Nekad je nužno odabrati stranu

Objavljujemo detalje dopisivanja s Vladom. Ovako su dva mjeseca izbjegavali odgovoriti tko je i za koji iznos radio Cijepise

Odiseja jednog, vrlo jednostavnog novinarskog upita: kome ste i u kojem iznosu dali javni novac za stranicu koja je trebala pomoći zaustaviti epidemiju

Za zemlju čijoj otpornosti treba pridonijeti “još kvalitetnije upravljanje državnom imovinom, daljnja digitalizacija javnih usluga te veća učinkovitost i transparentnost trošenja javnog novca općina, gradova i županija”, pitanje doista nije trebalo biti pretjerano komplicirano.

Za Vladu čiji je cilj pod brojem 4.1 iz Programa rada 2020.-2024. godine (iz kojeg je i prethodni citat) “učinkovita, transparentna i otporna država” – odgovoriti na njega trebala je biti puka rutina.

Pa opet, put do odgovora na dosta jednostavno pitanje Telegrama iz 15. veljače: “Koliko će država platiti izradu aplikacije za cijepljenje”, trajao je dva mjeseca i otvorio cijeli niz izrazito ozbiljnih pitanja o tome tko je i kako odradio taj posao za državu, bacivši pritom solidnu sumnju na posvećenost ostvarenju cilja 4.1 iz programa rada Vlade.

Radno vrijeme

Sredinom veljače sve je još izgledalo posve uobičajeno – tek osam dana nakon našeg tad još uvijek ignoriranog upita počela su prva čudesa s platformom cijepise.zdravlje.hr. Stranica je radila samo tri sata, da bi zainteresirani zatim bili obaviješteni da je prošlo njeno radno vrijeme, što je skrenulo pažnju javnosti na platformu koja se u tjednima koji su uslijedili nastavila itekako neobično ponašati.

Primjerice, Vladina platforma za cijepljenje je krajem ožujka poslala naizgled nasumične mailove korisnicima, potvrđujući im još jednom da su se registrirali – mada su vrlo sličnu poruku dobili i tjednima ranije.

Projekt u fazama

Dva dana nakon te neobjašnjive dvostruke potvrde, Telegram je Ministarstvu zdravstva poslao dodatnih sedam pitanja o platformi koja je sad već privukla znatnu pažnju javnosti. Budući da smo već ranije iz tog resora dobili informaciju da je tzv. prva faza projekta koštala 196 tisuća kuna, taman malo manje od praga od 200 tisuća za raspisivanje javnog natječaja, od Ministarstva smo tražili konkretne detalje o tome kako je posao dogovoren.

Zanimalo nas je, među ostalim, kako su odabrane tvrtke koje će realizirati projekt, kolika je njegova ukupna vrijednost te zašto se radi u fazama i hoće li vrijednost svake faze biti ispod 200 tisuća kuna. Pitali smo i koje su tvrtke dobile posao dizajna i izrade platforme. Kako odgovora nije bilo, nakon nekoliko dana objavili smo prvi članak u kojem smo problematizirali sva ova otvorena pitanja oko izrade platforme.

Ulazak Cuspisa u priču

Pitanja su, međutim, i dalje bila otvorena, a iz Ministarstva i dalje nisu stizali nikakvi odgovori, pa smo u ponedjeljak, 12. travnja, ponovili smo sličan upit, ali s 14 pitanja, tražeći ovoga puta odgovore i preko glasnogovornika Vlade. Kako smo u međuvremenu dobili i informaciju da je posao odradila tvrtka Cuspis, koja je odjednom, baš u godini (2018.) u kojoj je Vili Beroš postao pomoćnik ministra zdravstva počela ozbiljno poslovati s ministarstvom, postavili smo i niz konkretnih pitanja oko eventualnog angažmana te tvrtke.

Odgovori su konačno stigli ovog utorka, kasno navečer. Ali, neobičan zaplet tu tek počinje.

Novi manevar

U vrlo opsežnom odgovoru iz resora Vilija Beroša, uopće se ne spominje tvrtka Cuspis. Kako je to uopće moguće? Pa samo u naših 14 pitanja, poslanih ovog ponedjeljka, ta je tvrtka spomenuta tri puta.

