Uslijedila su uhićenja povezana s Gradskim stambeno-komunalnim gospodarstvom u Zagrebu. Zoran Milanović je iznova bildao svoj rejting na desnici u sporu oko rezolucije NATO-a, konačno smo dobili zakon o civilnim žrtvama rata, susreli su se Biden i Putin, Crna Gora je donošenjem rezolucije o genocidu u Srebrenici zaustavila otklizavanje ka srpskom nacionalizmu devedesetih, Silvano Hrelja je riješio dileme oko presudne važnosti Radimira Čačića za vladajuću većinu, a na Euru gledamo sjajne utakmice, što ne bismo mogli reći za izvedbe hrvatske reprezentacije.
Prve bitne odluke Tomislava Tomaševića
Odluka Tomislava Tomaševića da ekspresno smijeni aktualno vodstvo Zagrebačkog holdinga i imenuje tri nova člana uprave bez natječaja, očekivano je donijela brojne analize, od kojih su neke bile vrlo kritične, a neke afirmativne. Ta smjena je očekivana, kadrovski odabiri ne toliko, a činjenica da su došli bez natječaja mogla bi potencijalno biti opasna po novog zagrebačkog gradonačelnika i Možemo, ako bi prešla u praksu. Ostane li na ovome i Holding se dovede u bolju situaciju, stvar će biti honorirana. Kao što već jesu honorirane odluke o odustajanju od luksuznog voznog parka i osnivanju antikorupcijskog ureda.
Formalizirana koalicija Možemo i SDP-a
Sad, nakon što je koalicija Možemo i SDP-a u Zagrebu formalizirana tako da je Joško Klisović preuzeo mjesto predsjednika Gradske skupštine, postoji velika šansa da ta kombinacija osvoji vlast na sljedećim parlamentarnim izborima, ali i ništa manja šansa da do toga ne dođe. Zagreb je test i to svi znaju i pratit će pod povećalom. Kako oni s ljevice, tako još i više oni na desnici.
Uhićenja u GSKG-u
Nevezano s novom vlašću, došlo je i do Uskokove akcije u Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu koja je povezana s davanjem mita oko namještanja poslova obnove, što je jasno mnoge građane natjeralo na bijes. No, kontinuiran problem koji zemlja ima s ovakvim stvarima jeste da se one rješavaju tek djelomično i prigodno, pod reflektorima javnosti, umjesto da se uspostavi sustav u kojem su nemoguće.
Milanovićev spor s NATO-om oko BiH
Da je Zoran Milanović uvjereni i najdosljedniji tuđmanist u visokoj politici odavno je jasno svakome, s tom razlikom što je odlučio to konačno javno manifestirati. No, puno veći problem od navedenog jeste potpuni izostanak razumijevanja stvarnosti Bosne i Hercegovine. Istina je da se sve više čuju glasovi koji bi preispitivati konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovine, kao što je i istina da egzodus Hrvata iz te zemlje traje i teško da će biti zaustavljen. Realno je i nepovratan. Ali, upravo u takvim okolnostima, neće biti od nikakve pomoći međunarodne svađe, nego promjena hrvatske politike unutar Bosne i Hercegovine i iskreni razgovor sa svima unutra, a posebno s Bošnjacima o tome kako dalje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Konačno zakonsko priznavanje civilnih žrtava
Kad smo već na posljedicama ratova, jedna od ljepših vijesti je ta da je konačno i nakon velikih otpora s desnice, zakonski reguliran status civilnih žrtava rata. Činjenica je da će ovaj zakon mnogim ljudima olakšati život ukazuje na to koji je pravi smisao države.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu
Moguće je da je definitivna presuda Ratku Mladiću pogurala stvari, ali odluka crnogorskog parlamenta da ogromnom većinom izglasa rezoluciju o zabrani negiranje genocida u Srebrenici i ujedno ukloni iz vlade čovjeka koji je to radio, predstavlja novi politički preokret u toj zemlji i još jedan poraz srpskog nacionalizma koji je dobio novi uzlet nakon prošlih parlamentarnih izbora.
