Odnosi Europe i Amerike sve su lošiji; sad EK razmišlja o uvođenju novih carina za američke proizvode
Naravno, nastavljaju i s natezanjem oko izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2,
“Učinili smo sve što je moguće da bismo nagovorili Europljane, prije svega Njemačku, da odustane od izgradnje plinovoda Sjeverni tok 2, ali do danas u tome nismo uspjeli“, razočarano je priznao pred Senatom američki državni tajnik Mike Pompeo. “Nastavljamo pregovarati s Berlinom te analiziramo varijantu koja bi jamčila prijevoz ruskog plina kroz Ukrajinu i nakon završetka Sjevernog toka 2,” zaključio je Pompeo. U trgovinskom ratu koji se između EU i SAD vodi od kada je u siječnju 2017. Donald Trump ušao u Bijelu kuću, nastavak gradnje plinovoda Sjeverni tok 2 još je jedna velika međunarodna politička pobjeda njemačke kancelarke Angele Merkel. Ujedno to je najbolniji poraz američkog predsjednika jer su mu srušene sve iluzije da će presudno utjecati, pa i voditi politiku EU te Europu pretvoriti u ekskluzivno tržište američkih viškova nafte i plina. I to unatoč Trumpovim otvorenim prijetnjama da će se Europa suočiti s “teškom ekonomskom boli ako se ne postigne napredak u osjetljivim trgovinskim razgovorima.”
No, nije to sve. Krajem tjedna Europska komisija objavila je da razmatra uvođenje carina za američke proizvode u visini od 19 milijardi dolara. Tako je Bruxelles odgovorio na odluku Bijele kuće da će dijelu proizvoda iz EU uvesti dodatne carine u visini od 9,7 milijardi dolara. Razlog: Svjetska trgovinska organizacija objavila je da su olakšice koje ima Airbus, stavile tu kompaniju u povoljniji položaj na tržištu u odnosu na Boeing pa je predsjednik Trump odlučio kazniti sve članice EU. Međutim Europska komisija već je najavila da će do srijede 17. travnja poslati spisak američkih proizvoda na koje bi se odnosile dodatne carine. Problem, međutim, nije u Airbusu, nego u Boeingu: njegova dva modela 737 Max, zbog pogrešaka u upravljačkom softveru, srušili su se u Etiopiji i Indoneziji, pri čemu je poginulo 308 ljudi. Zbog toga je došlo do masovnog otkazivanja narudžbi tog tipa zrakoplova koji stoji 99,8 milijuna dolara, što je izazvalo ozbiljne financijske probleme te dovelo do pada vrijednosti kompanije. Ako SAD zaista uvedu više carine za europske automobile bit će to znak da se još više produbljuje ionako zabrinjavajući jaz između nekoć najlojalnijih saveznika.
Europske zemlje odlučne u gradnji plinovoda
Još do jučer, u skladu s njegovim izbornim sloganom America first, Donald Trump upozoravao je članice EU kako je nedopustivo da SAD troše milijarde na NATO pakt i zaštitu Europe, a onda Europska unija kupuje od Rusije, najvećeg neprijatelja, plin i naftu i tako puni njen proračun. Državni tajnik Mike Pompeo još prije mjesec dana govorio je kako će SAD učiniti sve što je u njihovoj moći da zaustave dovršetak gradnje Sjevernog toka 2. Pompeo je optužio Moskvu da naftu i plin koristi kao političko oružje za ostvarenje svojih geostrateških ciljeva, da će Sjeverni tok 2 potkopati europsku energetsku i nacionalnu sigurnost te financijski naštetiti Ukrajinu koja ubire golem novac od transporta ruskog plina u Europu. Za razliku od Trumpa i Pompea njemački ministar gospodarstva Peter Altmaier izjavio je kako je siguran da će Sjeverni tok 2 pridonijeti stabilizaciji opskrbe plinom u Europi, dok je predsjednik Uprave austrijskog energetskog koncerna OMV Rainer Seelea ustvrdio da se Moskva odavno dokazala odgovornim i pouzdanim opskrbljivačem Europe plinom i naftom.
Što pak o projektu misli Norveška pokazala je odluka kompanije Kvaerner, koja je u 30-postotnom vlasništvu države, da sudjeluje u gradnji plinovoda koji će dovesti prirodni plin iz Vyborga, grada između St. Petersburga i rusko finske granice, kroz Baltičko more do gradića Greifswalda u Njemačkoj. Plinovod će biti dugačak 1.222 kilometara, kroz njega će se godišnje prevoziti 55 milijardi kubičnih metara plina, a kompletan projekt stajat će 8,8 milijardi eura. Vlasnik plinovoda je Nord Stream AG, u kojem je Gazprom glavni dioničar, a uz tu rusku kompaniju najviše dionica posjeduju njemačke kompanije Uniper i Wintershall, francuski Engie te nizozemski Gasunie… Bijela kuća bijesni jer zbog Sjevernog toka 2 njene naftne i plinske kompanije gube još jedan dio potencijalnog tržišta.
