Sjajan sportski uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije očekivano je doveo naciju u stanje povišenih pozitivnih emocija, ali i otvorio medijski i politički prostor za povezivanje sportskog rezultata i ekonomskog prosperiteta nacije. Svjetsko nogometno prvenstvo igra se svake četiri godine od 1930. uz prekid od osam godina uzrokovan Drugim svjetskim ratom.
Naslove svjetskog prvaka osvojilo je do sada osam država, tri južnoameričke: Urugvaj, Brazil i Argentina, te pet europskih: Italija, Njemačka, Engleska, Francuska i Španjolska. Najmanji brojem stanovnika je Urugvaj s 3,5 milijuna stanovnika, a najveći Brazil s 208 milijuna. Njemačka ima najveće gospodarstvo koje je veće od najmanjeg, urugvajskog, 66 puta.
Urugvaju se baš poklopilo pa im je sve krenulo loše
Urugvaj je osvojio dva svjetska prvenstva, prvo, kojem je bio domaćin 1930. i četvrto 1950., koje se igralo u Brazilu. Nakon osvajanja prvog naslova Urugvaj je bio žestoko pogođen Velikom svjetskom ekonomskom depresijom koja se pretočila i u duboku političku krizu. Sve je na kraju završilo vojnim udarom zbog kojeg je u znak protesta bivši predsjednik Baltasar Brum napravio samoubojstvo.
U vrijeme osvajanja drugog naslova svjetskog prvaka 1950. godini, Urugvaj je bio najbogatija država Južne Amerike. U godinama koje su slijedile dolazi do potpunog kolapsa urugvajskog gospodarskog čuda, stopa inflacije dostiže 60 % godišnje, dolazi do duboke gospodarske krize i masovne nezaposlenosti koja je potrajala više od jedne dekade i rezultirala urbanim gerilskim pokretom Tupamaros.
Italija još uvijek nije dosegla ekonomsku snagu od 2006.
Italija je osvojila četiri svjetska naslova, dva u vrijeme kada je na vlasti bio fašistički režim Benita Mussolinija, 1934. i 1938, a dva nakon Drugog svjetskog rata, 1982. i 2006. U razdoblju između osvajanja svoja prva dva naslova prvaka uvalila se u dva rata, kolonijalni u Etiopiji te u španjolski građanski rat na strani generala Franca. Zbog invazije na Etiopiju i osude Lige naroda fašistička Italija napustila je 1937. tu svjetsku organizaciju.
Osvajanje trećeg naslova svjetskog prvaka 1982. koincidira s prvom velikom poslijeratnom stagnacijom talijanskog gospodarstva koje traje od 1980. do 1985. Dvije godine nakon osvajanja četvrtog naslova talijansko gospodarstvo potonulo je u duboku recesiju, koju je potaknula Svjetska financijska kriza te je uslijedilo izgubljeno desetljeće. Talijanska ekonomija još uvijek nije dosegla svoju veličinu koju je imala u vrijeme kada je talijanska nogometna reprezentacija 2006. osvojila svjetski naslov.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Argentina, Francuska i Španjolska također zabilježile pad
Argentina je bila dva puta svjetski prvak, 1978. i 1986. i to upravo u razdoblju koje je jedno od najtragičnijih u njenoj povijesti. Dvije godine prije prvog naslova, 1976. izvršen je vojni udar i na vlasti je narednih sedam godina bila grupa generala. Za vrijeme njihove krvave vladavine nestalo je 30 tisuća ljudi. Vojna hunta morala se odreći vlasti nakon što je 1982. Velika Britanija porazila Argentinu u ratu za Falklandsko otočje. Veličina argentinske ekonomije bila je 1989. jednaka onoj iz 1978. kada je Argentina prvi put osvojila naslov svjetskog prvaka.
Francuska je osvojila svoj do sada jedini naslov 1998. Zahvaljujući azijskoj i ruskoj financijskoj krizi u naredne tri godine njeno gospodarstvo imalo je kumulativni pad od deset posto. Španjolska je postala svjetski prvak 2010. Od tada je prošlo osam godina, a njezin BDP još uvijek je gotovo jednu četvrtinu ispod svoje najviše vrijednosti dostignute 2008., godine u kojoj je počela Velika svjetska financijska kriza.
