Hrvatskim mirovinskim sustavom nije zadovoljan nitko, osim mirovinskih fondova. Postojeći umirovljenici nisu zadovoljni jer su im mirovine male. Radnici nisu zadovoljni jer svaki mjesec uplaćuju relativno velike iznose, iako znaju da ih u budućnosti također čekaju mizerne mirovine, na koje mnogi više ni ne računaju.
Razloga za zadovoljstvo imaju jedino mirovinski fondovi, naplaćuju milijunske naknade za upravljanje, koje to zapravo nije, jer glavninu novca – oko 80 posto – drže u državnim obveznicama i gotovini, za što nije potrebna nekakva posebna pamet, niti angažman.
Sadašnje stanje u mirovinskom sustavu gotovo je nemoguće popraviti
Predstavnici Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova danas su predstavili rezultate analize mirovinskog sustava iz koje proizlazi da je on prilično veliko opterećenje za radnike, jer doprinosi za prvi mirovinski stup iznose 15 posto plaće, a pokrivaju tek 50 posto iznosa potrebnog za isplatu postojećih mirovina.
Ostatak se podmiruje iz proračuna, odnosno, opet ga plaćaju radnici, samo kroz druge vrste poreza, pa ispada da je stvarno izdvajanje za mirovine 30 posto bruto plaće. Usprkos tome, najveći broj umirovljenika ima od 2500 do 3000 kuna mirovine.
S obzirom na to da se broj radnika i umirovljenika gotovo izjednačio, sadašnju situaciju skoro pa je nemoguće popraviti, a kako imamo i vrlo nepovoljne demografske trendove – stanovništvo se smanjuje i stari – nužne su promjene koje će osigurati da budući umirovljenici, za 20 ili 30 godina, ne budu u još težoj situaciji nego danas.
Trebat će ići u smjeru privatne štednje
Mirovinski sustav očito će morati ići u smjeru jačanja privatne mirovinske štednje, uz naravno, odmak od sustava međugeneracijske solidarnosti, jer je on nemoguć u sadašnjim, a pogotovo budućim omjerima radnika i umirovljenika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prije četiri desetljeća na jednog umirovljenika dolazila su tri ili četiri radnika, dok je sada situacija, kao što smo već spomenuli, daleko nepovoljnija, tako da se jedini izlaz vidi u jačanju privatne mirovinske štednje kroz koju će se ulaganjem i ostvarenjem prinosa doći do (bolje) mirovine.
Problematična struktura ulaganja
Kada smo već kod prinosa, jedan od problema drugog mirovinskog stupa, odnosno mirovinskih fondova jest i struktura njihova ulaganja. Naime, za razliku od drugih zemalja u kojima su mirovinski fondovi daleko više izloženi dionicama, koje nose veće prinose, hrvatski mirovinci uglavnom ulažu u državne obveznice.
Prema podacima koje je danas prezentirala Udruga članova mirovinskih fondova, hrvatski mirovinci tek 26 posto portfelja imaju u dionicama. Za usporedbu, Nizozemska, Australija, Finska, Island, Norveška, odnosno njihovi fondovi imaju oko 40 ili više posto u dionicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatski fondovi drže oko 70 posto u obveznicama, dok od 10 najvećih zemalja prema ukupnoj imovini mirovinskih fondova, sedam ih ima manje od 50 posto u obveznicama.
U 10 godina naplatili upravljanje skoro tri milijarde kuna
Iako imaju prilično pasivnu politiku upravljanja imovinom – kupiš državne obveznice i čekaš – mirovinski fondovi, kroz razne naknade, ponajviše kroz upravljačku naknadu, ostvaruju više nego odlične prihode. Vjerojatno je upravljanje mirovinama jedan od najboljih biznisa u Hrvatskoj.
Ukupne naknade mirovinskim fondovima, u razdoblju od 2011. do 2020. kretale su se između 240 i 289 milijuna kuna. Najveći dio toga odnosi se na naknadu za upravljanje, koja čini oko 90 posto ukupnih naknada, U posljednjih 10 godina, točnije od 2011. do 2020. mirovinski fondovi su za upravljanje dobili oko 2,9 milijardi kuna.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Od ovakvog mirovinskog sustava korist imaju jedino fondovi: u 10 godina zaradili su 2,9 milijardi kuna
Očito je upravljanje mirovinama jedan od najboljih biznisa u Hrvatskoj
Razloga za zadovoljstvo imaju jedino mirovinski fondovi, naplaćuju milijunske naknade za upravljanje, koje to zapravo nije, jer glavninu novca - oko 80 posto - drže u državnim obveznicama i gotovini, za što nije potrebna nekakva posebna pamet, niti angažman
Hrvatskim mirovinskim sustavom nije zadovoljan nitko, osim mirovinskih fondova. Postojeći umirovljenici nisu zadovoljni jer su im mirovine male. Radnici nisu zadovoljni jer svaki mjesec uplaćuju relativno velike iznose, iako znaju da ih u budućnosti također čekaju mizerne mirovine, na koje mnogi više ni ne računaju.
