2013. taj je iznos porastao na čak 450 milijuna dolara.

Patriotski zakon

Do rasta policijskog nasilja, zaključila su brojna istraživanja, došlo je nakon terorističkog napada na New York i Washington 2011. Patriotskim zakonom i Zakonom o domovinskoj sigurnosti svaka policijska postaja pretvorena je u karaulu na prvoj liniji fronte borbe protiv terorizma. A da bi uspješno obavila taj posao morala se dodatno naoružati, odnosno pretvoriti se dijelom i u vojnu organizaciju. Tako je ubrzan proces transformacije policije u svojevrsnu paravojsku.

O kakvoj se golemoj preobrazbi radi pokazuje i podatak da je Pentagon, od 2006., poklonio američkoj policiji 435 oklopnih vozila, 533 vojna zrakoplova i 93,763 strojnica. New York Times je izračunao da ukupna vrijednost isporučene opreme i naoružanja u tom razdoblju prelazi 5 milijardi dolara.

Policija pati od kronične besparice

Po relativno novim američkim zakonima svaki grad od 10.000 stanovnika na više može dobiti od vojske, ako zatraži, blindirana vozila, ali i helikoptere, avione, bespilotne letjelice, bacače raketa te razne vrste automatskog oružja. Kako bi naučili rukovati novim oružjima policajci su se počeli podučavati raznim vojnim vještinama što je samo dodatno ubrzalo izgradnju svojevrsne parmilitarne oganizacije.

Policija koja pati od kronične besparice tako se dokopala naoružanja o kojemu je mogla samo sanjati: od automata M16 do vozila otpornih na mine. Jedino što se svaki grad i naselje moraju pismeno obvezati da će preuzeti na sebe troškove isporuke i održavanja vojne opreme i naoružanja. Čak postoje i zakoni koji policiju tjeraju da što prije upotrijebi to naoružanje. U jednoj od odredbi stoji da se oprema mora upotrijebiti u roku od godinu dana ili se mora dogovoriti datum njenog povratka u kasarne.

Militarizacija policije

Najviše su dojmu o militarizaciji policije doprinijele Special Weapons and Tactic teams, poznatiji kao SWAT. Te su postrojbe specijalizirane za borbu protiv terorizma, krijumčara droge i organiziranog kriminala, ali i situacije koje ne mogu kontrolirati obične policijske jedinice, kao što su masovne demonstracije, visoko rizične situacije ili otmice. No, kako bi se opravdalo njihovo postojanje, često se one koriste i u bizarnim intervencijama, kao što je prekidanje ilegalnih poker partija, kada se u nekom baru prodaju maloljetnicima alkoholna pića ili kada se uhićuju osobe koje ne ugrožavaju tuđe živote. Tijekom 1980. te specijalne policijske postrojbe intervenirale su oko 3,000 puta, a posljednjih godina u prosjeku godišnje stupe u akciju više od 50,000 puta.

Čak 90 posto gradova u SAD s više od 25.000 stanovnika ima specijalne jedinice SWAT-a. Te su postrojbe naoružane najmodernijim strojnicama i snajperima, jurišnim puškama, sačmaricama, uređajima za noćno izviđanje i djelovanje, detektorima za otkrivanje pokretnih meta koji se najviše koriste za talačkih kriza te sredstvima za suzbijanje demonstracija, kao što su suzavac, omamljujuće granate, drvene palice, elektrošokeri…

Intervencija SWAT jedinice

Istodobno pripadnici tih jedinica zaštićeni su specijalnim, teškim pancirkama koji ih ne štite samo od metaka, nego i od šrapnela eksplozivnih naprava, blindiranim vozilima, oklopnim transporterima, tenkovima… Nedavna intervencija SWAT-a u Dallasu, kada je snajperist ubio pet policajca, otkrila je da specijalne policijske postrojbe imaju na raspolaganju robote koji mogu nositi bombe. Pomoću jednog takvog robota likvidiran je i ubojica policajaca.

Uviđajući opasnost od prekomjenog naoružavanja policije i njene militarizacije, kogresmen Hank Johnson predložio je zakon kojim bi se ukinuo Program 1033 i tako zaustavilo pretvaranje policije u vojsku.