Njemačka i Brazil iskaču od ovih ostalih primjera
Njemačka je osvojila naslov četiri, a Brazil pet puta, no oni su u svemu kategorija za sebe, pa tako i u ovom razmatranju. U finalima svjetskih prvenstava igrale su još četiri zemlje koje nikada nisu osvojile naslov. To su Čehoslovačka, Mađarska, Švedska i Nizozemska. Čehoslovačka je igrala dva puta, 1934. i 1962.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Četiri godine nakon igranja u prvom finalu nacistička Njemačka izbrisala je Čehoslovačku s političke karte Europe. U godinama nakon igranja druge finalne utakmice 1962. Čehoslovačka je imala najmanji industrijski rast među državama istočnog bloka što je na kraju uzrokovalo političke reforme, praško proljeće i sovjetsku intervenciju 1968.
Mađarima ugušena revolucija, Nizozemska ušla u recesiju
Mađarska je bila finalist 1938. i 1954. U godini prvog finala filofašistički režim Miklosa Horthya donio je prvi antižidovski zakon kojim je ograničio ekonomska prava mađarskih Židova, a u vrijeme igranja drugog staljinistički režim Matyasa Rakosija bio je u svom zenitu. Dvije godine kasnije sovjetski tenkovi ugušili su mađarsku revoluciju.
Nizozemska je tri puta igrala u finalu svjetskih prvenstava, 1974., 1978. i 2010. Nakon drugog i trećeg nizozemsko gospodarstvo potonulo je u recesiju. Naravno ne zbog gubitka finalnih utakmica, nego zbog svjetskih gospodarskih i financijskih kriza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska od ’98. nije imala ekonomsku korist; nije ni HDZ
Hrvatska je do senzacionalnog ulaska u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji svoj najveći uspjeh zabilježila 1998. osvajanjem trećeg mjesta na prvenstvu održanom u Francuskoj. Iako su se Franjo Tuđman i HDZ bili ponadali da će taj izniman sportski rezultat moći kapitalizirati kako u svijetu tako i kod kuće od toga nije bilo baš ništa.
Hrvatska je 1998. i 1999. bila u posvemašnjoj političkoj i ekonomskoj izolaciji te je gospodarstvo, između ostalog i zbog tih razloga, zaronilo u recesiju. A HDZ je godinu i pol dana nakon ogromnog nogometnog uspjeha u Francuskoj potučen do nogu na siječanjskim parlamentarnim izborima.
Ako pobijedimo, vladajući mogu samo privremeno odahnuti
Nogometna reprezentacija Republike Hrvatske nesporna je svjetska velesila. Tu činjenicu ne može umanjiti ni eventualni gubitak nedjeljne finalne utakmice. Pobjeda ili poraz bit će samo razlog za nove masovne izljeve emocija koji će trajati do povratka igrača i trenera iz Moskve te općeg razlaza na obalu i otoke. Ushit i sreća osvajanjem Svjetskog prvenstva ne mogu nažalost trajnije nadomjestiti sve životne nedaće. Vladajući mogu samo privremeno odahnuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To pokazuju i pobrojana iskustva iz gotovo svih zemalja koje su do sada igrale finala svjetskih prvenstava. I država eventualnog svjetskog prvaka u nogometu treba mirovinsku i zdravstvenu reformu i reformu lokalne uprave. Jer to je još uvijek ona ista država koja do nedjelje nije bila svjetski prvak u nogometu. Ako je trebala reforme jučer, trebat će ih i sutra bez obzira koliko vladajući koristili zanesenost nacije mišlju: “Jebote, pa mi smo svjetski prvaci!”