Susret Bidena i Putina
Koliko god bio najavljivan i analiziran, susret Bidena i Putina nema više ni blizu takav značaj kao što su svojevremeno imali susreti američkih i sovjetskih predsjednika. U suvremenom, prilično izmijenjenom svijetu s novim odnosima moći u odnosu na hladnoratovske, ovaj susret nije nevažan, ali izgleda više kao vremeplov, nego kao susret čelnika dviju najmoćnijih zemalja svijeta.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Silvano Hrelja na putu HNS-a
HSU je od kad se pojavio bio stranka namijenjena interesnom zastupanju jedne grupacije građana i to što je nominalno bila bliže ljevici nije značilo ništa. Definitivan pak odlazak Silvana Hrelja na HNS-ovski put bez povratka označava kraj te stranke, ali ukazuje i na Hreljinu svijest da je došlo vrijeme za kraj i razmišljanje o onom nakon političke karijere. Ujedno je ovo i poruka Radimiru Čačiću, no bilo je jasno da ionako nije imao izgleda.
Očajna Dalićeva momčad i sjajan Euro
U međuvremenu gledamo sjajan nogomet na Euru, na kojem se Dalićeva momčad čini kao jedna od bezidejnijih i beskrvnijih uopće. Općenito govoreći, dosadašnji nastup Hrvatske najviše podsjeća onaj na svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji 2002. Jednako je došao nakon velikog uspjeha, momčad je i dalje bila prepuna velikih imena, ali bez energije i bez ideje, s tim da je Jozić imao taj alibi da je došao nakon Ćire, a Dalić ga nema jer ima kontinuitet i rezultat. No, Jozić je imao i onu ludu pobjedu protiv Italije, koju ovdje još čekamo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od Milanovićevog bildanja rejtinga na desnici, Hreljinog odlaska putem HNS-a, do sjajnog Eura i očajne Hrvatske
Pregled tjedna Dragana Markovine
Prošli tjedan počeo je odlukom Tomislava Tomaševića da smijeni upravu Holdinga i imenuje novu, što je praćeno brojnim kritikama, ali i odlukom o osnivanju antikorupcijskog ureda te rješavanju luksuznog voznog parka.
Uslijedila su uhićenja povezana s Gradskim stambeno-komunalnim gospodarstvom u Zagrebu. Zoran Milanović je iznova bildao svoj rejting na desnici u sporu oko rezolucije NATO-a, konačno smo dobili zakon o civilnim žrtvama rata, susreli su se Biden i Putin, Crna Gora je donošenjem rezolucije o genocidu u Srebrenici zaustavila otklizavanje ka srpskom nacionalizmu devedesetih, Silvano Hrelja je riješio dileme oko presudne važnosti Radimira Čačića za vladajuću većinu, a na Euru gledamo sjajne utakmice, što ne bismo mogli reći za izvedbe hrvatske reprezentacije.
Prve bitne odluke Tomislava Tomaševića
Odluka Tomislava Tomaševića da ekspresno smijeni aktualno vodstvo Zagrebačkog holdinga i imenuje tri nova člana uprave bez natječaja, očekivano je donijela brojne analize, od kojih su neke bile vrlo kritične, a neke afirmativne. Ta smjena je očekivana, kadrovski odabiri ne toliko, a činjenica da su došli bez natječaja mogla bi potencijalno biti opasna po novog zagrebačkog gradonačelnika i Možemo, ako bi prešla u praksu. Ostane li na ovome i Holding se dovede u bolju situaciju, stvar će biti honorirana. Kao što već jesu honorirane odluke o odustajanju od luksuznog voznog parka i osnivanju antikorupcijskog ureda.
Formalizirana koalicija Možemo i SDP-a
Sad, nakon što je koalicija Možemo i SDP-a u Zagrebu formalizirana tako da je Joško Klisović preuzeo mjesto predsjednika Gradske skupštine, postoji velika šansa da ta kombinacija osvoji vlast na sljedećim parlamentarnim izborima, ali i ništa manja šansa da do toga ne dođe. Zagreb je test i to svi znaju i pratit će pod povećalom. Kako oni s ljevice, tako još i više oni na desnici.
