Objavljeni iskazi u optužnici protiv dogradonačelnika Splita. On: 'Pa Slobodnu Dalmaciju uređuje HDZ'

Okidač za Ivoševićev ispad bio je tekst u Slobodnoj Dalmaciji, u kojem piše da su ilegalno zasadili deset borova na Marjanu i da šire neistine kako je to prva sadnja u 30 godina.

Ivošević: ‘To je bio legalni reket’

U svom iskazu danom prije podizanja optužnice Ivošević je ustvrdio da je uređivačka politika Slobodne Dalmacije postala negativna kada je Grad Split odbio financiranje projekta te novine u iznosu od 460 tisuća kuna. Zamjenik splitskog gradonačelnika to je smatrao vrstom legalnog reketa ali j , ispričao je, takvo ponašanje i politiku novinske kuće na kraju prihvatio.

Razgovor s urednicom Lulić okarakterizirao je kao prijateljski, te podsjetio kako su nakon toga razmjenjivali poruke. Ustvrdio je kako nije istina da u Gradu blokiraju rad Slobodne Dalmacije. Rekao je da su bili spremni surađivati, ali ne i dati 460 tisuća kuna da bi se lijepo pisalo o njima.

“Razgovarali smo o uređivačkoj politici kuće. Ja sam rekao da ju kroji HDZ dok je Lulić odgovorila da ne može reći da to nije istina. Kazala mi je i da nije bila za objavu članka o mom ocu, nego je to naredila viša uređivačka struktura. Zato sam zaključio da se radi o pritisku politike i kazao: ‘Svima onima koji svjesno stavljaju moju familiju u usta, napit ću se krvi. Objavit ću list Okupirana Dalmacija u kojem ću navesti koliko svaki grad i općina daju Slobodnoj Dalmaciji’, rekao je u svoju obranu Ivošević, ističući kako to nije bila prijetnja. Priznao je doduše da mu je navika da zove novinare i raspravlja s njima ostala iz aktivističkih dana.

Stoji li iza medijskih objava HDZ?

Zatim je dodao kako prema njegovom uvjerenju iza svega stoji HDZ jer su članovi obitelji brojnih novinarki u toj stranci. Kazao je i kako glavna urednica cijelo poslovanje temelji na ugovorima s HDZ-om. Na kraju je istaknuo kako je čuo da se novinarke ne smatraju ugrožene, pa zato drži da mu se ne može staviti na teret kazneno djelo prijetnje. Tim više što ga je urednica Lulić kasnije pozvala na kavu i poručila mu da ima ‘osjećaj kao da joj je dobar prijatelj očitao bukvicu’.

Sama Nikolina Lulić izjavila je da je Ivošević bio izrazito neugodan. Držao je, kaže, monolog zbog teksta o sadnji stabala, tvrdio da je notorna laž te da to nije prvi puta da Slobodna Dalmacija objavljuje neistine o njemu i članovima njegove obitelji.

“Nastojala sam komunikaciju održati u granicama pristojnosti, no Ivošević je počeo govoriti da ga Slobodna reketari, da to neće proći, da se njega ne može kupiti i da neće dati ni lipe iako je traženo pola milijuna kuna. Poručio je da novinare Slobodne Dalmacije može biti sram, da su plaćenici HDZ-a i da pišu u njihovom interesu. Ponudila sam mu ispravak, no on ga je odbio i zaprijetio prijavom Hrvatskom novinarskom društvu”, svjedočila je urednica.

Pritisci gradske vlasti na Slobodnu

Riječi ‘Krvi ću vam se napiti’ Ivošević je, nastavila je, uputio dok se žalio na tekst o ocu. Prisjetila se i da je prethodno izrekao salve uvreda na račun Slobodne Dalmacije. Zaprijetio je, tvrdi urednica, da ni on, ni gradonačelnik Puljak neće više davati izjave za Slobodnu Dalmaciju dok na cijeloj stranici ne bude pisalo ‘Oprosti Bojane’.