Odražava li se pobjeda na prvenstvu pozitivno i na ekonomiju? Baš i ne, dapače, mnoge su zemlje nažalost upadale u pehove
Mali ekonomski pregled zemalja čije su reprezentacije dosad igrale finala
Nogometna reprezentacija Republike Hrvatske nesporna je svjetska velesila. Tu činjenicu ne može umanjiti ni eventualni gubitak nedjeljne finalne utakmice. Pobjeda ili poraz bit će samo razlog za nove masovne izljeve emocija koji će trajati do povratka igrača i trenera iz Moskve te općeg razlaza na obalu i otoke
Sjajan sportski uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije očekivano je doveo naciju u stanje povišenih pozitivnih emocija, ali i otvorio medijski i politički prostor za povezivanje sportskog rezultata i ekonomskog prosperiteta nacije. Svjetsko nogometno prvenstvo igra se svake četiri godine od 1930. uz prekid od osam godina uzrokovan Drugim svjetskim ratom.
Naslove svjetskog prvaka osvojilo je do sada osam država, tri južnoameričke: Urugvaj, Brazil i Argentina, te pet europskih: Italija, Njemačka, Engleska, Francuska i Španjolska. Najmanji brojem stanovnika je Urugvaj s 3,5 milijuna stanovnika, a najveći Brazil s 208 milijuna. Njemačka ima najveće gospodarstvo koje je veće od najmanjeg, urugvajskog, 66 puta.
Urugvaju se baš poklopilo pa im je sve krenulo loše
Urugvaj je osvojio dva svjetska prvenstva, prvo, kojem je bio domaćin 1930. i četvrto 1950., koje se igralo u Brazilu. Nakon osvajanja prvog naslova Urugvaj je bio žestoko pogođen Velikom svjetskom ekonomskom depresijom koja se pretočila i u duboku političku krizu. Sve je na kraju završilo vojnim udarom zbog kojeg je u znak protesta bivši predsjednik Baltasar Brum napravio samoubojstvo.
U vrijeme osvajanja drugog naslova svjetskog prvaka 1950. godini, Urugvaj je bio najbogatija država Južne Amerike. U godinama koje su slijedile dolazi do potpunog kolapsa urugvajskog gospodarskog čuda, stopa inflacije dostiže 60 % godišnje, dolazi do duboke gospodarske krize i masovne nezaposlenosti koja je potrajala više od jedne dekade i rezultirala urbanim gerilskim pokretom Tupamaros.
Italija još uvijek nije dosegla ekonomsku snagu od 2006.
Italija je osvojila četiri svjetska naslova, dva u vrijeme kada je na vlasti bio fašistički režim Benita Mussolinija, 1934. i 1938, a dva nakon Drugog svjetskog rata, 1982. i 2006. U razdoblju između osvajanja svoja prva dva naslova prvaka uvalila se u dva rata, kolonijalni u Etiopiji te u španjolski građanski rat na strani generala Franca. Zbog invazije na Etiopiju i osude Lige naroda fašistička Italija napustila je 1937. tu svjetsku organizaciju.
Osvajanje trećeg naslova svjetskog prvaka 1982. koincidira s prvom velikom poslijeratnom stagnacijom talijanskog gospodarstva koje traje od 1980. do 1985. Dvije godine nakon osvajanja četvrtog naslova talijansko gospodarstvo potonulo je u duboku recesiju, koju je potaknula Svjetska financijska kriza te je uslijedilo izgubljeno desetljeće. Talijanska ekonomija još uvijek nije dosegla svoju veličinu koju je imala u vrijeme kada je talijanska nogometna reprezentacija 2006. osvojila svjetski naslov.
Argentina, Francuska i Španjolska također zabilježile pad
Argentina je bila dva puta svjetski prvak, 1978. i 1986. i to upravo u razdoblju koje je jedno od najtragičnijih u njenoj povijesti. Dvije godine prije prvog naslova, 1976. izvršen je vojni udar i na vlasti je narednih sedam godina bila grupa generala. Za vrijeme njihove krvave vladavine nestalo je 30 tisuća ljudi. Vojna hunta morala se odreći vlasti nakon što je 1982. Velika Britanija porazila Argentinu u ratu za Falklandsko otočje. Veličina argentinske ekonomije bila je 1989. jednaka onoj iz 1978. kada je Argentina prvi put osvojila naslov svjetskog prvaka.
