Od 555 gradova i općina samo 4 ih objavljuje sve svoje račune. Zašto ostali ne žele da znamo na što troše novac?
Do sada je ta praksa uvedena u Bjelovaru, Omišlju, Svetoj Nedjelji, a od jučer i u Primoštenu. Što čekaju ostali?
Od 428 općina i 127 gradova na prste jedne ruke mogu se nabrojati oni koji su odlučili građanima dati na uvid kako se točno troši njihov novac, odnosno objaviti apsolutno sve račune koji se plaćaju iz gradske blagajne.
Do sada je ta praksa uvedena u Bjelovaru, Omišlju, Svetoj Nedjelji, a od jučer i u Primoštenu. Zanimljivo je da ostalih 550 gradova i općina nije zainteresirano da na svojim internetskim stranicama omoguće građanima pregled svih plaćenih računa, što znači da im ne bi baš bilo drago da građani vide na što sve troše novac.
Novi zakon propisuje objavu računa, ali nema kazni
Krajem prošle godine izmijenjen je Zakon o lokalnoj i regionalnoj samoupravi te je uvedena obveza objave svih troškova, ali je ona prilično općenito definirana.
Navedeno je samo da troškovi moraju biti objavljeni na internetskim stranicama i da moraju biti dostupni i pretraživi. Osim toga, nisu definirane nikakve kazne za one koji ne objave troškove. One bi trebale biti definirane u novom Zakonu o proračunu, koji još uvijek nije donesen, a kad će, ne zna se.
Znamo da je korupcija jedan od glavnih problema hrvatskog društva, a u percepciji građana ona je posebno raširena na lokalnoj razini. Jako veliki broj građana ovisi o državi – na lokalnoj ili nacionalnoj razini, bilo kroz zaposlenje u javnom sektoru ili kroz pogodovanja privatnim firmama kroz namještene natječaje za razne poslove za javni sektor.
Lokalni šerifi zahvaljujući korupciji vladaju desetljećima
Na lokalnoj razini takva korupcija stvara nedodirljive čelnike koji postaju praktički nesmjenjivi, pa nerijetko imamo gradonačelnike ili načelnike općina koji su na svojim pozicijama po 10, 20 i više godina.
Jedan od najefikasnijih načina borbe protiv korupcije može biti upravo objava svih troškova. Javnost kroz kontrolu svake isplate iz proračuna može uočiti sumnjive transakcije ili neracionalnosti u raspolaganju proračunskim novcem, a uostalom imaju pravo znati kako i na što se točno on troši.
Potpuna transparentnost, kakva je uvedena u ovih nekoliko gradova omogućuje uvid u doslovno svaki račun – od ručkova, telefona, putovanja gradonačelnika i zaposlenika grada, do velikih javnih nabava za infrastrukturne projekte.
Tona i pol kulena na račun grada. Da, ljudi žele račune
Zapravo, ne treba čuditi da velika većina čelnika lokalnih jedinica nije oduševljena s idejom potpune transparentnosti. Svjedočili smo bezbrojnim, često bizarnim, primjerima rasipanja novca poreznih obveznika.
Telegramov Drago Hedl u rujnu prošle godine objavio je tekst u kojem otkriva da je Grad Županja u posljednje tri godine od lokalne mesnice kupio tonu i pol suhomesnatih proizvoda – uglavnom kulena – koje su platili preko 280 tisuća kuna. Zanimljivo je da su od iste mesnice, za koju se priča da je povezana s gradonačelnikom, meso kupovale i tri gradske tvrtke.
Koliko je takvih slučajeva u 555 gradova i općina, možemo samo nagađati, ali nije teško pretpostaviti da je ovo što dođe do medija, tek manji dio onoga što se stvarno događa.
Puna transparentnost potrebna i na državnoj razini
Problemi rasipanja novca poreznih obveznika, naravno, nisu prisutni samo na lokalnoj razini, pa bi praksu objave svih računa trebalo podići i na državnu razinu, kao i u javne kompanije.
Sva ministarstva, agencije, državni fondovi poput HZZO-a i HZMO-a, komore koje se financiraju parafiskalnim nametima, javne kompanije poput HEP-a, HŽ-a, turističke zajednice i td., svi oni trebali bi građanima, poreznim obveznicima, da ti na uvid svaki račun. To je vjerojatno jedini način suzbijanja korupcije, što je preduvjet za stvaranje snažnije ekonomije i zdravijeg društva.
Ispravak: Gradovi Vrgorac, Zlatar, Kastav, Pregrada i Ozalj nenamjernom pogreškom nisu spomenuti kao lokalne jedinice koje su uvele potpunu transparentnost proračuna.