“Nakon pola sata Ivošević je ponovno nazvao te kazao kako nije mislio ništa osobno, ali da su novinari Slobodne Dalmacije plaćenici HDZ-a. Sasuo je ponovno bujicu uvreda te je bio izrazito neugodan. Nisam to više mogla slušati”, ispričala je urednica Lulić i potvrdila da su nakon toga uslijedile Ivoševićeve poruke pomirljivog sadržaja. Sve što joj je Ivošević izgovorio nije doživjela kao prijetnju za svoj život, rekla je, no ipak se prestrašila za posao jer je Ivošević očito imao namjeru zastrašiti novinare Slobodne Dalmacije. Do sada je već, prema riječima urednice Lulić, Ivošević već verbalno napao četiri novinarke i jednog novinara zbog članaka koji mu nisu bili po volji.

Nakon razgovora s Ivoševićem otišla je na bolovanje jer se izrazito loše osjećala te je zatražila liječničku pomoć.

Neki kažu da to nisu doživjeli kao prijetnju

Dalmatinski portal javlja da je navode Nikoline Lulić potvrdila glavna urednica Sandra Lapenda Lemo. Prisjetila se kako su joj prenijete Ivoševićeve riječi, te kako je tražio da se tekst o sadnji stabala ukloni. No, oni su zaključili da u tekstu nema ničeg neistinitog i spornog pa su odluči da ostane na portalu. Glavna urednica je navela kako joj je Lulić rekla da je Ivošević toliko bio neugodan da joj je suprug dao tabletu da se smiri i čašu vode.

I ostali ispitani novinari i urednici Slobodne Dalmacije svjedočili su o Ivoševićevim ispadima. Neki su ustvrdili kako njegove riječi nisu doživjeli kao prijetnju, no složili su se kako se dogradonačelnik mogao pristojnije ponašati prema novinarima.

Budući da je sporni poziv Bojan Ivošević uputio sa sastanka u Banovini, na kojem su bili članovi Upravnog vijeća Park šume Marjan i koordinator Srđan Marinić, tužiteljstvo je prije podizanja optužnice ispitalo i njih. Marinić je tako izjavio da nije mogao čuti cjelokupni sadržaj razgovora, ali je mogao shvatiti o čemu se radi. Kaže da je Ivošević govorio kako nema ništa protiv Nikoline Lulić, već je mislio na novinare Slobodne Dalmacije. Kazao je kako je Ivošević poručio da će se napiti krvi onima koji mu diraju u familiju, a mislio je općenito.

Svjedoci: govorio je to figurativno, ne doslovno

I svjedok Igor Rudan svjedočio je da je Ivoševićeve riječi shvatio figurativno, a ne doslovno. Svjedok Petar Ugarković je slično opisao događaj. Čuo je da Ivošević govori kako mu ‘mogu sve dirati, samo ne obitelj’. Prisjetio se kako je Ivošević pobrojao što sve nije točno u članku. Izraz je shvatio kao sleng, odnosno, ulični govor. Nije to doživio kao prijetnju, već kritiku rada uredništva Slobodne Dalmacije.

Ipak, tužiteljstvo je optužilo Ivoševića za prijetnju i to kvalificirani oblik, odnosno prijetnju upućenu novinarima u vezi njihovog rada za što zakon predviđa od šest mjeseci od pet godina zatvora.

“Činjenicu da je Ivošević postupao u funkciji dogradonačelnika Grada Splita te se prema novinarkama odnosio s dužnosničke pozicije treba uzeti u obzir kada se govori o uvjerljivosti prijetećih riječi i shvaćanju sporne rečenice jer takvu komunikaciju nisu doživjele od osobe koja nema nikakvu mogućnost naštetiti njima kao novinarkama. Pri tom nije za zanemariti kako je u više navrata okrivljenik u istoj funkciji nazivao više novinara izražavajući svoje nezadovoljstvo njihovim pisanjem. Prijetnja opisana u činjeničnom opisu optužnice bila je kulminacija takvog ponašanja koje je evidentno obrazac ponašanja koje se očituje u upornosti i dugotrajnosti pokušaja upliva u uređivačku politiku dnevne novine. Sve navedeno upućuje da je Ivošević svojim postupanjem ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 1. i 3. Kaznenog zakona”, navodi se u optužnici protiv splitskog dogradonačelnika.