Francuska je osvojila svoj do sada jedini naslov 1998. Zahvaljujući azijskoj i ruskoj financijskoj krizi u naredne tri godine njeno gospodarstvo imalo je kumulativni pad od deset posto. Španjolska je postala svjetski prvak 2010. Od tada je prošlo osam godina, a njezin BDP još uvijek je gotovo jednu četvrtinu ispod svoje najviše vrijednosti dostignute 2008., godine u kojoj je počela Velika svjetska financijska kriza.
Njemačka i Brazil iskaču od ovih ostalih primjera
Njemačka je osvojila naslov četiri, a Brazil pet puta, no oni su u svemu kategorija za sebe, pa tako i u ovom razmatranju. U finalima svjetskih prvenstava igrale su još četiri zemlje koje nikada nisu osvojile naslov. To su Čehoslovačka, Mađarska, Švedska i Nizozemska. Čehoslovačka je igrala dva puta, 1934. i 1962.
Četiri godine nakon igranja u prvom finalu nacistička Njemačka izbrisala je Čehoslovačku s političke karte Europe. U godinama nakon igranja druge finalne utakmice 1962. Čehoslovačka je imala najmanji industrijski rast među državama istočnog bloka što je na kraju uzrokovalo političke reforme, praško proljeće i sovjetsku intervenciju 1968.
Mađarima ugušena revolucija, Nizozemska ušla u recesiju
Mađarska je bila finalist 1938. i 1954. U godini prvog finala filofašistički režim Miklosa Horthya donio je prvi antižidovski zakon kojim je ograničio ekonomska prava mađarskih Židova, a u vrijeme igranja drugog staljinistički režim Matyasa Rakosija bio je u svom zenitu. Dvije godine kasnije sovjetski tenkovi ugušili su mađarsku revoluciju.
Nizozemska je tri puta igrala u finalu svjetskih prvenstava, 1974., 1978. i 2010. Nakon drugog i trećeg nizozemsko gospodarstvo potonulo je u recesiju. Naravno ne zbog gubitka finalnih utakmica, nego zbog svjetskih gospodarskih i financijskih kriza.
Hrvatska od ’98. nije imala ekonomsku korist; nije ni HDZ
Hrvatska je do senzacionalnog ulaska u finale Svjetskog prvenstva u Rusiji svoj najveći uspjeh zabilježila 1998. osvajanjem trećeg mjesta na prvenstvu održanom u Francuskoj. Iako su se Franjo Tuđman i HDZ bili ponadali da će taj izniman sportski rezultat moći kapitalizirati kako u svijetu tako i kod kuće od toga nije bilo baš ništa.
Hrvatska je 1998. i 1999. bila u posvemašnjoj političkoj i ekonomskoj izolaciji te je gospodarstvo, između ostalog i zbog tih razloga, zaronilo u recesiju. A HDZ je godinu i pol dana nakon ogromnog nogometnog uspjeha u Francuskoj potučen do nogu na siječanjskim parlamentarnim izborima.
Ako pobijedimo, vladajući mogu samo privremeno odahnuti
Nogometna reprezentacija Republike Hrvatske nesporna je svjetska velesila. Tu činjenicu ne može umanjiti ni eventualni gubitak nedjeljne finalne utakmice. Pobjeda ili poraz bit će samo razlog za nove masovne izljeve emocija koji će trajati do povratka igrača i trenera iz Moskve te općeg razlaza na obalu i otoke. Ushit i sreća osvajanjem Svjetskog prvenstva ne mogu nažalost trajnije nadomjestiti sve životne nedaće. Vladajući mogu samo privremeno odahnuti.
To pokazuju i pobrojana iskustva iz gotovo svih zemalja koje su do sada igrale finala svjetskih prvenstava. I država eventualnog svjetskog prvaka u nogometu treba mirovinsku i zdravstvenu reformu i reformu lokalne uprave. Jer to je još uvijek ona ista država koja do nedjelje nije bila svjetski prvak u nogometu. Ako je trebala reforme jučer, trebat će ih i sutra bez obzira koliko vladajući koristili zanesenost nacije mišlju: “Jebote, pa mi smo svjetski prvaci!”