Različite zadaće vojske i policije

Kara Dansky, iz ACLU’s Center for Justice, upozorila je pak da vojska i policija imaju različite zadaće, no da se u SAD dužnosti te dvije institucije sve više izjednačavaju pa postaju oružje za nasilje u urbanim sredinama. Također, mjesta u kojima interveniraju postrojbe SWAT-a za čas se pretvaraju u ratne zone, što je, dakako, nedopustivo u zemlji koja se diči da nosi zastavu demokracije po svijetu.

Demokratski senator Hank Johnson, najavio je pak da će predložiti zakon “Stop Militarizing Law Enforcement Act”, a republikanski senator Rand Paul izjavio je kako je Washington podstakao militarizaciju lokalne policije zbog čeg je sada po zemlji stvoreno bezbroj pravih malih armija.

Zbog toga ne čudi što je istraživanje javnog mijenja iz 2013. pokazalo da 58 posto Amerikanac smatra kako se otišlo predaleko u militarizaciji policije. U ljeto 2014. Alan Grayson, liberalni član Demokratske stranke iz Floride, predložio je zakonski amandman koji je trebao zabraniti Ministarstvu obrane da daje policiji naoružane i nenaoružane zrakoplove, vojna oklopna vozila, minobacače, oružje s prigušivačima, toksikološka sredstva, lansirne rampe, navođene rakete, torpeda, balističke rakete, bombe.

Milijunske donacije vojnih lobija političarima

Prijedlog zakona gotovo je jednoglasno odbijen: u Kongresu niti jedna stranka i pojedinac nisu poduprijeli tu inicijativu. Razlog: vojni lobiji doniraju strankama i političarima milijune dolara i nitko se tog novca ne želi odreći. Najmanje je, dakako, onih, a riječ je uglavnom o borcima za ljudska prava i znanstvenicima, koji upozoraaju da je osnovni uzrok porasta nasilja, ubojstava i rasne netrpeljivosti, enormni rast rast siromaštva i socijalnih razlika.

Dok je 2009. u siromaštvu živjelo 13,2 posto ili 39.8 milijuna Amerikanaca, a samo u Kaliforniji, simbolu bogatstva i raskoši bilo je 23, 6 siromašnih, 2012. broj siromašnih porastao je za gotovo 4 posto te prešao brojku od 40 miljuna ljudi. Čak 18 posto djece ili 16,7 milijuna živjelo je u siromaštvu. Istodobno, 20 najbogatijih Amerikanaca posjeduje 732 milijarde dolara ima i ima više novaca od 152 milijuna ljudi. Prošle godine u SAD bilo je 1.826 milijardera, od kojih je čak 400 bilo novih bogataša. Pet posto bogatih posjeduje 62 posto američkog bogatstva.

300 milijuna registriranog oružja

Budući da zagovornici i pristalice jačanja policije također imaju puno argumenata, ne čudi što su oni danas u SAD u velikoj većini. Oni posebice upozoravaju da je od 1968. do 2011. od vatrenog oružja, prema istraživanjima Politifacta, u SAD poginulo oko 1.4 milijun ljudi, dok je u svim ratovima, uključujući i onaj u Iraku, poginulo 1,2 milijuna ljudi. U SAD je registrirano oko 300 milijuna raznog oružja, što znači da svaki muškarac, žena i dijete posjeduju neko vatreno oružje.

Američko Ministarstvo pravde i Justice and the Council on Foreign Affairs, utvrdili su da je između 2001. te 2011. godišnje prosječno vatrenim oružjem ubijano 11,385 ljudi. U tom razdoblju prosječno je godišnje ubijeno 517 ljudi u incidentima koji se povezuju s terorističkim aktivnostima.

U 2015. ubijeno 13.286 ljudi

Najnoviji podaci Gun Violence Archive govore da je 2015. u SAD vatrenim oružjem ubijeno je 13.286 ljudi, a ranjeno je 26.819 osoba. U te brojke uračunata su i samoubojstva. U 2015. dogodila su se 372 slučaja masovnih ubojstava u kojima je živote izgubilo 475 ljudi, a 1.870 je ranjeno. U masovna ubojstva spadaju incidenti u kojima je ubijeno ili ranjeno više od četvero ljudi. U 2015. oružani incidenti dogodili su se i u 64 škole.

U 2015. ubijeno je 130 policajaca, a oni su ubili 965 ljudi, od kojih je 564 bilo naoružano vatrenim oružjem, 281 nekim drugim oružjem, dok ih je 90 bilo nenaoružano.