SAD prijeti zbog ruskog plina i uvođenja 5G mreže
Razlog tako čvrstog odnosa inače kronično neefikasne EU spram SAD-a leži u činjenici što glavne i najveće članice, ponajprije Njemačka, Francuska, Italija, Španjolska, smatraju da Rusija nije tako velika sigurnosna prijetnja kako ju predstavlja Washington. Uvjereni su kako Bijela kuća višestruko uveličava opasnost od Moskve zbog svojih financijskih i ekonomskih interesa koji nisu sukladni interesima Bruxellesa. Osim toga kancelarka Angela Merkel i francuski predsjednik Emmanuele Macron zaključili su kako Bijela kuća, dok tamo stoluje Donald Trump, više nije pouzdan partner niti joj se može vjerovati. Stoga su više puta isticali da se EU mora osamostaliti i osloboditi bezuvjetne poslušnosti spram Washingtona te da je vrijeme da počne voditi samostalnu politiku u skladu sa svojim interesima.
Takvi su zaključci posve razumljivi ako se ima na umu što su sve Trump i njegovi suradnici u posljednje vrijeme tražili od Bruxellesa. Tako je, primjerice, na Konferenciji o sigurnosti u Münchenu sredinom veljače, potpredsjednik SAD-a Mike Pence ultimativno zatražio od članica EU da se pridruže američkim sankcijama protiv Irana, a Richard Grenell, američki veleposlanik u Berlinu, zaprijetio je Njemačkoj da će joj SAD uskratiti obavještajne informacije ako kupi petu generaciju, 5G, bežičnih mreža od kineske tehnološke kompanije Huawei. Trump je pak najavio da će europske države u kojima je stacionirana američka vojska morati platiti sve troškove njihova smještaja i boravka te još 50 posto taksi jer uživaju brojne privilegije zbog toga što američki vojnici troše veliki novac za svog boravka u tim zemljama.
Kolateralna žrtva trgovinskog rata svjetskih sila
S druge strane EU nema jedinstveno stajalište u odnosu spram Rusije. Poljska, Češka, Slovačka, baltičke države, Ukrajina zbog povijesnog iskustva, podupiru čvrstu politiku Washingtona spram Moskve, no i tu bi uskoro, upravo na štetu SAD-a, moglo doći do značajnih promjena. U Slovačkoj je za predsjednicu izabrana Zuzana Čapatova, izrazito proeuropski orijentirana političarka, vladajuća stranka Prava i pravde u Poljskoj doživjela je na lokalnim izborima teške poraze u svim većim gradovima, dok je u prvom krugu predsjedničkih izbora u Ukrajini uvjerljivo pobijedio Volodymyr Zelenskiy, i to zahvaljujući glasovima ruske manjine u toj zemlji. S obzirom da se on zalaže za omekšavanje dosadašnje izrazito antiruske politike, moglo bi se dogoditi da nova ukrajinska vlada sjedne za stol s ruskim energetskim gigantom Gazpromom te postigne dogovor koji bi osigurao nastavak transporta ruskog plina kroz Ukrajinu. U tom slučaju navodna briga Washingtona za interese Ukrajine mogla bi postati bespredmetnom.
Početkom ožujka francuski predsjednik Emmanuel Macron pozvao je na renesansu Europe objašnjavajući da “Europa nije samo ekonomsko tržište. To je projekt… jer nas europska civilizacija ujedinjuje, oslobađa i štiti.“ Taj apel posljedica je procesa uspostave novog svjetskog poretka u kojem se Europa našla ukliještena između tri velesile, SAD-a, Kine i Rusije. Donald Trump želi da Europa bude poslušni sluga koji SAD-u neće konkurirati ni politički ni ekonomski. Kina se želi ubaciti na veliko europsko tržište kako bi proširila svoj politički utjecaj te stekla saveznike u borbi sa SAD-om za svjetsku dominaciju. Rusiji pak odgovara što veće nejedinstvo unutar EU, jačanje radikalno desnih snaga koje potkopavaju demokratske procese i time slabe političku, ekonomsku moć i vojnu moć Europe.
Zapravo sve tri velike sile željele bi ostvariti što veći politički i ekonomski utjecaj nad tržištem od 500 milijuna potrošača, a to mogu samo ako zaigraju na kartu nejedinstva koja slabi Europu i gura ju na svjetsku periferiju. Stoga su Angela Merkel i Emmanuel Macron posve u pravu kad traže više jedinstva, kad se zalažu za neovisnu i jaku Europsku uniju jer se jedino tako može oduprijeti dominaciji velikih sila. A koliko je Europa slaba i lako ranjiva najbolje pokazuje trgovinski rat između Kine i SAD-a. Premda EU nije izravno upletena, ipak je posredno žrtva jer je zbog tog obračuna već usporen njen gospodarski rast.