Objašnjenje je doista izvanredno: u utorak, 13. travnja, Ministarstvo nam je poslalo odgovore na sedam pitanja poslanih 31. ožujka, potpuno ignorirajući da smo u ponedjeljak poslali novi upit, s 14 pitanja, u kojem smo vrlo izravno tražili i detalje o angažmanu tvrtke Cuspis. Zato se u 461 riječi odgovora iz Ministarstva ta tvrtka ne spominje nijednom riječju.

Implementacija i adaptacija

U tom, kako smo napomenuli, opširnom izlaganju, Ministarstvo je detaljiziralo koje sve ugovore ima za informacijske sustave u zdravstvu, tvrdeći da je i platforma realizirana u okviru tih ranijih ugovora. Pojasnili su od kojih se komponenti sastoji projekt platforme, zbog čega se, prema njihovom tumačenju, i provodi u fazama. Pojašnjenje je bilo dosta detaljno, ali ne oko stvari koje su nas zanimale.

Primjerice, ovo je dio objašnjenja iz odgovora ministarstva: “Usluga adaptivnog održavanja omogućava prijavu zahtjeva za promjenom što podrazumijeva analizu potrebnih promjena / mogućnosti rješenja, razvoj i implementaciju nove funkcionalnosti ili novih sučelja / prilagodbu postojećeg rješenja novim ili promijenjenim zahtjevima odnosno prilagodbu postojećeg rješenja zbog zakonskih promjena”.

Potpis i milijuni

Nadalje, umjesto poimeničnog popisa tvrtki koje su dobile posao ili linka na odluku o odabiru iz kojeg je ta informacija vidljiva, poslali su nam link na registar ugovora javne nabave, javno dostupnu bazu podataka o ugovorima koje je Ministarstvo sklopilo tijekom 2020. godine. Radi se o stotinjak ugovora.

Budući da su upit od ovog ponedjeljka elegantno zanemarili, uspjeli su u cijelom mailu izbjeći izrijekom spomenuti tvrtku Cuspis (registar javnih nabava, dakako, ne računamo). A da su odgovarali na tih 14 pitanja, trebali bi, na primjer, pojasniti kojoj je tvrtki isplaćeno 196 tisuća kuna za prvu fazu projekta i koliki je točno iznos u svim fazama izrade platforme predviđen za isplatu tvrtki Cuspis.

Ono o čemu je ministarstvo šutjelo, međutim, dosta glasno je govorio sam programski kod platforme za cijepljenje. Naime, u njemu je ostao potpis autora, Cuspis grupe. Kako smo objavili, radi se o tvrtki koja u razdoblju od 2013. godine otkad postoje podaci o uplatama iz državne riznice, sve do 2018. godine nije poslovala s državom. Od 2018. godine do danas im je Ministarstvo zdravstva isplatilo oko 14 milijuna kuna.

Tri tvrtke

Konkretniji odgovor potražili smo i kod Vinka Kojundžića, vlasnika Cuspisa, no bez prevelikog uspjeha. Za razliku od Vlade, doduše, Kojundžić nam je u pisanom odgovoru pojasnio da na poslovima oko platforme rade tri tvrtke, osim njegove tu su Ericsson Nikola Tesla i In2.

Kojundžić se, slično kao i ministarstvo, pozvao na postojeće ugovore za informacijske podsustave Centralnog zdravstvenog informacijskog sustava RH. Na pitanje o tome koliko je državu koštao angažman njegove tvrtke na platformi za cijepljenje, međutim, konkretan odgovor nismo dobili.

Šta smo ono rekli peto?

Na kraju, dva mjeseca od neočekivane odiseje koja je počela jednim jednostavnim pitanjem, valja možda još jednom ponoviti naglaske iz Programa rada Vlade: kvalitetnije upravljanje državnom imovinom, veća učinkovitost, veća transparentnost i otpornija država.

I šta smo ono rekli peto? E da, digitalizacija.