Uhićenja u GSKG-u
Nevezano s novom vlašću, došlo je i do Uskokove akcije u Gradskom stambeno-komunalnom gospodarstvu koja je povezana s davanjem mita oko namještanja poslova obnove, što je jasno mnoge građane natjeralo na bijes. No, kontinuiran problem koji zemlja ima s ovakvim stvarima jeste da se one rješavaju tek djelomično i prigodno, pod reflektorima javnosti, umjesto da se uspostavi sustav u kojem su nemoguće.
Milanovićev spor s NATO-om oko BiH
Da je Zoran Milanović uvjereni i najdosljedniji tuđmanist u visokoj politici odavno je jasno svakome, s tom razlikom što je odlučio to konačno javno manifestirati. No, puno veći problem od navedenog jeste potpuni izostanak razumijevanja stvarnosti Bosne i Hercegovine. Istina je da se sve više čuju glasovi koji bi preispitivati konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovine, kao što je i istina da egzodus Hrvata iz te zemlje traje i teško da će biti zaustavljen. Realno je i nepovratan. Ali, upravo u takvim okolnostima, neće biti od nikakve pomoći međunarodne svađe, nego promjena hrvatske politike unutar Bosne i Hercegovine i iskreni razgovor sa svima unutra, a posebno s Bošnjacima o tome kako dalje.
Konačno zakonsko priznavanje civilnih žrtava
Kad smo već na posljedicama ratova, jedna od ljepših vijesti je ta da je konačno i nakon velikih otpora s desnice, zakonski reguliran status civilnih žrtava rata. Činjenica je da će ovaj zakon mnogim ljudima olakšati život ukazuje na to koji je pravi smisao države.
Rezolucija o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu
Moguće je da je definitivna presuda Ratku Mladiću pogurala stvari, ali odluka crnogorskog parlamenta da ogromnom većinom izglasa rezoluciju o zabrani negiranje genocida u Srebrenici i ujedno ukloni iz vlade čovjeka koji je to radio, predstavlja novi politički preokret u toj zemlji i još jedan poraz srpskog nacionalizma koji je dobio novi uzlet nakon prošlih parlamentarnih izbora.
Susret Bidena i Putina
Koliko god bio najavljivan i analiziran, susret Bidena i Putina nema više ni blizu takav značaj kao što su svojevremeno imali susreti američkih i sovjetskih predsjednika. U suvremenom, prilično izmijenjenom svijetu s novim odnosima moći u odnosu na hladnoratovske, ovaj susret nije nevažan, ali izgleda više kao vremeplov, nego kao susret čelnika dviju najmoćnijih zemalja svijeta.
Silvano Hrelja na putu HNS-a
HSU je od kad se pojavio bio stranka namijenjena interesnom zastupanju jedne grupacije građana i to što je nominalno bila bliže ljevici nije značilo ništa. Definitivan pak odlazak Silvana Hrelja na HNS-ovski put bez povratka označava kraj te stranke, ali ukazuje i na Hreljinu svijest da je došlo vrijeme za kraj i razmišljanje o onom nakon političke karijere. Ujedno je ovo i poruka Radimiru Čačiću, no bilo je jasno da ionako nije imao izgleda.
Očajna Dalićeva momčad i sjajan Euro
U međuvremenu gledamo sjajan nogomet na Euru, na kojem se Dalićeva momčad čini kao jedna od bezidejnijih i beskrvnijih uopće. Općenito govoreći, dosadašnji nastup Hrvatske najviše podsjeća onaj na svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji 2002. Jednako je došao nakon velikog uspjeha, momčad je i dalje bila prepuna velikih imena, ali bez energije i bez ideje, s tim da je Jozić imao taj alibi da je došao nakon Ćire, a Dalić ga nema jer ima kontinuitet i rezultat. No, Jozić je imao i onu ludu pobjedu protiv Italije, koju ovdje još čekamo.