Razloga za zadovoljstvo imaju jedino mirovinski fondovi, naplaćuju milijunske naknade za upravljanje, koje to zapravo nije, jer glavninu novca – oko 80 posto – drže u državnim obveznicama i gotovini, za što nije potrebna nekakva posebna pamet, niti angažman.
Sadašnje stanje u mirovinskom sustavu gotovo je nemoguće popraviti
Predstavnici Udruge članova obveznih i dobrovoljnih mirovinskih fondova danas su predstavili rezultate analize mirovinskog sustava iz koje proizlazi da je on prilično veliko opterećenje za radnike, jer doprinosi za prvi mirovinski stup iznose 15 posto plaće, a pokrivaju tek 50 posto iznosa potrebnog za isplatu postojećih mirovina.
Ostatak se podmiruje iz proračuna, odnosno, opet ga plaćaju radnici, samo kroz druge vrste poreza, pa ispada da je stvarno izdvajanje za mirovine 30 posto bruto plaće. Usprkos tome, najveći broj umirovljenika ima od 2500 do 3000 kuna mirovine.
S obzirom na to da se broj radnika i umirovljenika gotovo izjednačio, sadašnju situaciju skoro pa je nemoguće popraviti, a kako imamo i vrlo nepovoljne demografske trendove – stanovništvo se smanjuje i stari – nužne su promjene koje će osigurati da budući umirovljenici, za 20 ili 30 godina, ne budu u još težoj situaciji nego danas.
Trebat će ići u smjeru privatne štednje
Mirovinski sustav očito će morati ići u smjeru jačanja privatne mirovinske štednje, uz naravno, odmak od sustava međugeneracijske solidarnosti, jer je on nemoguć u sadašnjim, a pogotovo budućim omjerima radnika i umirovljenika.
Prije četiri desetljeća na jednog umirovljenika dolazila su tri ili četiri radnika, dok je sada situacija, kao što smo već spomenuli, daleko nepovoljnija, tako da se jedini izlaz vidi u jačanju privatne mirovinske štednje kroz koju će se ulaganjem i ostvarenjem prinosa doći do (bolje) mirovine.
Problematična struktura ulaganja
Kada smo već kod prinosa, jedan od problema drugog mirovinskog stupa, odnosno mirovinskih fondova jest i struktura njihova ulaganja. Naime, za razliku od drugih zemalja u kojima su mirovinski fondovi daleko više izloženi dionicama, koje nose veće prinose, hrvatski mirovinci uglavnom ulažu u državne obveznice.
Prema podacima koje je danas prezentirala Udruga članova mirovinskih fondova, hrvatski mirovinci tek 26 posto portfelja imaju u dionicama. Za usporedbu, Nizozemska, Australija, Finska, Island, Norveška, odnosno njihovi fondovi imaju oko 40 ili više posto u dionicama.
Hrvatski fondovi drže oko 70 posto u obveznicama, dok od 10 najvećih zemalja prema ukupnoj imovini mirovinskih fondova, sedam ih ima manje od 50 posto u obveznicama.
U 10 godina naplatili upravljanje skoro tri milijarde kuna
Iako imaju prilično pasivnu politiku upravljanja imovinom – kupiš državne obveznice i čekaš – mirovinski fondovi, kroz razne naknade, ponajviše kroz upravljačku naknadu, ostvaruju više nego odlične prihode. Vjerojatno je upravljanje mirovinama jedan od najboljih biznisa u Hrvatskoj.
Ukupne naknade mirovinskim fondovima, u razdoblju od 2011. do 2020. kretale su se između 240 i 289 milijuna kuna. Najveći dio toga odnosi se na naknadu za upravljanje, koja čini oko 90 posto ukupnih naknada, U posljednjih 10 godina, točnije od 2011. do 2020. mirovinski fondovi su za upravljanje dobili oko 2,9 milijardi kuna.